Grad Korčula počeo je razvijati turizam još početkom 20. stoljeća. Gosti su bili iz različitih zemalja, o čemu govori jedan zanimljiv prospekt tiskan na četiri jezika.
UBAVO SELO ŽRNOVO
Ovu priču zabilježio je poznati korčulanski turistički stručnjak u mirovini Ante I. Curać. Turistički prospekt Korčule stariji je od stotinu godina – datira iz 1914. godine. Kako kaže gospar Ante, ljubaznošću gospara Nikice Ivančevića, u rukama drži zanimljiv turistički prospekt grada Korčule od 35 stranica.
Gospar Nikola Ivančević, djed Nikice, prikazao je zanimljivosti grada na hrvatskom, njemačkom, talijanskom i češkom jeziku. Prenosimo dijelove tog romantično-baroknog teksta i jezika kojim se autor služio prije 111 godina:
– Korčula, koju već Virgilije u svojoj Eneidi spominje, sada sa 2000 stanovnika od kojih većim dijelom brodograditelji, kamenari, drvodjelci i trgovci, jedan je od najznamenitijih gradova Dalmacije obzirom na starine, kojih se na svakom uglu vide, obzirom na divni položaj u kojemu se ona nalazi.
– Okolina, koja pruža oku motriteljevu neku neopisivu panoramu vilinskog poluotoka Pelješca i njegova konala, gdje su se nanizale varoši i ville peljeških pomorskih kapetana kao u Bosvoru palače turskih begova, ispunjena je lijepim šumama i zanimljivim šetnjama.
Zatim slijedi opis okolice grada:
– Nedaleko se nalazi ubavo selo Žrnovo, mali interesantni otok Badia, Vrnik znamenit svojim kamenolomima, Lumbarda poznata radi izvrsnog vina ‘Grka‘ i prirodnog svog kupališta.
LIJEPA SKALINADA
Posebno dirljiv je opis brežuljka Svetog Antuna:
– Malo časa udaljen od grada nalazi se veliki i lijepo uređeni park zvan Park Franja Josipa I., a do njega na glavici malog brežuljka crkvica sv. Antuna – zavjetna crkva grada Korčule, koja je još više znamenita radi svojih skalinada, koje se nalaze od podnožja do na vrh brežuljka, toliko s jedne i druge strane prema svakoj stepenici, nasađenim čempresima.
– I dok si uživao uz onu lijepu skalinadu naslađivajući se estetici starih Korčulana, još većma ti oko uživa, kad popevši se na vrh, otvori se pogled do vratnika Dubrovačkog, (Bocche-False) do Hvara između mnogobrojnih malih otočića rasijanih po konalu kao kakve ratne lađe koje davaju konalu i okolici neku impozantnost, a svršavaju se velikim otokom Mljetom, na kojemu se nalazi krasno jezero Santa Maria Maggiore, a na protivnoj strani najviši vrh poluotoka Pelješca Sv. Ilija, onako go i krševit svraća i nehotice pažnju gledalaca, dok s druge strane pruža ljubiteljima lova zanimljiv lov čaglja, a pod njim krasne varoši: Orebić, Kućišće i Viganj bljeskaju se na suncu k‘o skup bijelih morskih galebova.
Pa vrli nadahnuti pisac zaključuje:
– U takovom predjelu između šuma i mora naravno je, da je zrak posve čist, zdrav, nema prašine, ni živinica, a niti vrućine. Sve su ovo principi dobre klime, a da se vidi kakova je u Korčuli, dosta je napomenuti da raste sva južna flora. Naranče, citrone i leandre naći ćeš kod svake kuće, a datulje znadu i dozrijeti.
ŠAROVITI ZALAZ SUNCA
Izdavač prelazi zatim na niz korisnih uputa, kao što je povezanost Korčule s ostalim dijelovima obale, pa kaže:
– Sami konal korčulanski nešto je umjetničkoga, a danomice prolazi na stotine parobroda svake vrsti, osobito trgovačkih… Sve te brze proge, koje vode za Trst i Rijeku svraćaju se i u Korčulu, Lloyd, Ungaro-Croata, Dalmatia, Ragusea i Pulja, tako da se svaki dan može brzom prugom krenuti kamo se hoće.
