Europska unija suočena je s izazovom koji podsjeća na stoljeća starih nejednakih ugovora iz vremena dinastije Qing. Nakon nedavnog posjeta predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen golf-resortu američkog predsjednika Donalda Trumpa u Škotskoj, Europu čeka razdoblje političkih i trgovinskih izazova, upozoravaju stručnjaci za Politico.
Nakon što je u Prvom opijumskom ratu poražena od Britanaca, dinastija Qing potpisala je 1842. godine ugovor koji je Kinu osudio na više od sto godina stranog ugnjetavanja i kolonijalne kontrole trgovinske politike. Bio je to prvi u nizu takozvanih “nejednakih ugovora” u kojima je tadašnja vojna i tehnološka sila nametala jednostrane uvjete kako bi smanjila golemi trgovinski deficit.
Zvuči poznato? Preskočimo gotovo dva stoljeća i Europska unija počinje točno razumijevati kako je to izgledalo. Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen prošlog je mjeseca hitno otputovala u Trumpov golf-resort Turnberry u Škotskoj kako bi potpisala izrazito neuravnotežen trgovinski sporazum, što je izazvalo bojazan među političarima i analitičarima da je Europa izgubila pregovaračku moć koju je nekoć smatrala svojom kao vodeća globalna trgovinska sila.
Grubo buđenje
Kritičari Von der Leyen brzo su ustvrdili da prihvaćanje Trumpove carine od 15 posto na većinu europske robe predstavlja čin “pokoravanja”, “jasan politički poraz EU-a” te “ideološku i moralnu kapitulaciju”. Ako je mislila da će time zadržati američkog predsjednika na distanci, uslijedilo je grubo buđenje, piše Politico u svojoj analizi.
Tek što se tinta na trgovinskom sporazumu osušila, Trump je u ponedjeljak udario novom prijetnjom: uvest će dodatne carine EU-u zbog digitalnih regulacija koje pogađaju američke tehnološke divove. Ako se EU ne prilagodi, SAD će prestati izvoziti ključne mikročipne tehnologije, upozorio je. Njegov je ispad uslijedio manje od tjedan dana nakon što je Bruxelles povjerovao da je od Washingtona dobio pisano jamstvo da su njegov digitalni zakonodavni okvir — i suverenitet — sigurni.
Trump može koristiti ovu prisilnu prednost jer — baš kao i britanski imperijalisti 19. stoljeća — drži vojne i tehnološke karte u svojim rukama te dobro zna da njegov europski suparnik zaostaje kilometrima u oba sektora. On zna da Europa ne želi ostati nasamo s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom bez američke vojne podrške i da ne može funkcionirati bez američke tehnologije čipova, pa osjeća da može diktirati trgovinsku agendu.
Europski povjerenik za trgovinu Maroš Šefčovič prošlog je mjeseca otvoreno dao do znanja da je sporazum s SAD-om odraz europske strateške slabosti i potrebe za američkom potporom. “Nije riječ samo o trgovini: radi se o sigurnosti, o Ukrajini, o aktualnoj geopolitičkoj nestabilnosti”, pojasnio je.
Thorsten Benner, direktor Instituta za globalnu javnu politiku u Berlinu, izjavio je da je trgovinski sporazum “izravna posljedica europske slabosti na polju sigurnosti, činjenice da ne može samostalno osigurati svoju vojnu obranu i da 20 godina nije ulagao u vlastitu sigurnost”, a pritom je istaknuo i neuspjehe u ulaganju u “tehnološku snagu” i produbljivanje jedinstvenog tržišta.
Baš kao što je vodstvo dinastije Qing desetljećima ignoriralo upozoravajuće znakove, isto je činila i Europa. “Plaćamo cijenu toga što smo ignorirali alarm koji smo dobili tijekom prvog Trumpovog mandata i vratili se spavanju. Nadam se da to ne činimo i sada”, upozorila je Sabine Weyand, glavna direktorica za trgovinu Europske komisije, na panelu Europskog foruma Alpbach u ponedjeljak, prije Trumpova posljednjeg napada na pravila o digitalnoj tehnologiji.
Jasno je da je Trumpova igra s carinama daleko od završetka i da će se 27-člani blok ove jeseni suočiti s daljnjim političkim poniženjima i nepovoljnim pregovaračkim ishodima. Kako bi spriječila da poniženje postane trajno, EU mora napraviti golem iskorak u smanjenju ovisnosti o SAD-u, i to u obrani, tehnologiji i financijama, smatra Politico.
Olujno more
Ugovor iz Nankinga, potpisan 1842. pod prisilom na britanskom ratnom brodu HMS Cornwallis usidrenom na rijeci Jangce, obvezao je Kinu da Britancima preda teritorij Hong Konga, isplati im odštetu i pristane na “poštene i razborite” carine. Britanskim je trgovcima dopušteno poslovanje u pet “ugovornih luka” s kim god su željeli.
Opijumski rat započeo je ono što Kina i danas naziva svojim “stoljećem poniženja”. Britanci su prisilili Kineze da otvore tržište pogubnoj trgovini opijumom kako bi London smanjio golemi deficit srebra prema Kini. To je razdoblje koje i dalje progoni kinesku politiku i domaću i međunarodnu.
Jedan od ključnih razloga što je dinastija Qing morala popustiti bila je nesposobnost ulaganja u vojni i tehnološki napredak. Poznata je izjava cara Qianlonga iz 1793. Britancima da Kini nisu potrebni “barbarski proizvodi” drugih naroda. Iako su barut i vatreno oružje kineski izumi, nedostatak eksperimentiranja i inovacija usporio je njihov razvoj, zbog čega je kinesko oružje zaostajalo dvjesto godina za britanskim u dizajnu, proizvodnji i tehnologiji.
