Nakon tri dana prolaska kroz iskonski Balkan – Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru i Makedoniju, četvrtog dana 14. Balkan Rallyja stigli smo u Grčku. Neki je doživljavaju kao Balkan, neki baš i ne. Bilo kako bilo, duh Balkana sveprisutan je u ovoj zemlji na krajnjem europskom jugoistoku. Prva naša postaja u Grčkoj bila je Solun. Ovaj grad ljeti je pun turista, od kojih veliki broj dolazi s područja jugoistočne Europe. Ako promatramo iscrtane fasade, pomalo podsjeća na Split. Za ručak smo izabrali fast food u samom centru grada, a Miro nam je odabrao gyros. Video o cijenama koji sam objavio na društvenim mrežama Dalmacije Danas izazvao je dosta reakcija. Ukratko, cijene su umjereno do bitno niže nego kod nas, a hrana je ovdje kvalitetom bila vrlo dobra.
Nekoliko slobodnih sati iskoristio sam za posjet Arheološkom muzeju u Solunu. Smješten je u modernističku zgradu arhitekta Patrokla Karantinosa. Iako jednostavan izvana, čuva jedne od najvrjednijih zbirki u Grčkoj, od prapovijesti do kasne antike. Najveća atrakcija su nalazi iz kraljevskih grobnica u Vergini, uključujući zlatne krune, oružje i grobne darove Filipa II., oca Aleksandra Velikog. Posebno se ističe Zlatna Larnaksa sa simbolom dinastije Argeada – zvijezdom sa šesnaest zraka.
Muzej nudi i bogatu zbirku rimskih mozaika, skulptura i predmeta iz svakodnevnog života u Solunu, kao i neolitičke i brončanodobne nalaze koji svjedoče o tisućljetnom kontinuitetu života u sjevernoj Grčkoj. Osim stalnog postava, posjetitelji mogu vidjeti izložbe o religijskim običajima, kovanju novca i kultu Dioniza, uz digitalne rekonstrukcije koje dodatno približavaju prošlost. Muzej je nezaobilazno mjesto za razumijevanje povijesti Makedonije i Grčke. Meni je posebno bilo zanimljivo vidjeti spominjanje cara Dioklecijana. Car Dioklecijan (vladao 284.–305.) spominje se u kontekstu antičke Grčke najčešće u vezi s njegovim velikim reformama Rimskog Carstva, a posebno s ekonomijom i trgovinom. Krajem 3. stoljeća Carstvo je bilo u teškoj krizi – česte uzurpacije, pad vrijednosti novca i prekid trgovačkih putova ozbiljno su pogodili provincije, uključujući grčke gradove poput Soluna i Atene. Dioklecijan je zato proveo nekoliko ključnih mjera, među ostalim znameniti Edikt o cijenama (Edictum de Pretiis Rerum Venalium, 301. g.) – pokušaj da se suzbiju inflacija i špekulacije u trgovini. Edikt je propisivao maksimalne cijene za više od tisuću proizvoda i usluga, od hrane i vina do odjeće i prijevoza. Budući da su grčki gradovi bili veliki trgovački centri, posebno Solun kao luka na Via Egnatii, ovaj edikt izravno je utjecao na trgovinu u Grčkoj. Druga stvar koja me oduševila bio je impresivni kip rimskog cara Augusta Oktavijana, upravo onoga koji je pokorio tvrdoglavo ilirsko pleme Delmate, nakon čega je Ilirik dobio naziv Dalmacija.
Nakon još pokoje kave u Solunu uputili smo se na krajnju južnu točku našeg putovanja, prema Meteorima.
Kliknite za pregled
Meteori su jedno od najposebnijih mjesta u Grčkoj, a i u cijelom svijetu – kombinacija prirodnog čuda i ljudske duhovne baštine. Radi se o skupini golemih stijena koje iznenada izviru iz tesalijske ravnice, nedaleko od grada Kalambake, a na njihovim vrhovima sagrađeni su samostani koji izgledaju kao da lebde između neba i zemlje.
Naziv “Meteora” doslovno znači “ono što lebdi u zraku”, i to savršeno opisuje dojam koji ostavljaju. Geološki gledano, stijene su nastale erozijom i pomicanjem tla prije oko 60 milijuna godina, a visoke su i do 400 metara.
Prvi pustinjaci povukli su se na te stijene još u 11. stoljeću, tražeći osamu i sigurnost. U 14. i 15. stoljeću redovnici su sagradili više od 20 manastira, često na nevjerojatno nepristupačnim liticama. Za uspon su se koristile ljestve i košare koje su se dizale pomoću užadi – jedini način da se dođe do vrha bio je povjerenje u vjeru i uže koje te nosi.
Danas je očuvano šest aktivnih samostana: Veliki Meteoron (najveći i najstariji, iz 14. stoljeća), Varlaam, Rousanou, Sv. Nikola Anapafsas, Sv. Stjepan i Sv. Trojstvo. Svaki od njih ima svoju priču i riznicu freski, ikona i relikvija. Posebno se ističu freske iz 16. stoljeća koje su važan primjer post-bizantskog slikarstva.
