
Jadranski derbi, Hajduk – Rijeka 2-2, spektakularni dvoboj, nadmašene su sve prognoze, nadmetanje dostojno većih pozornica – izuzetan ambijent, s tridesetak tisuća navijača “bijelih” i jednim autobusom tifosa Armade, dramatičan, neizvjestan do posljednjih trenutaka, s jednim junakom Rokasom Pukštasom i tvrdom, karakternom momčadi Radomira Đalovića, za kojeg su, bilo je očito, njegovi igrači ostavili srce na Poljudu, kako bi ostvarili pozitivan rezultat, te s presretnim trenerom Hajduka Gonzalom Garcijom, na račun izbjegnutog poraza “bijelih”.
Uglavnom, bio je to dvoboj na najvišoj razini po borbenosti, htijenju, nastojanju svih sudionika da se domognu pobjede, ali i napora domaćina kako bi izbjegli još jedan u nizu šokantnih neuspjeha protiv riječke škvadre, najneugodnijeg Supersport HNL protivnika Hajduka, otkako je na Rujevici na vlasti predsjednik Damir Mišković.
Onda, tu je osnovno pitanje jesu li splitski “bijeli” “još jednom, kada je najpotrebnije, opet zas…li”? Jer, nakon četiri uzastopne pobjede i remija Dinama u Varaždinu, među navijačima Hajduka vladalo je optimističko raspoloženje, s obzirom na priliku preuzimanja vodstva na ljestvici ispred “modrih”. Dapače, kako su neki najavili, “u pitanju je koliko ćemo im golova zabiti”. No, Rijeka se pokazala kao čvrst protivnik, Toni Fruk i njegovi suigrači našli su se nadomak trijumfu, tako da Riječani imaju za čim žaliti.
Trener Hajduka Gonzalo Garcia poslije utakmice nije očajavao zbog izostalog osvajanja sva tri boda, on u svakoj prilici ostavlja dojam zadovoljnog stratega, pogotovo “kada zabiješ u zadnjoj minuti, moraš biti sretan”, ali uz već standardno objašnjenje:
– Morali smo zabiti taj gol ranije. Iako ovo nije bila naša najbolja utakmica u nekim segmentima, na kraju moramo biti zadovoljni bodom.
Ostaje činjenica da su Riječani došli na Poljud skupo prodati svoju reputaciju osvajača dvostruke krune, može se zaključiti da su u prvom poluvremenu, do izjednačujućeg prvog gola Pukštasa, čak izvanredno kontrolirali odnose na terenu.
– Plan je uvijek da budemo visoko. U nekim trenucima to je bilo dobro, ali linije su nam bile dosta udaljene, i Rijeka je to koristila – priznao je urugvajski trener.
“Fiumani” su dvaput vodili, doveli svoje domaćine na “cencu” do gubitka sva tri boda, oni su nakon drugog vodećeg pogotka (strijelca prvog Luku Menala zamijenio je baš autor drugog pogotka Bruno Blagojević) u 55. minuti grčevito nastojali sačuvati pobjedu, do kojeg trijumfa ih je dijelilo pedesetak sekundi.
Hajdukova momčad dugo se teško opirala aktivnoj obrani gostiju, koji su pritiskali, nisu dozvoljavali Adrionu Pajazitiju i drugima da lako konstruiraju ofenzivne akcije. Ta dva udarca Pajazitija s distance zaustavila je vratnica, Albanac ih je majstorski izveo, što ne znači da su bili rezultat pravih akcija. Za razliku od onog događaja iz 89., šuta Marka Livaje, koji je poslije dodavanja Frana Karačića, sa šest, sedam metara, pogodio vratnicu…
Još dosad nedoživljene ovacije priredili su Hajdukovi navijači Rokasu Pukštasu na račun njegova dva gola (strijelac je bio i protiv Slaven Belupa), o njemu je govorio trener Garcia:
– Na početku nisam bio zadovoljan njegovim radom u defenzivi, kretnjama… Napredovao je, radio je naporno, ima pravi mentalitet.
Treba napomenuti da je Pukštas i prošle sezone itekako bio u pogonu, nastupio je na čak 37 utakmica, 30 kao starter, zamijenjen 16 puta, što dokazuje da ga je Gennaro Gattuso itekako koristio, vjerojatno ne na najboljoj poziciji. Ivan Pudar, komentator nastupa “bijelih”, ima svoje mišljenje:
– Definitivno, Pukštas je pravi gol-igrač, on bi trebao igrati uz Livaju, bliže njemu, dakle, u napadu.
Na kraju treba priznati da su “bijeli” u finišu utakmice uložili sve snage, domogli se izjednačenja i jednog boda, pa se može zaključiti prema onoj “bolje iks nego kiks”… Još jednom se svjedočilo kako su Hajdukovi navijači s istočne i zapadne tribine nakon završetka utakmice slavili, pa i pozdravili svoje ljubimce, dok je Torcida na sjevernom kopu ostala bez reakcije, u tišini.
Sada je stanka, prilika za obnavljanje snage, posebno za reanimaciju dvojice Španjolaca Huga Guillamóna i Edgara Gonzaleza (bili su na pričuvnoj klupi da osjete atmosferu), te rehabilitaciju Zvonimira Šarlije i Ante Rebića, koji su ozlijeđeni.
