Victor Sanchez (49) još uvijek nije trener Rijeke, ali ne dogodi li se neki veliki preokret, za koji će dan preuzeti momčad s Rujevice. Španjolac je u stalnom kontaktu s još uvijek aktualnim vlasnikom i predsjednikom Rijeke Damirom Miškovićem, koji ga je prvi put nazvao u petak, jutro nakon teškog (5:0) Rijekinog poraza u Solunu protiv PAOK-a. Sanchez je odmah naglasio da ga Rijeka jako zanima, a uvjeti koje je postavio očito su prihvatljivi za klub s Rujevice.
Mišković, dakle, još uvijek u Rijeci vuče ključne poteze, premda je praktički dogovorio prodaju kluba američkom fondu kojem je na čelu milijarder Bill Foley. Naravno, Mišković je za taj potez morao dobiti suglasnost Amerikanaca, što je pravilo kojeg se moraš držati kada potencijalni kupac radi “dubinsku analizu” kluba koji želi preuzeti. Foleyevi ljudi dali su Miškoviću punu podršku u odluci da potraži novog trenera, kojeg su i sami mogli predložiti. Međutim, logično je da Amerikanci iznimno slabo poznaju ovdašnje tržište i teško mogu imati jasnu sliku o tome kakav bi profil trenera bio najbolji za Rijeku.
Sanchez je za ove prostore ozbiljno trenersko ime i njegov dolazak u Olimpiju prije godinu dana bio je istinska senzacija. Riječ je o treneru koji je vodio Betis, Malagu i Olympiacos, klubove s neusporedivo većim rejtingom od onog koji ima Olimpija. Premda Sanchez nikada nije radio u Hrvatskoj, jasno je da je u godini dana boravka u Ljubljani puno slušao i naučio o hrvatskom nogometu, jer se SuperSport HNL u Sloveniji naveliko prati. Sanchez stoga dobro zna gdje dolazi.
Mišković s druge strane u bivšem dugogodišnjem treneru Rijeke Matjažu Keku ima prijatelja i pouzdanog savjetnika, tako da ne sumnjamo da je i slovenski izbornik “blagoslovio” dolazak Španjolca. Sanchez je u Ljubljani ostavio jako dubok trag, kako rezultatski, tako i na planu igre. I danas bi trenirao Olimpiju da nije odučio tražiti veći izazov, a Rijeka to svakako jest.
Mišković je, pak, dovođenjem Sancheza pokazao da se i dalje ponaša kao vlasnik i predsjednik Rijeke, premda je svjestan da bi Amerikanci svaki dan trebali poslati službenu ponudu za kupnju kluba. Posljednjih dana pojavile su se mnoge priče o tome za koliko novca Mišković prodaje Rijeku, spominju se iznosi od 15 do 50 milijuna eura.
Međutim, sve su to samo prognoze bez ozbiljnijih temelja. Prava je istina da ni Mišković u ovom trenutku ne zna kakav će mu novac Amerikanci ponuditi, a pitanje je jesu li i oni definirali iznos koji će pisati na službenoj ponudi.
Mišković je uvijek naglašavao da mu nije u prvom planu novac koji će on zaraditi, nego da mu je najvažnije pronaći vlasnika koji je ozbiljan i koji bi Rijeci trebaju jamčiti još bolju i konkurentniju budućnost. Foleyeva grupacija financijski je iznimno “teška”, a kroz radu u klubovima poput Bournemoutha, Lorienta ili Moreirensea pokazala je i veliku ozbiljnost i ambiciju u vođenju kluba. Čime ispunjavaju sve kriterije da Rijeci u budućnosti donesu još veće uspjehe.
Stoga se Mišković s Amerikancima sigurno neće cjenkati, ali jasno je da očekuje financijski korektnu ponudu, s kojom će vratiti barem solidan dio ulaganja koji je imao u Rijeci u prethodnih 13 godina.
Koliko to vrijedi, jako je teško reći. Rijeka ima svoj stadion i kamp, ali to su objekti koji vlasniku ne donose prihode nego samo osiguravaju dobre uvjete za funkcioniranje kluba. Vrijednost igrača nikada ne ulazi u “dubinsku analizu kluba”, to jednostavno nije poslovna praksa. Znamo da su se u Hrvatskoj Rijeka, Osijek, Istra i Šibenik strancima prodavali za praktički nikakav novac, nego je im je jedina pisana obaveza bila pokriti dugove zbog kojih je tim klubovima tada prijetio stečaj.
Rijeka je prvi zdravi i uspješan hrvatski klub koji se prodaje. Doznat ćemo vrlo brzo koliko takav klub zapravo vrijedi na pravom tržištu kapitala. Po svim ekonomskim parametrima, veliko je pitanje može li Mišković dobiti ponudu od 20 milijuna eura, premda ima stadion i kamp, Fruka i Jankovića, Konferencijsku ligu…