Meteori su također UNESCO-va svjetska baština, prepoznati kao mjesto koje spaja prirodnu i kulturnu vrijednost. Osim religijske dimenzije, oni su i simbol otpora – tijekom osmanske vlasti i Drugog svjetskog rata samostani su čuvali grčku kulturu, knjige i tradiciju.
Zanimljivo je i to da su Meteori bili kulisa mnogim filmovima – primjerice, James Bond film For Your Eyes Only (1981.) sniman je upravo među tim liticama, gdje je prikazan dramatični uspon na samostan Sv. Trojstva. Danas su Meteori jedno od najposjećenijih grčkih odredišta, ali unatoč turizmu zadržali su osjećaj mistike. Posjetitelj ima dojam da stoji na granici između zemlje i neba, baš onako kako su to redovnici zamišljali prije stoljeća.
Zanimljivosti:
Prvi asketi koji su došli u Meteore nisu živjeli u samostanima, nego u malim pećinama i prirodnim udubljenjima stijena. Tek stoljećima kasnije počeli su graditi organizirane manastire.
Legenda kaže da je osnivač Velikog Meteorona, sveti Atanasije iz Meteora, na stijenu stigao „nošen orlom“. Naravno, riječ je o simboličnom opisu, ali redovnici su vjerovali da je njegova prisutnost na toj litici božanski znak.
Samostani su stoljećima bili gotovo neosvojivi. Uže ili mreže kojima su redovnici podizali ljude i hranu navodno se mijenjalo tek kada bi „Bog dao da pukne“, što je izazivalo strah i divljenje hodočasnika.
Osim duhovne uloge, Meteori su imali i politički značaj. Tijekom osmanske vladavine monasi su u njima skrivali Grke, a čuvali su i rukopise te knjige koje su pomagale u očuvanju jezika i identiteta.
Freske u meteorskim manastirima nisu samo religijske – mnoge prikazuju i mučeništva kršćana pod Osmanlijama, pa se smatraju i svojevrsnim povijesnim svjedočanstvom.
Jedan od manastira, Sv. Stjepan, potpuno je uništen u Drugom svjetskom ratu kada su ga bombardirali nacisti, a kasnije su ga obnovile časne sestre, pa je danas ženski manastir.
Iako ih danas posjećuju tisuće turista, Meteori su još uvijek aktivna duhovna zajednica – redovnici i redovnice tamo i dalje žive strogim monaškim životom, a za posjet vrijede pravila odijevanja i ponašanja.
Osim religijskog i kulturnog značaja, Meteori su i raj za penjače – stijene su među najpoznatijim penjalištima u Europi, ali se penjanje dopušta samo na onim stijenama koje nisu krunske za samostane.
Kliknite za pregled
Večerali smo u taverni Ouzeri PAPPAS, ispod samih Meteora. Pogled je bio veličanstven, a turista je, očekivano, bilo mnogo. Ova taverna na Googleu ima recenziju čak 4,7. Nakon urednog predjela s ukusnim pohanim sirom uslijedilo je razočaranje glavnim jelom. Prepečeno meso, neobično male porcije i ostali detalji ostavili su gorak okus u ustima te nam donijeli prvu lošu večeru rallyja. Iako smo možda u svim prijašnjim večerama, zahvaljujući sjajnim iskustvima, postavili gastro letvicu vrlo visoko, nema nikakve sumnje da je razina večere bila klasu ili dvije ispod svega što smo do sada kušali. Odlazimo spavati u hotel Antoniadis, koji ima četiri zvjezdice. Hotel je uredan i ima bazen na krovu, ali vjerojatno ima jednu zvjezdicu više nego što bi trebao.
U utorak smo se odlučili počastiti slobodnim jutrom. Umor je učinio svoje posljednjih dana. Ručali smo i večerali u taverni Vaeni koja ima prosječnu Googleovu ocjenu 4,6. Ručak je bio ispodprosječan, a večera bolja – rekao bih, nekakav prosjek. Nakon ručka posjetio sam Prirodoslovni muzej u Meteorima. Simpatičan, ali ni po čemu poseban. Nakon toga, u 17 sati, Željan, Štef, Miro i Leo konačno odlazimo na same Meteore. Sve o njima može se pronaći bilo gdje na bespućima interneta, a ja ću samo reći da se zaista radi o jednoj od najljepših lokacija u Europi. Ni fotografije ni videozapisi ne mogu vjerodostojno prenijeti osjećaje koji vas obuzimaju dok gledate ta prirodna čudesa i čudesa rada ljudskih ruku na tako nepristupačnim mjestima. Tih nekoliko sati nitko od nas neće zaboraviti. Same samostane nismo uspjeli vidjeti – to će pričekati neki drugi put.
Nakon večere uslijedila je šetnja gradom; bilo je lijepo čuti hrvatski na svakom koraku. Naime, splitski učenici u to su vrijeme imali ekskurziju u Meteore.
Sutra, šestog dana Balkan Rallyja, čeka nas put prema Albaniji.
Moja reakcija na članak je…
