Uz veliku pogrebnu povorku grad Supetar se oprostio od svog Josipa – Joze – Rajevića (80), svestranog i neumornog radnika, uzornog težaka i nadasve dobroga čovjeka. Raditi i stvarati bio je njegov životni put vodilja. Bio je istinski zaljubljenik u masline koje su bile njegova velika ljubav. Rezidba te uljarice postala je njegova specijalnost. Kažu da to nitko tako uspješno nije radio kao – on.
Josip Rajević je izdašno i u radu i u novcu pomagao mnoge zahvate u župnoj crkvi Navještenja Marijina i svekolikoj supetarskoj župi. Bio je najstariji član bratovštine sv. Roka i jedan od njezinih utemeljitelja.
Kada je slavio svoj zlatni pir, odnosno 50. godišnjicu vjenčanja, naš je list donio njegovu zanimljivu životnu priču. Iduće godine trebao je proslaviti 60. obljetnicu odnosno dijamantni pir i tome se jako radovao. Dogovorili smo novi novinarski susret i novu priču. Međutim, smrt je bila brža.
Evo što je u povodu njegove smrti na svom facebook profilu napisala njegova kćerka i saborska zastupnica Danica Baričević:
– Finili su tata tvoji trud i muke
Znam da riči nikada ne mogu opisati cili tvoj život i tvoju veličinu.
Tvoj život je bija jednostavan izvana, ali toliko bogat iznutra. Od mladih dana pa sve do zadnjeg daha, bija si ČOVIK rada i poštenja.
Tvoje ruke bile su tvrde od zemje i maslina, ali uvik nježne kad si nas njima grlija.
Hvala ti tata, za svu radost života, za ljubav, trud, za najlipše ispričane priče.
Sve šta si tija, to si i ostvarija. Za fameju, za crkvu, za svoje misto – sve je s tobom bilo s blagoslovom… kuća puna sriće.
Na škrtoj zemji, di drugi vide samo kamen i sušu, ti si vidija život. U tvojin maslinama bija je tvoj ponos i tvoja tiha molitva. Naučija si nas da snaga ne dolazi iz onoga šta imamo, nego iz onoga šta dajemo. A ti si dava sve – svoju mladost, svoje dane, svoje zdravlje – za nas.
Hvala ti, tata, šta si bija tvrda bračka stina na kojoj smo gradili svoje živote. Hvala ti na svakoj žrtvi, svakom savjetu, svakom osmijehu koji si nam ostavija. Hvala ti što si nas učija da se ne odustaje, da se čuva zemja i da se voli obitelj iznad svega.
Tvoj odlazak ostavlja prazninu koju niko neće ispuniti, ali ostavljaš i neizbrisiv trag u nama. Svaka maslina koju si zasadija, svaki kamen koji si podiga, svaki put koji si proša s nama – sada su tvoje uspomene utkane u našu svakodnevicu.
Počivaj u miru dragi tata. Dok god budemo živili, živit će i tvoje ime i tvoja djela. Obećavam ti da ćemo čuvat ono šta si ti čuva, volit se kako si nas učija i nosit ćemo tvoju snagu u našim srcima
Sunce moje, živote moj, mirno spavaj do ponovnog susreta u vječnosti – napisala je.
