Svima onima koji makar i površno poznaju karakter i političko djelovanje predsjednika Zorana Milanovića bilo je jasno da primirje između njega i premijera Andreja Plenkovića neće dugo trajati. Na iznenađenje mnogih, dvojica državnika posljednjih su tjedana održavala relativno korektan odnos, čak su se nekoliko puta uspjeli sastati i razmijeniti pokoju civiliziranu rečenicu. Do sukoba nije došlo ni u jeku nove drame koja se odvija oko izbora predsjednika Vrhovnog suda. Za tu priču Milanović bira tihi rat, ali se zato poput duha iz bočice ponovno probudio na spomen Ukrajine.
Populistički i u svojem stilu iz prethodnog mandata, Milanović je na profilu na Facebooku reagirao na uključivanje hrvatskog premijera u razgovore takozvane Koalicije voljnih, u kojoj sudjeluju zemlje čiji su čelnici ranije razmatrali mogućnost slanja vojnika u Ukrajinu. Stara je to tema na kojoj je Milanović inzistirao u drugoj polovici svoga prvog predsjedničkog mandata i zbog koje je žestoko ušao u sukobe s Plenkovićem povlačeći za sobom cijelu oporbu. A sad bi zbog nje ponovno mogao javno zaratiti s premijerom koji je od početka ruske invazije na Ukrajinu dosljedan u osudi toga čina, kao i u tome da Hrvatska u skladu sa svojim mogućnostima treba pružiti pomoć toj ratom zahvaćenoj zemlji, već i zbog toga što smo i sami prošli ratnu agresiju. U svojem statusu na Facebooku Milanović je, referirajući se na Plenkovićevo uključivanje u razgovore Koalicije voljnih, podsjetio kako je Hrvatska članica Europske unije i NATO-a pa da u skladu s time ima isključivo obveze koje proizlaze iz članstava u tim savezima.
“Hrvatska nema nikakve obveze koje proizlaze iz političkih ili vojnih dogovora lidera zemalja tzv. Koalicije voljnih, a Vlada ni od koga nije ovlaštena gurati Hrvatsku u bilo kakve koalicije koje bi mogle podrazumijevati i sudjelovanje hrvatskih vojnika u ratu u Ukrajini. Dobio sam mandat od hrvatskih ljudi da zastupam takav stav i zato ponavljam kako hrvatski vojnici neće sudjelovati u tuđim ratovima”, poručio je Milanović i tako otvorio staru temu, koja bi mogla postati uzrok novih ratova između Banskih dvora i Pantovčaka. A ti novi sukobi mogli bi uslijediti u prilično osjetljivim okolnostima. Tim više što Milanović po tom pitanju ne mari ni za brojne pozive koje dobiva od raznih diplomata i EU čelnika među kojima su navodno i predsjednica Europske komisije von der Leyen i Mark Rutte.
Ozbiljna suradnja
S jedne strane, očekivalo se da bi nakon rujna Milanović i Plenković mogli postići dogovor o popunjavanju diplomatskih fotelja. Donedavno je po pitanju veleposlanika kružila teza o tome da Milanović traži samo 25 od ukupno 89 veleposlanika koji se trebaju imenovati, no pitanje je što će sada s time biti ako se njihov sukob ponovno razbukta, pitanje je hoće li se to riješiti ili će ta tema opet do daljnjeg biti na čekanju, baš kao što na čekanju ostaje Vrhovni sud. No ako bi im se u novom sukobu i moglo tolerirati zanemarivanje tih unutarnjih tema, nipošto ne bi smjeli zanemarivati zbivanja u našem okruženju zbog kojih se mnogi pitaju dokad će trajati mir na ovim prostorima i koliko je Hrvatska spremna za eventualne nemire.
U susjednoj Srbiji praktički je već počeo građanski rat, koji će po svemu sudeći trajati sve dok se ne svrgne predsjednik Aleksandar Vučić, koji se očito neće predati bez borbe. Bez borbe neće kapitulirati ni prvi čovjek RS-a Milorad Dodik. U BiH posljednjih dana tenzije rastu i između hrvatskog i bošnjačkog naroda. Incidente u hrvatskom Širokom Brijegu i najave klanjanja spriječila je policija, ali sudeći po najavama i akterima, možemo slobodno reći da je atmosfera u Bosni i Hercegovini užarena. Pri tome nije nevažna ni nedavno izvješće CIA-e prema kojem u BiH djeluje zloglasni Korpus islamske revolucionarne garde.
Tenzije su se nedavno mogle naslutiti i u odnosima između Hrvatske i Crne Gore. Uzme li se sve to u obzir, jasno je da je Hrvatskoj u ovim ozbiljnim vremenima potrebna ozbiljna suradnja državnog vrha koji bi morao voditi koliko-toliko ujednačenu politiku, što je s Milanovićem gotovo nemoguće postići, djelomice i zbog toga što je Plenković u njega odavno izgubio povjerenje. I taj gubitak povjerenja postat će sasvim razumljiv nakon ove bure koja bi mogla uslijediti u njihovim odnosima.
