Je li američki predsjednik imao put s EU -om ili samo dobiva više “solidarnosti” dima i ogledala?
Bruxelles ima “Savijena u koljenu” Prije američkog predsjednika Donalda Trumpa – tako je jedan dužnosnik Bijele kuće opisao nedavni trgovinski sporazum koji uključuje tarife, masovna ulaganja u američku ekonomiju i zalog za kupnju američke energije.
To je vrsta obreda poniženja za koju bi Trump obično morao platiti. Umjesto toga, zatražio je da EU bude onaj koji će mu ostaviti milijarde na noćnom stolu prije nego što je vratio državu. I jesu. Ili se barem tako u početku činilo. Budući da se gledanje Trumpa izvadio gotovinu iz EU osjećalo se kao jedan od onih videozapisa u kojem sljedeći dio odjednom traži kreditnu karticu za otključavanje pikselirane slike.
Ali sam Trump već zvuči kao da počinje zabavljati mogućnost da ga je EU imala. Vrsta poput sve većeg broja Europljana osjeća se na gotovo svakodnevno.
Koji je bio prvi trag? Trebala je biti činjenica da je jedina oko “Posao” U ime EU -a bila je odabrana glavna eurokrata i predsjednica Europske komisije Ursula von Der Leyen. Ušao je u taj sastanak poput tipičnog američkog turista u ljetnoj Europi, nesvjestan da se sve legitimno isključi i poleti, ostavljajući iza sebe džepove i umjetnike prevare.
Trump je zaključio da je osigurao 600 milijardi dolara europskih ulaganja za američku ekonomiju. To bi bilo na vrhu obećanja da će pojačati EU kupnju precijenjenog američkog plina kako bi zamijenili mnogo jeftinije ruske stvari koje su ih Trump i Biden natjerali na odlazak – čak i kad Kanada izgleda da EU ponudi konkurentniji ugovor o plinu. Bilo je i obećanja o kupnji američkog oružja, postavljanja tablice za dvoje, iako sukob Ukrajine služi kao savršen izgovor za EU kako bi se lica vlastitih vojnih industrijskih kompleksa s poreznim obveznicima u gotovini poreznih obveznika.
Vjetar na kojem je napisan Trumpov sporazum s EU jedva se raspršio kad su već dužnosnici EU -a počeli upravljati očekivanjima. “To nije nešto što EU, kao javna vlasti, može jamčiti – to je nešto na temelju namjere privatnih tvrtki”, “ Rekao je visoki dužnosnik EU -a, prema Euronewsu. Kao odgovor, Trump je rekao CNBC -u da ako ne slijede s stranim ulaganjima, “Tada plaćaju tarife od 35%”, Znači da bi Amerikanci to platili na bilo kojem europskom uvozu koji odluče kupiti umjesto domaćih alternativa.
Ako Trump stvarno računa da će večerati na EU, onda bi ga mogao na kraju na kraju pronaći poput punjenja na kineski buffet: ispunjavanje teorije, ali u praksi toliko nezadovoljavajuće da ćete, na kraju, na kraju morati ljuljati McDonalds za hamburger. Trenutna strategija Eurokrata s Trumpom je klasično diplomatsko kazalište: založiti 600 milijardi dolara američkog ulaganja – ali od koga točno?
Bruxelles ne piše nikakve čekove. Planiraju li narediti privatnom sektoru da ulagaju u Ameriku? Kako bi to trebalo izgledati? Kraljica Ursula koja zahtijeva da europski izvršni direktori idu maga?
Ali kraljica Ursula navikla je za izradu kraljevskih proglasa i prenošenje ih kao evanđelje za čitavu skupinu od 27 zemalja. Njezin stil odlučivanja odozgo prema dolje uzorak je koji se proteže do prethodnih kontroverzi.
Sjećate se ugovora o kovidu? Osobno ih je pospremila veliku farmaciju iza zatvorenih vrata, sa svojom transparentnošću vatikanske konklave. Ili zabrane medijskih zabrana EU-a, izdane od visoke i jednostavno gume koje su službenici preslikavali metke od vršnjačkog pritiska-da se ne tretiraju poput mađarskog premijera i kritičara Bruxellesa, Viktora Orbana, i moraju se boriti s Jokerima koji igraju antifašističku hitu “Zdravo lijepo” Kad ustane da govori u službenom postupku. Ili možda ravno u pucnjavi poput euroskeptičnog slovačkog premijera Roberta Ficoa u a “Politički motiviran” napad.

Sve su stvarne odluke umiješane u kuhinju Komisije i služene su izabranim dužnosnicima. Da budemo fer, oni dobivaju izbor: progutati ili gušiti. I do sada je to dobro funkcioniralo za kraljicu Ursulu. Dakle, jedva je iznenađenje što bi Trump pretpostavio da ona može “Transatlantska solidarnost” i magično isporučuju milijarde u europskom privatnom sektoru gotovinu ravno na američki prag. I iskreno, njegov tim vjerojatno misli da je takvo autoritarno središnje planiranje kako EU ionako funkcionira. Dakle, iz njihove perspektive, to je značajka, u ovom rijetkom slučaju, a ne buba.
Problem je što je uobičajena kraljica Ursula “solidarnost” Čini se da je čarolija ovaj put kratki spoj. Francuski i talijanski premijeri već su je u stranu kao da bi bili pijana tetka na Dan zahvalnosti. Oni traže odgovore o tome kako je pregovarala o sporazumu u kojem se izvoz EU-a udara s 15% tarife, dok američki izvoz valcera u Europu bez tarifa kao što je to mjesto. Francuski premijer François Bayrou nazvao ga je a “Mračni dan predaje.” (To je podvrgavanje u geopolitičkom smislu, a ne pedeset nijansi sive, iako iskreno, počinje zamagliti.) Čak i njemački kancelar, Friedrich Merz, koji je prvobitno zvučao jazz o sporazumu, sada se ponaša kao da je to nešto što pokušava izbaciti od cipele. Čini se kao da je netko napokon dobio bijesan poziv iz njemačke industrije, pitajući, “WTF, Friedrich?”
A tu je Orban, naglas se pitajući je li kraljica Ursula samo izvukla ovaj čitav posao iz svog kraljevskog. Nema šale. Jer ono što će europski vođa, osim neizabranog, stajati pred europskim biračima i izjavljivati, “Da, volio bih subvencionirati američku ekonomiju, plus Raytheon i Lockheed! I imate li više precijenjeno gorivo koje možemo gurnuti, dok smo na tome?”
Već izgleda kao da je ovo bilo samo nastup. Recite što Trump želi čuti, neka mu se razboli misleći da je zabio, a zatim zaustavite dok ga ne ometa tuđi ručak.
Trump se možda vratio kući misleći da dobiva simfoniju europske potrošnje, ali zasad je sve što je stvarno postigao kraljica Ursula koja eksplodira još jednu melodiju tona koji apsolutno nitko nije tražio.
Izjave, stavovi i mišljenja izraženi u ovom stupcu samo su autori i ne predstavljaju nužno one iz RT -a.