Rat u Ukrajini promijenio je svijet. Gotovo da ne postoji osoba koja može reći kako tog dana, 24. veljače, povijest je otišla u nekom do tad neočekivanom smjeru i mi svi skupa s njom. Posljedice su osjetili svi, a kao što znamo rat još nije gotov. Značajne promjene dogodile su se upravo u Njemačkoj koja dijelom zbog toga danas prolazi kroz nevjerojatne, donedavno nezamislive promjene.
Bio je vruć ljetni dan, a Gregor je bio odjeven u formalnu uniformu njemačke vojske: nebesko plavu košulju i tamnoplave hlače, koje je dobio tog tjedna. Poput mnogih Nijemaca, 39-godišnji uredski voditelj Gregor nije bio domoljuban i većinu života njegovi osjećaji prema vojsci veći dio života bili su u najboljem slučaju ambivalentni. Kad je imao 18 godina, čak je odbio i mogućnost jednogodišnje vojne službe, vjerujući da je to gubljenje vremena.
Dva desetljeća kasnije, on je zajedno sa 17 drugih odjevenih u iste svježe ispeglane odore marširao na trgu ispred njemačkog Ministarstva obrane, slijedeći naredbe koje su naučili samo nekoliko dana ranije. Svi su bili tamo kako bi učinili istu stvar: položili prisegu koja se traži od svih novih regruta u njemačkim oružanim snagama. Nakon toga, započeli bi svoju službenu obuku kao pričuvni časnici, učeći osnovne vještine potrebne za obranu od vojne invazije.
Obljetnica pokušaja atentata
Za Gregora se sve promijenilo 24. veljače 2022., kada je objavljena vijest da je Rusija napala Ukrajinu. Mir koji je uvijek uzimao zdravo za gotovo više nije bilo toliko zajamčen. “Gledao sam videozapise ukrajinskih civila koji se pridružuju vojnicima u borbi protiv ruskih tenkova dok su se kotrljali prema njihovim gradovima“, rekao je za Politico i dodao: “Pomislio sam: ‘Da se nešto takvo dogodi ovdje, ne bih imao nikakve praktične vještine da pomognem”.
On i njegovi novi kolege su prisegu položili na zanimljiv dan i to 20. srpnja 2024. godine, kad je bila 80. godišnjica takozvane ‘Operacije Valkira’, kada je skupina njemačkih vojnika pokušala ubiti Adolfa Hitlera i nije uspjela. Iako su inače ceremonije polaganja prisege diskretne, bliske veze između vojske i mračne njemačke povijesti znače da se vojnici ne slave s pompom i raskoši kao u drugim zemljama. No, u čast tog datuma, oko 400 drugih regruta iz raznih divizija iz cijele Njemačke okupilo se na istom trgu, spremni dati svoju zakletvu. Tadašnji ministar obrane, Boris Pistorius održao je kratak govor, rekavši regrutima da je izgled obrane njemačke demokracije „postao stvarniji nakon Putinovog napada na Ukrajinu“. Potpukovnik je nakon toga izviknuo riječi prisege, dok ih je skupina ponavljala: “Obećavam da ću lojalno služiti Saveznoj Republici Njemačkoj i hrabro braniti prava i slobodu njemačkog naroda.“
Dok je ponavljao riječi prisege, Gregor je osjetio neočekivani nalet emocija. “Shvatio sam da će ovo sada biti veliki dio mog života. Posvetit ću tome puno svog vremena i morat ću ljudima objasniti zašto to radim.“, rekao je. Ali nije on jedini. Njegova majka je kasnije primijetila da je i ona doživjela iznenađujuće osjećaje dok je gledala s klupa. “To je bio prvi put da sam čula da se pjeva himna i osjetila sam da se zapravo želim pridružiti“, rekla mu je.
Velike promjene u društvu
Gregor i njegova majka nisu jedini. Njemačko društvo prolazi kroz sličnu transformaciju. Njemačku vojsku osnovale su Sjedinjene Države tijekom Hladnog rata, s ciljem da bude podrška NATO-u, a ne kao predvodnik sukoba. Bundeswehr je počeo smanjivati vojnu potrošnju, a vojna potrošnja pala je s visokih 4,9 posto BDP-a 1963. na samo 1,1 posto 2005. godine.
Samo par mjeseci nakon početka ruske invazije tadašnji kancelar Olaf Scholz iznenadio je najavivši radikalnu promjenu u njemačkoj vanjskoj politici, uključujući plan vrijedan 100 milijardi eura za jačanje vojske. Novi njemački kancelar Friedrich Merz nastavio je u istom tonu, pogotovo nakon sad već legendarnog sastanka ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog i američkog predsjednika Donalda Trumpa u kojem je potonji pokazao manjak interesa za suprotstavljanje Rusiji. Njemačka je dignula zajam od bilijun eura kako bi ojačali svoje obrambene sposobnosti.