Na fotografiji: Ivan Anušić. Foto: Ronald Gorsic / CROPIX
Šira slika
Sudjelujući na videokonferenciji čelnika Koalicije voljnih, premijer Plenković poručio je kako je Ukrajini potreban održiv mir koji poštuje njezinu teritorijalnu cjelovitost i međunarodno pravo. Na sastanku su se inače hrvatskom premijeru pridružili francuski predsjednik Emmanuel Macron, britanski premijer Keir Starmer, talijanska premijerka Giorgia Meloni te glavni tajnik NATO-a Mark Rutte. “Istaknuo sam da nastavljamo pružati podršku postizanju pravednog i održivog mira koji će poštovati međunarodno pravo i teritorijalni integritet Ukrajine, uz dugoročna sigurnosna jamstva. To je važno i radi zaštite zajedničkih vrijednosti, kao i europske i globalne sigurnosti”, objasnio je Plenković, no tim je stavom očito uspio isprovocirati predsjednika Milanovića, koji ostaje vjeran populističkim politikama i vrlo uspješno podilazi najnižim ljudskim strastima. Vidljivo je to i na njegovu profilu na Facebooku, gdje je u komentarima mnoštvo njegovih pratitelja pokazalo mržnju prema Ukrajini i ukrajinskom narodu, što je poraz humanosti.
Svjesni su toga i u Plenkovićevu krugu, u kojem objašnjavaju da je Milanovićev populizam štetan te da predsjednik ne sagledava širu sliku zbog koje se premijer i na sastanku Koalicije voljnih založio za poštovanje međunarodnog prava. Ako naime Putin osvoji Ukrajinu, Mađarska mu, tvrde ljudi iz Plenkovićeva kruga, neće stajati na putu pa će na meti biti Hrvatska. Rusija je velika, imperijalistička zemlja, a Putin lako može zauzeti cijelu Europu. U tim ga namjerama može zaustaviti samo ujedinjena Europska unija jer na Ameriku u ovim trenucima ne treba računati, s obzirom na to da i predsjednik Donald Trump, baš poput Milanovića, poručuje da to nije njihov rat. Baš zato upućeni u tematiku smatraju da je prije svega Europi u interesu da obrani Ukrajinu, jer ni jednoj zemlji nije u interesu da rat dođe do nje. Europa se, dakle, brani u Ukrajini, objašnjavaju nam premijerovi suradnici, dodajući da, za razliku od Plenkovića, Milanović to očito ne razumije pa potkopava premijera dok on diplomatskim putem pokušava pomoći onoliko koliko je moguće. Milanović pak tu situaciju koristi za širenje jeftinog populizma, pri čemu se zaboravlja da je Hrvatska posljednjih godina intenzivno slala svoje vojnike i u Siriju i u Iran i u Afganistan.
Tada to nikomu nije bio problem, pa ni Milanoviću. Štoviše, u vrijeme njegove Kukuriku vlade Hrvatska je onamo slala i vojnike i oružje pobunjenicima koji su ondje osnovali Islamsku državu. Milanović tada tomu nije davao na važnosti, a sada iz njegova djelovanja proizlazi da ne razumije ili da ga ne zanima dublja pozadina onoga što se odvija u Ukrajini, protiv čije se kapitulacije bori i Plenković znajući da ukrajinska kapitulacija dovodi Ruse do granice s Mađarskom, što otvara koridor prema Srbiji. Dobro je poznato da Mađarsku vodi Viktor Orban koji sanja veliku Mađarsku i dovodi u pitanje Trianonski sporazum kojim je Hrvatska dobila Baranju i Međimurje. Orban ga naziva povijesnom greškom koju treba ispraviti. U tom kontekstu zasigurno nije nevažno ni to što je na čelu Srbije Aleksandar Vučić, čiji su stavovi o Hrvatskoj poznati još s početka 90-ih. Teško da su Vučićeve aspiracije u međuvremenu iščeznule, i baš se zato rat u Ukrajini, poručuju iz Plenkovićeva kruga, ne smije smatrati tuđim, već ga se mora sprečavati tamo gdje je počeo kako Rusija nikada ne bi izbila na granicu s Mađarskom ili Srbijom.
Pogodio u srž
Na te mađarske, a onda i srpske povijesne težnje koje nikada nisu zamrle svojedobno je upozoravao i ministar obrane Ivan Anušić na tribini “Sigurnosni i geopolitički izazovi svjetskog poretka”, gdje je među ostalim postavio pitanje zašto se Srbija naoružava. “Oni su ondje praktički polugladni. Ljudi rade za vrlo male plaće, mala je zaposlenost, ali proizvode i kupuju abnormalno puno naoružanja. Zbog čega? Nitko se ne naoružava bez veze”, upozorio je Anušić svojedobno, postavljajući i pitanje zašto se ponašamo kao netko tko može stati uz bok s Orbanom ili nekim drugim čelnicima Europe koji su u ovom trenutku vrlo opasni prije svega za Hrvatsku.
