Ja sam diktator. Ne sviđaju mi se manjinska ulaganja. Želim kontrolirati sudbinu. Kada sam uključen, onda moram biti kapetan broda – poručio je za BBC prije tri godine 80-godišnji američki milijarder, koji će uskoro uploviti u riječku nogometnu luku sa svojom financijskom injekcijom i preuzeti kormilo hrvatskog prvaka, a koordinate želi namjestiti prema idiličnoj budućnosti kluba s Rujevice, odnosno Kantride. Iako je riječka luka prije stotinjak godina bila čvorište za odlazak iseljenika iz regije “preko bare” – pa su kroz grad prošle tisuće emigranata i otplovile izravno na američko tlo “trbuhom za kruhom” – moderni fenomeni, pak, serviraju obrnute trendove i američke investitore mame prema Europi.
Bill Foley u pustinji je konstruirao hokejašku dinastiju. Na ledu. Njegovo nogometno carstvo proteže se od Engleske do Škotske, od Portugala do Francuske, a po najsvježijem poučku, i od Hrvatske do Novog Zelanda. U poslovnom portfelju novog vlasnika Rijeke, nadalje, natiskale su se vinarije, hoteli, tereni za golf, skijaški resorti i restorani, a iako u uvodnoj rečenici zvuči grubo i samodopadno, otočki i američki mediji etiketiraju ga kao – “dobrog vlasnika”. U našim recima ćemo, ipak, eskivirati takve, ekspresne zaključke i pretpostavke, ali tamo gdje je kročila Foleyjeva noga, uslijedili su rezultatski iskoraci.
Rijeka će biti njegov šesti nogometni klub nakon Bournemoutha (Engleska), Moreirensea (Portugal), Aucklanda (Novi Zeland), Lorienta (Francuska) i Hiberniana (Škotska), a u potonja dva ima manjinski udio.
Na Forbesovoj listi milijardera, koju financijski časopis redovno osvježava u stvarnom vremenu, novi gazda riječkog kluba u vrijeme pisanja ovog teksta bio je na 1442. mjestu svjetskih bogataša, a njegova se imovina procjenjuje na 2,7 milijardi dolara. Prestižan popis, ujedno, otkriva i financijske dobitke, odnosno gubitke u odnosu na prethodni trgovački dan, pa je pored njegova imena u petak pisalo “$2M” u zelenoj boji, što je označavalo dobitak od dva milijuna dolara u odnosu na raniji dan, što bi, u prijevodu, bio porast od 0,08 posto u njegovom bogatstvu.
Takav “skok”, doduše, zanemariva je greška ili bonus u životu milijardera jer je, primjerice, Elon Musk, kao najbogatiji čovjek na svijetu, u istom trenutku bio na gubitku od 3,8 milijarde dolara. Dio bogatstva usmjerio je i prema Republikanskoj stranci, kojoj je od 1998. – prema informacijama Forbesa – uplatio oko četiri milijuna dolara, a 493 tisuće dolara donirao je za podršku Donaldu Trumpu.
Šušur, izobilje, milijuni i milijarde, pak, od Foleyja nisu napravili “uobičajenog bogataša”. Naime, prema tipkanju američkih medija iz prethodnih godina, njegova je pojava obavijena daškom mistike i autentičnosti. Odjeven je u traperice i blago zgužvanu košulju, onako, prilično neupadljivo, čime izgleda dijametralno suprotno od zamišljene i stereotipne verzije tajkuna i milijardera.
Nakon što je prije nepuna tri desetljeća razmišljao o mirovini, dok je posjedovao dvije vinarije u Kaliforniji – a ekspanziju biznisa i bogatstva režirao je 80-ih godina prošlog stoljeća, kada je revitalizirao posrnulu tvrtku za osiguranje vlasništva nad nekretninama – u njegovom vlasništvu do danas se natiskalo preko 25 vinarija i destilerija. Starije loze s dubljim korijenjem češće se pretvaraju u dobra vina, a s obzirom na to da je “stari” Foley pustio svoje korijenje u poslovnom carstvu, sportski planet bio je njegova iduća destinacija.
