Šangajska organizacija – (ŠO hrv., SCO engl,) čiji je summit upravo u tijeku u kineskom gradu Tianjinu, odobrila je u ponedjeljak plan za provedbu Strategije razvoja energetske suradnje do 2030. godine.
Posebno je važan s obzirom kako u njemu sudjeluju tri ključne zemlje članice – Kina i Indija kao veliki potrošači i uvoznici energenata, i Rusija – kao jedan od najvećih svjetskih proizvođača i izvoznika istih.
U deklaraciji, koja je usvojena nakon 25-og sastanka Vijeća šefova država članica ove organizacije, između ostalog navodi se i slijedeće: “Usvojena je izjava Vijeća šefova država članica SCO-a o održivom energetskom razvoju i odobren je plan za provedbu Strategije…za razdoblje do 2030. godine.” O tome izvješćuje ruska državna agencija RIA Novosti.
„Države članice podržavaju širenje uključive i obostrano korisne suradnje u području energetike, postupno povećanje održivosti proizvodnje energije i lanaca opskrbe te su spremne promicati održiv, stabilan i uravnotežen razvoj nediskriminirajućeg globalnog energetskog tržišta.
U kontekstu nestabilnosti na međunarodnim energetskim tržištima, države članice naglasile su važnost jačanja suradnje, uključujući područje energetske sigurnosti, zaštite energetske infrastrukture, promicanja investicijske suradnje, kao i pravedne energetske tranzicije u svrhu održivog razvoja regionalne energetike“ – navodi se u tekstu deklaracije.
Zemlje članice također su odlučile istražiti mogućnost razvoja i usvajanja sveobuhvatnog plana za poticanje multidisciplinarne suradnje u području obnovljivih izvora energije.
Zoran Meter: Uskoro počinje summit koji će mijenjati svijet, a da SAD nije u glavnoj ulozi
Objavili i deklaraciju protiv globalne raketne obrane i militarizacije svemira
Naravno, nije se sve zadržalo na energetici kada je riječ o prvom danu dvodnevno summita. Naime, osim gore spomenute deklaracije, danas je usvojena i još jedna: političko-sigurnosnog karaktera, objavljena na službenoj stranici ŠO.
U njoj se navodi kako je jednostrana izgradnja globalnih sustava raketne obrane od strane brojnih zemalja neprihvatljiva, baš kao i militarizacija svemira. Pritom se ne imenuju konkretne zemlje ali je svima jasno da se to prije svega odnosi na Sjedinjene Države.
„Države članice ponovno ističu kako jednostrana i neograničena izgradnja globalnih sustava raketne obrane od strane pojedinačnih zemalja ili skupina država ima negativan utjecaj na međunarodnu sigurnost i stabilnost. Smatraju neprihvatljivim pokušavati osigurati vlastitu sigurnost na štetu sigurnosti drugih država.“ — navodi se u službenom tekstu.
„Države članice podržavaju održavanje svemira bez oružja bilo koje vrste i naglašavaju važnost strogog poštivanja važećeg pravnog režima, koji predviđa isključivo mirnodopsko korištenje svemira. Naglašavaju potrebu za sklapanjem međunarodnog pravno obvezujućeg instrumenta koji bi osigurao veću transparentnost i pružio pouzdana jamstva za sprječavanje utrke u naoružanju u svemiru.“
Teško je vjerovati kako će ova deklaracija ikako utjecati na već proklamirane američke stavove i planove po navedenom pitanju, ali to joj očito i nije smisao i cilj. Ona predstavlja prije svega promidžbenu i političku podlogu za stvaranje protuteže usmjerene na njihovo (prije svega kinesko i rusko) identično djelovanje u svemiru koje će biti neizbježno (zapravo već i postoji) u slučaju praktičnog ostvarivanja američkih planova za korištenje svemira u vojne svrhe.
Strategije za nuklearni napad na satelite u svemiru
Prosudba
O obrambeno-sigurnosnoj tematici koja se raspravlja na summitu Šangajske organizacije sigurno će biti još više riječi, a sada radije obratimo pozornost na prvi dio ovoga teksta.
Navedeni strateški energetski plan Šangajske organizacije vanjske promatrače i geopolitičke analitičare ionako najviše „golica“ s obzirom na prošlomjesečnu veliku svađu (zapravo geopolitičku katastrofu) između američke administracije na čelu s predsjednikom Donaldom Trumpom, i indijske vlade na čelu s premijerom Narendrom Modijem.
