Kad je Aleksa Latković izjednačio te tako ispravio svoju pogrešku uoči vodećeg gola Dinama, varaždinski navijači su se probudili, a nakon što je potom poentirao i Antonio Boršić, euforija se rasplamsala. Nada u prvu pobjedu Varaždina protiv Dinama nakon čak šest godina trajala je sve do sudačke nadoknade kad je Sandro Kulenović izjednačio s bijele točke na 2:2, ali ni bod uopće nije loš ulov za domaću momčad.
Boršić, lijevi bek koji će 19. rujna proslaviti 30. rođendan, protiv kluba iz svog rodnog grada došao je do dosega na koji je čekao više od osam godina. Premijeru u HNL-u imao je u dresu Rudeša, još 16. srpnja 2017. u remiju s Osijekom u Gradskom vrtu. U subotu protiv Dinama, ni 3000 dana kasnije (točno 2967) igrao je svoju 92. utakmicu i zabio prvi pogodak u elitnom hrvatskom rangu. Zabijao je za Rudeš u Kupu i u 2. ligi, no u dresu Varaždina to mu je uspjelo tek u 74. službenom nastupu.
Otkako je u ljeto 2023. stigao na sjever Hrvatske, Boršić je bio miljenik svojih trenera, prvo Marija Kovačevića potom i Nikole Šafarića. Ima čak i jedan nastup više u svim natjecanjima od nedodirljivog kapetana Olivera Zelenike.
U nešto više od dvije godine propustio je tek deset utakmica u prvenstvu i Kupu, posljednje dvije prije Dinama zbog kontroverznog crvenog kartona protiv Slavena Belupa. Prvi put je kao član Varaždina odmorio na dvije uzastopne ligaške utakmice, ali odmor mu je očito dobro došao. Bilo je i sreće, zabio je slabijom desnom nogom gotovo s aut-linije, jasno je da je to trebao biti ubačaj, ali, eto, lopta je završila u vratima. Nitko od aktualnih članova SHNL-a, ne računajući vratare, nije dulje čekao na prvoligaški pogodak.
Boršić je u Varaždinu, kad je spreman, pretplaćen na mjesto u prvoj postavi, zadnji nastup u kojem je sudjelovao s klupe u SHNL-u bio je još 23. studenoga 2024.
No njegov ga je trener Šafarić kao pričuvu koristio i u uzvratnom dvoboju sa Santa Clarom ovog ljeta, malo je izmiješao karte i na lijevog bočnog postavio puno ofenzivnijeg Petra Bočkaja. Bolje da nije, jer je Bočkaj, koji je kao igrač Osijeka prije osam godina bio sudionik Boršićeve premijere u eliti, kod oba pobjedonosna gola portugalskog predstavnika mogao i trebao bolje reagirati. Što bi bilo da je na Azorima na lijevom beku startao Boršić, nikad nećemo saznati…