Na nju se iskrcao prije devet godina, kada je njegova grupacija dobila zeleno svjetlo za novu franšizu u NHL-u, za novi klub u vodećoj hokejaškoj ligi svijeta. Gazdu je ta “sitnica” koštala 500 milijuna dolara, koliko je platio za proširenje lige, a njegovi Vegas Golden Knightsi u elitnom su društvu debitirali 2017. Foley je, tada, ekspresno dao obećanje o osvajanju Stanley Cupa u prvih šest sezona. Ishod? “Ledena” družina iz Las Vegasa u “fotofinišu” njegova obećanja (2023.) odjurila je do titule među najjačima, a američki mediji nerijetko ističu to, Foleyjevo proročanstvo, koje danas služi kao temelj za njegov “know-how” u sportskom svijetu. U hokej na ledu zaljubio se u djetinjstvu, a iako je teksaško dijete, palice i pakove zavolio je u Kanadi, dok je njegov otac radio za zračne snage.
Vojnu akademiju pohađao je i Bill, koji je još kao kadet zaradio oko 40 tisuća dolara na burzi, a taj mu se novac kristalizirao u početni kapital za današnje, milijardersko carstvo.
Diploma iz prava na sveučilištu u Washingtonu rasplamsala je njegove poslovne ambicije, a nakon što je promoviran u poručnika u američkim zračnim snagama, tijekom te karijere “ispekao je zanat” o velikim “dealovima” jer je, između ostalog, pregovarao s Boeingom oko milijunskih obrambenih ugovora.
Dok su se drugi igrači povlačili s tržišta i skupljali svoje pipke u izazovnim vremenima, poput svjetske financijske krize 2008. ili tijekom pandemije prije pet godina, Foley nije usporavao svoje aktivnosti, štoviše, njegova su se ulaganja povećavala.
U imperiju je i njegova obitelj, supruga Carol, bivša stjuardesa, kćerke Courtney i Lindsay, te sin Robert, a Foleyjevi su prije sedam godina prošli kroz tragediju, kada je Patrick, njihov drugi sin, iznenada umro u dobi od 31 godine nakon traume glave. Bio je nagrađivani vinar. – Kada je Carol dobila taj poziv… To je bilo zaista loše. Bio je totalno neočekivan događaj. Ljudi koji nas ne poznaju možda ne razumiju koliko je bliska naša obitelj, svima nam je teško. Kada se takvo nešto dogodi, sve ono što ste gradili, ne znači ništa. Strašno mi nedostaje – rekao je Bill sa suzama u očima u intervjuu krajem 2018., četiri mjeseca nakon nesretnog događaja.
Obiteljska tragedija, doduše, nije usporila ekspanziju njegovog carstva, u kojemu je prije pet godina otkrio “zlatnu venu” – europski nogomet. Amerikanci bi, pritom, rekli “soccer”, gurajući “svoj” nogomet na prvo mjesto, ali Foleyjev “nos za biznis” drugačije je njuškao tržištem, iako je i sam priznao da “nije znao apsolutno ništa o europskom nogometu”.
Na isteku 2022. kupio je stopostotni udio u Bournemouthu za 120 milijuna funti, čime je zakoračio u najvažniju sporednu stvar na svijetu, koja se polako pretvara i u najvažniju stvar u njegovom biznisu.
– Zašto riskirati kvarenje dobre stvari u Las Vegasu s engleskim nogometom? Jer je to najbolji sport na svijetu i Premier liga je najbolja liga na svijetu! – rekao je za The Athletic prije dvije godine, priznavši da voli otići u pub i “minglati” s navijačima, te da stalno nosi istu košulju na utakmice, a na hokejaške partije svoje momčadi prethodnih je sedam godina dolazio u istom “outfitu”.
Njegova privrženost detaljima, koja ga je, u konačnici, i lansirala prema uspjehu, ogleda se kroz jedan jednostavan primjer.
– Kada sam u konferencijskoj dvorani, ako stolice nisu pravilno postavljene iza stola, ja ću ih presložiti. Evo, kada odemo odavde, postavit ću stolice da izgledaju kako treba – otkrio je novinaru u Bournemouthu.
Na novom tržištu, u Hrvatskoj, ali i ovom dijelu Europe, Foley preuzima branitelja naslova i osvajača Kupa, klub koji će ove jeseni stanovati u Konferencijskoj ligi, ali čija je sezona otvorena s pet poraza, tri remija i samo tri pobjede u prvih 11 ispita. Alarme na Rujevici, pak, dodatno je pojačala “petarda” u Solunu od PAOK-a, upravo na dan transakcije između Foleyja i Damira Miškovića, koji će ovih dana zatvoriti iznimno uspješnu, povijesnu eru kluba.