Naravno, riječ je o svađi proizišloj u kontekstu Trumpovog ultimativnog zahtjeva da Indija odustane od kupnje jeftine ruske nafte ili će joj biti uvedene nove kaznene carine (zanimljivo, Trump se nije usudio Kini uputiti isti ultimatum iako i ona kupuje velike količine ruske nafte, što je prošli mjesec podigla i na rekordnu razinu).
New Delhi na ultimatum (za mnoge očekivano jer Indija drukčije i nije mogla postupiti ako želi održati i jačati ugled u svijetu kao neovisni subjekt – ali ne i za Trumpovu administraciju) nije pristao pa se dogodilo slijedeće: dodatne američke carine od 25 posto „nakalemljene“ su na već prethodno uvedenih 25% carina pa zbirno iznose 50 posto (Washington je iz ovih posljednjih ipak pragmatično učinio brojne izuzetke, između ostalog baš na naftne derivate koje Indija izvozi u Ameriku po premijum cijenama i gdje je zapravo riječ o prerađenoj ruskoj nafti u indijskim rafinerijama), a Indija je povećala uvoz ruske nafte za rujan i listopad i okrenula geopolitički smjer svojih interesa, prije svega geoekonomskih – natrag na istok gdje geografski i pripada.
Rezultat je ovo što upravo gledamo – najnovije zatopljenje inače opterećujućih odnosa između New Delhija i Pekinga, kao i ukupno jačanje ionako vrlo dobrih indijsko-ruskih odnosa. Krajem godine u posjet Indiji stiže ruski predsjednik Vladimir Putin, a već je u pripremi potpisivanje velikog broja novih sporazuma tom prigodom.
To su činjenice koje su nepobitne i o njima ovih dana bruje gotovo svi svjetski mediji, uključujući (rekli bismo i prije svega) i on zapadni. Poglavito u kontekstu spoznaje o „lakom padu“ ili „kapitulaciji bez borbe“ – gotovo izdaji Europske unije u trgovinskim pregovorima sa SAD-om.
Indija sigurno neće prijeći u kinesko-ruski blok kada je riječ o obrambenom suprotstavljanju zapadu, prije svega SAD-u, ali definitivno se neće svrstati ni unutar američke strateške politike vojnog sprječavanja Kine u Indopacifiku.
To je zapravo formula New Delhija koja naglašava indijski neutralni vanjskopolitički smjer i diverzifikaciju odnosa na globalnoj razini, što je i ključni dio njene nacionalne strategije već više od jednog desetljeće.
Na to posljednjih dana pozornost, rekao bih s golemim zakašnjenjem, stavljaju i ključni zapadni mediji, uključujući i one specijaliziranog karaktera. Oni navode kako je zapad konačno shvatio da ne može računati na Indiju kao na svog igrača za geopolitičke obračune sa svojim globalnim konkurentima, već isključivo na onog koji je u zajedničkom interesu i Indije – a riječ je prije svega o trgovinskoj suradnji gdje obje strane itekako imaju što ponuditi jedna drugoj.
Indija će svoju vanjskopolitičku i trgovinsku neutralnost zapravo najviše manifestirati u formatu BRICS, gdje će joj se u tome uskoro pridružiti i Brazil – oštro opečen agresivnom američkom carinskom politikom, ali i političkim miješanjem SAD-a u brazilska unutarnja pitanja, čak i ona pravosudna koja su po vokaciji neovisna (jer Brazil je i višestranačka i demokratska država već jako dugo (na vlasti se izmjenjuju i ljevica i desnica, kao i svugdje, a utjecaj središnje vlade na pravosudna tijela pritom nije ni manji ni veći u odnosu na druge demokratske zemlje).
Ta je indijska „formula“ zapravo ključni dobitak za Kinu i Rusiju koji ne traže obrambenu suradnju s Indijom, već samo Indiju kao istinski neutralnu zemlju i budućem važnom polu (središtu, centru) multipolarnog svijeta koji upravo nastaje.
Tjedna analiza Zorana Metera: Katastrofalno odigrana ključna geopolitička partija šaha. Evo tko gubi
Da je taj proces nezaustavljiv podjednako svjedoče i nedavni summit Trump-Putin na Aljasci, kao i ovaj Šangajske organizacije koji je još u tijeku i gdje nije isključeno da nas mogu iznenaditi i još neke stvari.