Prema Lorenzu Scarazzatu, istraživaču u Međunarodnom institutu za istraživanje mira u Stockholmu (SIPRI), ovakva vrsta obrambene potrošnje prije nije bila poznata u mirnodopsko vrijeme. “Zemlje koje toliko troše obično su one u ratu ili autokratske države koje nemaju demokratski nadzor“, rekao je.
Neovisnost od SAD-a
Merz smatra kako Europa se nije trebala samo naoružati protiv ruske agresije, već i “postići neovisnost od SAD-a”. Kasnije te godine, članice NATO-a pristale bi povećati svoju obrambenu potrošnju na 5 posto BDP-a, na Trumpov zahtjev.
Upravo je to označilo ogroman pomak ne samo u načinu na koji Njemačka upravlja svojim financijama, već i u načinu na koji doživljava sebe i svoje mjesto u svijetu. “Nakon Drugog svjetskog rata, saveznici su obavili ogroman posao preodgoja njemačkog stanovništva. To je dovelo do društva za koje bih rekao da je miroljubivo, i naravno da u tome nema ništa loše. Ali je i nevojno”, izjavio je najviše rangirani general Bundeswehra Carsten Breuer za Politico.
Nakon završetka Hladnog rata, primjetno je smanjenje broja vojnika koje služe u Bundeswehru s pola milijuna vojnika na sadašnjih 180 000. Vojni rok je ukinut 2011. godine, a General Breuer sada procjenjuje da ukupan broj osoblja treba porasti na 460.000, uključujući i stalno osoblje i pričuvnike. Ulaganje u vojsku se pokazalo relativno jednostavnim, ali ne toliko i jačanje s osobljem, unatoč tome što je došlo do povećanja broja prijavljenih u vojsku. No, iako je ta brojka porasla za 20 posto, očekuje se kako će se u nekom trenutku uvesti vojni rok. Unatoč promjenama, za neke će svako veličanje njemačke vojske imati neugodne asocijacije na mračnu povijest zemlje. Neonacističke skupine još uvijek koriste njemačke vojne simbole i povijest kao dio svoje propagande za novačenje, a Bundeswehr je posljednjih godina na udaru skandala koje se povezuje s krajnjom desnicom.
Više za vojsku, ali
Najnovija istraživanja pokazuju da 45 posto Nijemaca podržava novi cilj obrambenih izdataka zemlje od 5 posto, dok je 37 posto protiv, a 18 posto neodlučno. Vojni sociolog Timo Graf kaže da se to uklapa u način na koji većina Nijemaca dosljedno gleda na Bundeswehr. Većina kaže da bi njegova glavna uloga trebala biti obrana zemlje, a ne intervencionističke misije u inozemstvu.
Pukovnik Marcus Vollmann je nervozan zbog toga koliko će dugo trajati podrška većim izdvajanjima za vojsku nakon što ljudi vide da se oko njih smanjuju druge usluge. “Moramo bolje komunicirati s javnošću o tome što radimo i zašto je to potrebno, ali bez da ih plašimo“, rekao je, dodajući da Njemačka, koja izbjegava dug, treba bolja ulaganja u svu industriju i infrastrukturu. “Nema smisla imati najskuplje tenkove ako su, nakon što ih izvezete iz vojarne, ceste pune rupa, a mostovi se raspadaju.“
„Sada prelazimo s rata izbora na rat iz nužde“, objasnio je njemački general Bauer. Na temelju sigurnosne analize vjeruje da će Rusija biti sposobna napasti teritorij NATO-a do 2029., uz napomenu da to ovisi o ishodu u Ukrajini i hoće li rat iscrpiti Kremlj. „Rusija proizvodi oko 1500 borbenih tenkova svake godine. I također gradi svoje vojne strukture okrenute Zapadu.“, rekao je. Za usporedbu, Njemačka trenutno proizvodi 300.
Kaže da su mu glavni prioriteti jačanje protuzračne obrane, nabava borbenih tenkova i dronova, proširenje domovinske sigurnosti i jačanje osoblja koje omogućuje borbene misije, poput inženjera i logističara. Ali tenkovi i dronovi ne znače puno ako zemlja ne može regrutirati i obučiti svoj cilj od 460 000 osoblja. Iako ima više prijedloga o tome kako riješiti taj problem, među kojim neki pozivaju na švedski sustav, Bauer je stava da je to nešto što moraju rješavati političari.
Zagrepčanka osjetila tihi rat na svojoj koži: ‘Ovo je apsurdno, pa koliko će to sad koštati?
Na pomolu velika korupcijska afera: Krakovi navodno sežu do bivšeg suradnika Zelenskog