“Ne samo Srbija nego i Mađarska”, naglasio je Anušić i izazvao burne reakcije u Mađarskoj. No neosporno je, što je uostalom naknadno objasnio i hrvatski ministar, da su pojedini mađarski dužnosnici javno iskazivali aspiracije prema Baranji, hrvatskoj regiji u koju i danas ulažu ogroman novac ulažući u tamošnje udruge, društvene domove i nogometne klubove. “Ja zabijati glavu u pijesak neću. Kod mene neće biti glava u pijesku, komuniciram ozbiljno i otvoreno. Vodi se politika u kojoj se dovodi u pitanje cjelovitost Hrvatske, u kojoj visoki mađarski dužnosnici tumače da je Baranja apsolutno njihova zemlja. I zato Mađarska ne ide u NATO-ovu operaciju namijenjenu Ukrajini, i zato Mađarska ne podržava EU i NATO, zbog svoje velikomađarske politike”, ustvrdio je Anušić koji kao slavonski HDZ-ovac vrlo dobro razumije odnose sa susjedima iz Mađarske, čiji je šef diplomacije Szijjarto nakon tih istupa rekao kako Anušić vrijeđa Mađare.
Upućeni će pak reći kako je Anušić pogodio u srž težnji Viktora Orbana, koji je usput rečeno najbolji europski prijatelj Donalda Trumpa. S ministrom Anušićem prijateljski je pak povezan Anto Đapić, koji smatra da je Milanović izjavom o Plenkovićevu sudjelovanju u razgovorima Koalicije voljnih pokušao stvoriti pomutnju u javnosti dovodeći u pitanje ustavnost djelovanja predsjednika Vlade, a posebno karakter i ciljeve djelovanja Koalicije voljnih.
Iznosi neistine
“Zoran Milanović opetovano dezinformira javnost kako se ‘iza brda valja’ mogućnost vojnog upletanja i Hrvatske u rat u Ukrajini i eventualno slanje hrvatskih vojnika u nečiji strani rat! Kao prvo, Zoran Milanović se još jednom definitivno svrstava na rusku (agresorsku) stranu! Kao drugo, potpuno neistinito osporava ustavno pravo Plenkoviću da vodi vanjsku politiku na tragu višedesetljetne hrvatske politike koja se zalaže za suverenitet i integritet svih europskih zemalja, pa tako i Ukrajine! Kada bi Hrvatska odustala od toga načela, odustala bi i od načela po kojima je sama ostvarila svoju suverenost i cjelovitost!
Milanović je uveo Hrvatsku u novi veliki sukob: Namjerio se na opasnog moćnika
Nadalje, potpuna je izmišljotina Zorana Milanovića kako se Koalicija voljnih bavi razmišljanjem i kalkulacijama kako vojno intervenirati i slati vojsku u Ukrajinu, a time se podmeće i Plenkoviću da razmišlja na takav način! Odgovorne članice EU-a i NATO-a, s izuzetkom Mađarske i Slovačke, potpuno legitimno i opravdano žele biti aktivni sudionici očuvanja mira, ako do njega dođe u pregovorima koji su pred nama! Naglašavam, tek ako dođe do sporazuma o miru između Rusije i Ukrajine uz medijaciju SAD-a! Nema govora niti mogućnosti za slanje naših vojnika u bilo kakav strani rat, kako govori Zoran Milanović! Uostalom, o bilo kakvom slanju hrvatskih vojnika izvan Republike Hrvatske odlučuje dvotrećinskom većinom Hrvatski sabor! Plasiranjem ovakvih izjava Zoran Milanović iznosi neistine koje nikako nisu primjerene časnoj i odgovornoj dužnosti predsjednika“, rekao je Đapić referirajući se na predsjednika koji očito, otvarajući opet temu Ukrajine, otvara i novi rat s Plenkovićem, koji je započeo još prije nekoliko tjedana pozvavši Vladu da prekine trgovinu oružjem i vojnom opremom s Izraelom, na što je reagirao MORH iz kojeg su poručili da Hrvatska trenutno izravno od Izraela i ne nabavlja oružje za svoju vojsku.
“Protuoklopne rakete Spike koje su u postupku nabave originalno su izraelske, ali ih Ministarstvo obrane nabavlja od njemačke tvrtke Eurospike koja ih proizvodi po licenciji”, objasnili su iz MORH-a naglasivši da vojska posjeduje letjelice Orbiter i manji broj daljinski upravljanih oružanih stanica na Patrijama, ali da eventualna odluka o zabrani kupnje oružja od Izraela ne bi utjecala na oružane snage.
Kreće li Turudić na Milanovića? Pazite kakva ‘municija’ mu se nudi
Eskalira novi sukob u vrhu: Milanovićev potez s Hrvatskom vojskom mogao bi izazvati kaos