Slično tome, EU sada plaća cijenu zaostajanja desetljećima iza SAD-a. Smanjenje troškova za obranu nakon Hladnog rata ostavilo je europske zemlje ovisnima o američkoj vojsci, dok je samozadovoljstvo u pogledu tehnoloških dostignuća dovelo do toga da EU zaostaje za globalnim suparnicima u gotovo svim ključnim tehnologijama.
Turbulentna vremena pred Europom
Trump je u ponedjeljak jasno pokazao da ga malo zanima što EU želi kada je riječ o izbjegavanju osjetljivih tema u prošlotjednoj neobvezujućoj zajedničkoj izjavi. Neodređenost četverostraničnog teksta daje mu prostor da postavlja nove zahtjeve ili prijeti odmazdom ako procijeni da EU ne ispunjava svoj dio dogovora.
Moglo bi uslijediti još poniženja dok dvije strane pokušavaju dogovoriti razne detalje — od carinskih kvota za čelik i aluminij do izuzeća za pojedine sektore — koji još nisu razrađeni. “Ovaj sporazum je toliko nejasan da postoji mnogo točaka na kojima bi sukobi lako mogli eskalirati i poslužiti kao opravdanje da se druge stvari ne provedu”, rekao je Niclas Poitiers iz think tanka Bruegel.
Na pitanje što će se dogoditi ako EU ne uloži obećanih 600 milijardi dolara u SAD, Trump je ranije ovog mjeseca odgovorio: “Onda plaćaju carinu od 35 posto.” Europska komisija tvrdi da brojka od 600 milijardi samo odražava široke namjere privatnog sektora koje birokrati u Bruxellesu ne mogu provesti, no Trump bi to mogao iskoristiti kao povod za uvođenje viših carina. “Doista očekujemo daljnje turbulencije”, rekao je visoki dužnosnik EU-a koji je želio ostati anoniman. “Ali osjećamo da imamo vrlo jasno osiguranje.”
Prihvaćanjem sporazuma, koji je izvršna vlast EU-a prodala kao “manje lošu” opciju nakon Trumpovih prijetnji carinama, Bruxelles je također pokazao da ucjena funkcionira. Peking će s pozornošću pratiti razvoj događaja, baš u trenutku kada su odnosi EU-a i Kine na najnižoj razini, a kineska dominacija nad mineralima ključnim za zapadne zelene, digitalne i obrambene ambicije daje Pekingu golemi geopolitički utjecaj.
Kako izbjeći irelevantnost
No što EU uopće može učiniti kako bi izbjegao produženje razdoblja geopolitičke slabosti? U pripremi dogovora von der Leyen je više puta naglašavala da europska strategija u odnosu prema SAD-u treba počivati na tri elementa: pripremi mjera odmazde, diversifikaciji trgovinskih partnera i jačanju jedinstvenog tržišta.
Za neke, EU treba ovaj dogovor shvatiti kao alarm koji traži duboke promjene i jačanje konkurentnosti kroz institucionalne reforme, kako su lani predložili bivši šef Europske središnje banke Mario Draghi i bivši talijanski premijer Enrico Letta. Reagirajući na sporazum, Draghi je uputio oštro upozorenje da Trumpova sposobnost da blok prisili na poslušnost nedvosmisleno dokazuje da Europi prijeti irelevantnost — ili gore — ako se ne sabere. Posebno je naglasio sigurnosne nedostatke: “Europa je loše opremljena u svijetu u kojem geoekonomija, sigurnost i stabilnost opskrbnih izvora, a ne učinkovitost, inspiriraju međunarodne trgovinske odnose.”
Istraživač Eamon Drumm iz German Marshall Funda istaknuo je da Europa svoj poslovni okoliš treba tretirati kao geopolitičku imovinu koju treba ojačati. Za to su potrebna ulaganja u europsku infrastrukturu, potražnju i poduzeća: “To znači smanjiti cijene energije, bolje iskoristiti europske ušteđevine za ulaganja u europske kompanije te dovršiti integraciju tržišta kapitala”, rekao je Drumm.
Slobodna trgovina kao izlaz?
Za druge, odgovor leži u produbljivanju i diversifikaciji trgovinskih veza. Bruxelles inzistira da je objava trgovinskog sporazuma s blokom Mercosur u Južnoj Americi pred vratima, a gleda i prema dogovorima s Indonezijom, Indijom i drugima ove godine. Također je signalizirao spremnost na intenziviranje trgovine s azijsko-pacifičkim CPTPP blokom, u kojem su Kanada, Japan, Meksiko, Australija i drugi.
“Uz modernizaciju Svjetske trgovinske organizacije, EU se doista mora usredotočiti na nastavak izgradnje svoje mreže trgovinskih sporazuma s pouzdanim partnerima”, izjavio je Bernd Lange, njemački socijaldemokrat i predsjednik odbora Europskog parlamenta za trgovinu. “Kako bismo stabilizirali sustav trgovine temeljen na pravilima, trebali bismo pronaći zajednički stav s demokratski ustrojenim državama”, dodao je. Europa, zaključio je Drumm, sada je pred izborom: “Hoće li ojačati svoju poziciju središta slobodne trgovine u svijetu u kojem se globalizacija raspada? Ili će biti tek bojište na kojem se odvija sve žešća konkurencija Kine i Sjedinjenih Država?”
SAD i EU postigli trgovinski sporazum, ovo su svi detalji
Hoće li moćna Plenkovićeva prijateljica pokopati EU? Posljedice mogu biti kobne za sve
Trump ima opasan plan s Europom, želi je pretvoriti u masivnu vojnu bazu