Novi kapetan riječkog broda dogurao je Bournemouth od, praktički, borbe za ostanak prije dvije godine do devetog mjesta u prošloj sezoni, a ovoga ljeta njihovi su igrači transferirani u PSG (Illia Zabarnji, 63 milijuna eura odštete), u Real Madrid (Dean Huijsen, 62,5 milijuna eure), u Liverpool (Miloš Kerkez, 46,9 milijuna eura) i u Brentford (Dango Ouattara, 42,8 milijuna eura). Uz ostale transakcije, taj je klub u ovom prijelaznom roku zaradio ukupno 237 milijuna eura, a osim poslova u uredima i na terenu, u planu su zahvati na stadionu i kampu. Osim toga, Foley & co. nastoje i u Premier ligi napraviti štimung kao, recimo, u Las Vegasu, gdje su utakmice njihovih Knightsa poput samostalnog događaja za zabavu. Tako su, primjerice, na stadionu Bournemoutha zacementirali tradiciju uoči utakmice, kada se pjeva “Hey Jude” od Beatlesa. Lorient, njegov francuski klub, ove se sezone vratio u elitu nakon jedne godine izbivanja, a proteklog vikenda srušili su Rennes s 4-0. Moreirense, pak, sezonu u Portugalu otvorio je s tri pobjede u prva tri kola, čime potencijalno najavljuju i najbolju kampanju u klupskoj povijesti, a dosad je to bilo šesto mjesto na kraju sezone, na kojemu su završavali u dva navrata.
Hibernian je u zadnjoj sezoni bio treći, a ispred njih su bili samo Celtic i Rangersi, dok je Auckland FC, jedini Foleyjev neeuropski klub, prošle godine bio prvi nakon osnovnog dijela sezone u ligi s australskim i novozelandskim klubovima, ali su nakon toga poraženi u polufinalu doigravanja.
Rezime najsvježijih rezultata iz nogometnog carstva američkog milijardera odiše optimizmom za Riječane, a s obzirom na to da Foley s Bournemouthom sanja bitku za europska natjecanja u bližoj budućnosti i da je Hibernian u četvrtak u drami ispao od varšavske Legije u play-off rundi Konferencijske lige, pomalo je zamršena situacija oko europskih “sudara” jer dva kluba istog vlasnika ne smiju nastupati u istom Uefinom natjecanju.
U Rijeku je proteklih dana sletio i Daniel Adu-Adjei, 20-godišnji napadač Bournemoutha, koji bio mogao biti svojevrsni “pionir” u relacijama između Kvarnera, Engleske, Francuske, Škotske i Portugala. I zvijezdama s Rujevice će, pak, možda biti dostupniji prijelazi prema Ligue 1 ili Premier ligi, a na pamet nam, pritom, pada rečenica koju nam je prije pola godine rekao Toni Fruk, kada je riječka “desetka” poručila da bi “voljela zaigrati u Engleskoj da vidi jesu li to tamo zaista izvanzemaljci”.
Billa Foleyja u narednim mjesecima možda i ugostimo na ovim stranicama, s obzirom na to da je prilično otvoren i nerijetko je na raspolaganju medijima.
– Novinari će pisati ono što će pisati, ali ako razgovarate s njima, onda je veća vjerojatnost da će ispričati vašu priču – kazao je Athleticu, otkrivši pritom da mu je izrazito bitna privrženost lokalne zajednice i pristupačnost utakmica, pa su, primjerice, u Las Vegasu dijelili karte vatrogascima, policajcima, medicinskim sestrama…
Kakva će biti njegova era u Rijeci? Odgovore će nam servirati budućnost, ali na temelju razgovora s otočkim medijima, s kojima ćemo i završiti njegov profil, čini se da je novi vlasnik Rijeke svjestan predrasuda…
– Nećemo biti “ružni” Amerikanci koji mijenjaju ovo i mijenjaju ono jer mislimo da sve znamo. Znamo da ne znamo sve, a od vas možemo puno naučiti – rekao je u prvim mjesecima za kormilom Bournemoutha, a sada će recept za uspjeh pokušati skuhati i u Rijeci.
