Bivši sinjski Gradski vijećnik i dragovoljac Domovinskog rata Željko Poljak poslao je priopćenje u kojem se očituje na subotnje obilježavanje ‘Međunarodnog dana nestalih osoba i Dana sjećanja na nestale osobe u Domovinskom ratu’. Poljak ističe kako drugi gradovi taj dan obilježavaju mirno i u molitvi, dok je u Sinju taj dan bilo veselo. Konkretno, misli na održavanje arambašijade na Peškariji, piše Ferata.
Priopćenje prenosimo u cijelosti:
‘Večeras je moj grad umro. Umro je od sramote. Ja tako mislim. Vrijeme smrti 18,30 na Pijaci, 19 sati na Peškariji.
Zašto to mislim? Republika Hrvatska je Međunarodni dan nestalih osoba 30. 8. proglasila spomendanom ‘Dan sjećanja na nestale osobe u Domovinskom ratu’. Od tada taj dan se obilježava svake godine u drugom gradu diljem Hrvatske, a ove godine tu čast i obavezu je dobio grad Sinj.
Zašto obavezu?
Na taj dan u grad koji to obilježava dolaze ljudi koji žive najveću moguću kalvariju koju čovjek može zamisliti. Zamislimo samo majku koja traži svoje dijete još malo pa pune 34 godine. Zato ih ti gradovi dočekaju u molitvi, miru i tišini da im bar na taj dan pokažemo da nisu sami. Osobno sam tome svjedočio u nekoliko gradova.
I ne neću navoditi nikakve brojke iako su mi dobro poznate jer te brojke moraju nestati da ih nema jer jedino tako dolazi mir. Mir u duši.
Što radi moj grad?
Organizira SVEČANO zatvaranje nekih dana za koje ne znamo kako se u stvari zovu jer na zastavi piše jedno, a u propagandi drugo. Potom vrhunac. Pučka fešta nazvana arambašijada. Fešta na ovaj dan. A što ćemo s gostima? Ništa oni i onako tuguju feštali mi ili ne.
Ne znam jesu li pozvani guslari, reraši, gangaši i svi drugi naši jer to bi upotpunilo feštu, orilo bi se cijelim gradom udri, svi u Sinj, Sinj gori. Na sve ovo je Gradska uprava upozorena i moglo se sve ovo prebacit za 31. 8. bez ikakvih problema, ali ne oni hoće dokazati koje „baja“ bahati, neuki, bezobrazni misle da su Bogom dani i ne shvaćaju da od grada uporno rade cirkus ili bolje rečeno sprdačinu.
Kako nisu sami u tome, nažalost mora se postavit nekoliko pitanja. Zašto gvardijan našeg svetišta sudjeluje u ovom SVEČANOM dijelu. Spomendan je cijeli dan, a nije samo dok traje sveta misa?
Zašto je tu i VAD? Čisti oportunizam. To smo dobro naučili od naših pradjedova.
Zašto predsjednica Gradskog vijeća nije odbila sudjelovati u ovoj sramoti? Inače ovi dani kako li se već zovu jesu u isključivoj nadležnosti Gradskog vijeća, ali ove godine nije bilo Gradskog vijeća da“ donese“ te dane prema tome nema nikakvih rokova koji bi se trebali poštivati.
Zašto Turistička zajednica grada Sinja nije rekla da to raditi na ovaj dan nije primjereno? Ne može se uvažiti opravdanje da se nešto nije znalo. Ima toga još ali stvarno nema smisla. Ali jedno nikako ne mogu shvatiti. Da se baš formira postroj od takozvanog Doma mladih pa redom do Pijace uz koračnice naše glazbe, mažoretkinja, povijesne postrojbe, KUD-a. Sve bi to bilo super da nije dan koji je.
Ja im savjetujem da kad treba kazati ovo može, ovo ne može da to i naprave jer ta sredstva za svoj rad koja oni često proskaju su naša zajednička i nisu ničija očevina. Moja obitelj je tražila posmrtne ostatke svoga člana 2380 dana. Hvala dragom Bogu našla ih je za života roditelja. Vratili smo ih kući i dostojno sahranili.
Zato ja čvrsto stojim iza svake svoje riječi i slova koje sam o ovome izgovorio i napisao jer ja znam šta je bilo, a nažalost je i sada. A onaj tko ne zna neka upita.
Željko Poljak, Hrvatski branitelj Dragovoljac Domovinskog rata
U Sinju, 30. kolovoza 2025. godine’