Ne može zaobići niti smještaj potencijalnih gostiju:
– Na obali grada podignut je veličajni ‘Hotel de la Ville‘, vlasništvo Rob. Odak. (Vlasništvo istog gospodara ‘Hotel de la Ville‘ u Dubrovniku i novog hotela na Pločama u istom gradu), uređen po najmodernijem sistemu, a njegova velika terasa, sa koje se uživa gledajući ono divno more, onaj šaroviti zalaz sunca i onaj viloviti Pelješac svjedoči, da je jedan od najljepših hotela na Jadranu.
– Imade 30 elegantno uređenih soba, veliki salon za kafanu sa svake vrsti novina, fina rasvjeta, dobra i friška hrana, bečka ili dalmatinska kuhinja po volji, a cijene sasvim umjerene.
– E da se vidi kako su cijene niske, naznačujemo da se i pension može dobiti za samih 10 kruna dnevno, a to: Soba, kafa, objed, večera, kupanje i motor za isto raspoloženje. Za svaku eventualnu nejasnoću neka se svak obrati upravi hotela, koja će odmah svako pitanje riješiti bilo u hrvatskom, češkom, njemačkom, talijanskom ili francuskom jeziku.
Nakon ovih tipično promotivnih redaka (tko bi im odolio!?) za ono vrijeme slijede zanimljive stranice iz kojih saznajemo da su brodovi u Korčulu ponedjeljkom dolazili iz Rijeke, Zadra, Splita, Šibenika, Trogira, Kaštelstarog, Omiša, Dubrovnika, Zatona, Slanog, Stona, Kotora, Hercegnovog i Gruža, kazuje Ante I. Curać.
1 KRUNA ZA BARKU NA VESLA
– Lokalne linije su povezivale Korčulu s Kućištem, Račišćem i Orebićem. Iz Rijeke duž obale 2 brodske linije tog dana! Petkom su brodovi dolazili iz Trsta, Pule, Malog Lošinja, Zadra i Splita, te iz Milne na Braču, Starog Grada, Hvara, Visa, Lastova i Vele Luke, a subotom iz Rijeke, Zadra, Splita, Risna, Kotora, Hercegnovog i Dubrovnika. Tri brodske linije taj dan, jer su vozile tvrtke Ungaro-Hrvatska, Dubrovačka i Lloyd, a tvrtka Puglia je imala polazak iz Venecije, Rijeke, Ancone i Splita za Korčulu.
– Brojni brodovi su dolazili i odlazili iz luke Korčula na istim ili sličnim brodskim linijama i utorkom, srijedom, četvrtkom i nedjeljom.
– Gosti koji su dolazili na ljetovanje mogli su za izlete birati: motorni brod ili barku na vesla s dva ili četiri veslača. Sve su mogućnosti imale i svoje cijene: motorni brod do Mljeta i Prigradice stajao je 40 kruna, a čamac na dva vesla 20 kruna, motorni brod do Orebića i Lumbarde 15 kruna, a na vesla 6 kruna. Na 4 vesla dvostruko, sat čekanja se je naplaćivao 3 krune za motorni brod, a 1 krunu za barku na vesla.
Nekoliko stranica na kraju knjižice su posvećene reklami lokalnih trgovaca (odjeća, vino, rukotvorine, parfumerija, knjige i kancelarijski pribor), zanatlija (klesari, brodograditelji), brijača, osiguranja ‘Croatia‘, lokalne banke Cassa di Mutuo, hotela ‘Odak‘ iz Raguse te lokalnog hotela ‘De la Ville‘.
Te su tipične reklame vjerojatno financirale izradu ovog prospekta, koji je iznenađujuće zanimljiv načinom opisa prirodnih ljepota grada. Za čudo, nema nikakvog opisa njegovih povijesno-kulturnih znamenitosti, iako je na drugoj stranici prikazan vjeran tlocrt starog grada i njegovog neposrednog predgrađa s naznakom znamenitosti.
Također niti riječi o novokomponiranoj ‘znamenitosti‘ Korčule: Marku Polu, ističe Ante I. Curać.
U gradu je u to doba bio i spomenuti Hotel De La Ville, sagrađen 1911. godine, hotel Europa, te 4 obiteljska pensiona. Gosti su stizali s parobrodom, zračnih luka ni transfera autobusom nije bilo. A kako je prospekt ‘putovao‘ do znatiželjnog, potencijalnog gosta? Vjerojatno poštom na zahtjev. U to vrijeme nije bilo turističkih sajmova na kojima bi se dijelio. Uza sve teškoće komunikacije tog vremena, turista je u Korčuli ipak bilo, čak su nakon I svjetskog rata sagrađena još dva hotela: Praha i Bon repos, završava naš sugovornik zanimljivu priču s početka 20. stoljeća.
