Koncem svibnja Radomir Đalović bio je heroj koji je Rijeci kao trener u svojoj debitantskoj sezoni senzacionalno donio dvostruku krunu. Točno tri mjeseca kasnije je smijenjen…
Na prvu bi netko tko to gleda sa strane rekao da su u pitanju klasična “hrvatska posla”, te da je Đalovićeva smjena samo dokaz koliko se kod nas treneri malo cijene. Međutim, vlasnik i predsjednik (u odlasku) Damir Mišković imao je razloge zbog kojih se odlučio na ovaj potez. Po svemu što smo čuli, i kompletna riječka struka na čelu sa sportskim direktorom Darkom Raić-Sudarom bila je stava da Đalovića treba smijeniti.
Kažu nam da nije u pitanju samo mršavih pet bodova iz pet prvenstvenih kola, kao i ukupno loš dojam koji je Rijeka ostavila u europskim utakmicama, bez obzira na to što je uspjela izboriti Konferencijsku ligu. Đaloviću je presudila činjenica da momčad igra bitno slabije nego što je to bio slučaj u prošloj sezoni, te da su praktički svi igrači pali u formi. Sve zajedno dovelo je do toga da na Rujevici procijene kako Đalović u sebi više nema adute s kojima bi digao igrače i igru i zato je smijenjen.
I to je nogomet – dvostruka kruna napravi te herojem, ali sutra je novi dan i nikoga nije više briga za trofeje ako u novim utakmicama nisi na potrebnoj razini.
Damir Mišković je odluku o Đalovićevoj smjeni donio jutro nakon teškog poraza od PAOK-a, te brzo dogovorio dolazak Victora Sancheza. Prošle godine u Talijanima (Gattuso, Cannavaro, Tramezzani i Coppitelli) su hrvatski klubovi tražili nogometni iskorak, a ove godine okrenuli su se Španjolcima. Dinamo im je prepustio akademiju, Hajduk ima trenera Garciju (Urugvajac koji je nogometno odrastao u Španjolskoj) i španjolske skaute, a sad je i Rijeka spas potražila u treneru koji dolazi s pirinejskog poluotoka.
Victor Sanchez u prošloj je sezoni vodio Olimpiju s kojom je osvojio naslov prvaka Slovenije, te igrao u grupnoj fazi Konferencijske lige. Na putu do nje izbacio je baš Rijeku pobijedivši je u Ljubljani s 5:0.
Goran Boromisa na jedan je način vrlo zaslužan što je Sanchez završio na Rujevici. Hrvatski stručnjak prije godinu dana je kao sportski direktor Olimpije Sancheza nagovorio da dođe raditi u Ljubljanu. Bio je to sjajan pothvat Boromise, jer tko bi očekivao da će trener koji je vodio Betis, Malagu i Olympiacos htjeti preuzeti Olimpiju.
– Sanchez je u to vrijeme kratko vodio Cartagenu u drugoj španjolskoj ligi, a bio je i koordinator svih mladih selekcija Španjolske, nešto poput Petra Krpana u Hrvatskoj – prisjetio se Goran Boromisa i nastavio:
– Ljudi koji su me spojili s njim rekli su mi da je trener pobjednik i da mu nedostaje pravi izazov, klub koji bi mogao dovesti do titula. To je bila karta na koju sam igrao u pregovorima u koje sam ušao s malim izgledima za uspjeh. Međutim, malo po malo, nakon niza razgovora, Sanchez je odlučio doći. Prepoznao je u Ljubljani dobar projekt i priliku da ostavi dobar trag.
Tako je i bilo, Olimpija je s njim na klupi imala odličnu sezonu, a i mi u Hrvatskoj mogli smo vidjeti koliko je momčad dobro igrala. Nikako ne smijemo zaboraviti da je Olimpijin proračun na razini šest milijuna eura, koliko u Hrvatskoj otprilike troši Istra.
– Sanchez je odmah po dolasku pokazao koliko je dobar trener. O njemu mogu reći samo sve dobro. Veliki je profesionalac, trener koji uvijek inzistira na pobjedi, a teško podnosi poraze. Iznimno je studiozan, vrlo temperamentan i radi svoj posao s velikom emocijom. Igrači su ga od prvog dana bespogovorno slijedili i odmah zavoljeli. Točno im je znao reći što traži od njih, te kako to što traži provesti u djelo. Pošten je u odnosu s igračima i treninzi su mu svetinja. Uz sve to igrači su kod njega napredovali, što je za odnose u svlačionici iznimno važno.
Španjolci su inače poznati kao treneri koji inzistiraju na sustavu 4-3-3, ili 4-2-3-1, a Sanchez nije takav.
– Jako je prilagodljiv, bez problema igra i s tri stopera ako procijeni da će time profitirati na utakmici. Velika mu je to vrlina, jer često smo svjedočili utakmicama u kojima bi taktikom i odabirom igrača potpuno iznenadio suparničke trenere. Teško ga je ‘pročitati‘, a kao trener pronalazi način da mu se momčad u svakom sustavu dobro osjeća.
Sanchez zvuči kao dobar odabir za Rijeku?
– Siguran sam da je to dobar potez Rijeke i da će Sanchez brzo dići momčad. Boraveći u Ljubljani ipak se poprilično adaptirao na naše podneblje, dosta je dobro upoznao i SHNL, ne samo zbog europskih utakmica s Rijekom, nego i zato što smo u Hrvatskoj uvijek tražili igrače za Olimpiju. Sanchez je očito u Rijeci prepoznao projekt u kojem će njegova ambicija biti ispunjena, što ne čudi, jer Rijeka je odličan klub koji godinama dobro radi. Sanchez je vrlo temperamentan, te je važno da s pozitivnim emocijama dolazi na treninge i utakmice.
Olimpija se s njim ljetos ipak razišla.
– Tražio je Sanchez neke nove izazove, samo je to bio razlog prestanka naše suradnje.
U Olimpiju ste i prije Sancheza na klupi imali Španjolca Alberta Rieru.
– S njim smo osvojili prvenstvo i dva kupa, bio je odličan trener, i o njemu mogu samo dobro pričati.
Čini se kao da španjolskim trenerima odgovara ovo podneblje. Možda više nego talijanskim.
– Da, prošla sezona nije bila dobra za Talijane u SHNL-u, a uvjeren sam da će Španjolci napraviti bolji posao, nekako nam više odgovaraju. Španjolci vole igru, vole napadati, a istovremeno jako paze na obrambene zadaće i obrambenu posloženost kompletne momčadi.
Kako god, sa zanimanjem ćemo pratiti rad Victora Sancheza. Nogometni parametri sugeriraju da je Rijeka napravila jako dobar odabir i da će Sanchez na pravi naći zamijeniti Đalovića, koji mu je – kako god – u nasljeđe ostavio dvostruku krunu i igrače koji su pokazali da su dovoljno dobri da je osvoje…
