Kineski naglasak na udarima dugog dometa odražava njezin fokus na odvraćanje moguće američke intervencije u sukobu oko Tajvana. Izvješće navodi da su bombarderi H-6, uz podršku zrakoplova za rano upozoravanje iz zraka, ključni za kinesku strategiju sprječavanja pristupa/uskraćivanja područja, usmjerenu na ugrožavanje američkih nosača zrakoplova i regionalnih baza.
Nadopuna u zraku i transportni avioni
PLAAF također pokazuje značajan rasta u zrakoplovima za podršku. Kapacitet tankera za nadopunu u zraku proširio se dodavanjem flote YY-20A, uključujući devet novih zrakoplova u 2024. Ove platforme proširuju doseg bombardera i lovaca, omogućujući redovite patrole dugog dometa.
Zračni transport je također napredovao: Kina sada upravlja s oko 55 teških transportnih zrakoplova Y-20, uz srednje transportne zrakoplove Y-8 i Y-9, zamjenjujući starije, manje sposobne modele. Sposobnosti zračnog ranog upozoravanja porasle su s eksperimentalnih prototipova 2007. na oko 54 operativne platforme danas. Ovi zrakoplovi sada rutinski podržavaju misije bombardera i zajedničke patrole s Rusijom. Sredstva za obavještajne poslove, nadzor i izviđanje također su se umnožila, a snagama su se pridružile avioni za elektroničko ratovanje J-16 i Y-9.
Ipak, PLAAF i dalje ima veliki naglasak na borbene zrakoplove. Potporni zrakoplovi danas čine oko 17 posto flote, u usporedbi s čak 31 posto u američkim zračnim snagama. Analitičari primjećuju da ograničeni broj potpornih platformi još uvijek ograničava doseg i učinkovitost rastuće kineske borbene snage.
Promjena zapovjedne strukture
Jedna od najznačajnijih promjena od 2007. godine došla je od širih vojnih reformi u razdoblju 2015. – 2016., kojima su zračne snage reorganizirane pod zapovjedništvom na terenu. Sredstva taktičkog zrakoplovstva prebačena su u pet regionalnih zapovjedništava, dok je stožer PLAAF-a zadržao ovlasti nad bombarderima, transportnim zrakoplovima i zračnim trupama. Godine 2023. većina kopnenih zrakoplovnih jedinica PLA mornarice – borbeni zrakoplovi, bombarderi, radari i baze – prebačeni su u zračne snage, čime su spojene misije kineske obalne protuzračne obrane i pomorskih udara. Ovi potezi proširili su odgovornosti PLAAF-a i povećali njegovu veličinu, a istovremeno su misije uskladili pod jednim zapovjedništvom. Služba sada vodi i teritorijalnu i pomorsku obranu, s bombarderima i lovcima koji redovito lete na misijama dugog dometa iznad Južnog i Istočnog kineskog mora.
Većina sustava je sada iz lokalne proizvodnje
Nova analiza naglašava da je kineska zrakoplovna industrija omogućila ratnim snagama da izbjegnu kompromise predviđene 2007. godine između kupnje sposobne ruske opreme i oslanjanja na manje napredne domaće dizajne. Iako je ograničen broj Su-30 i Su-35 kupljen od Rusije, većina kineske flote sada se proizvodi u zemlji. Domaći dizajni poput J-10, J-11B i J-20 postupno su zamijenili uvoz.
Kina je također postavila napredne sustave protuzračne obrane, s HQ-9 izvedenim iz ruskog S-300 i proizvedenim u velikim količinama. Iako PLAAF još uvijek koristi ruske sustave S-400, većina njegovog inventara projektila zemlja-zrak je kineske proizvodnje. Napredak u tehnologiji motora – (stalna slabost Kine)- smanjio je ovisnost o ruskim dobavljačima, iako je prijelaz bio postupan. Napredak u kineskoj obrambenoj industriji, u kombinaciji s rastućim proračunom, omogućio je PLAAF-u nabavu skupih visokotehnoloških sustava bez smanjenja ukupne veličine snaga.
Izvješće ističe kako su bespilotne letjelice postale sastavni dio snaga. PLAAF sada koristi WZ-7 za velike visine, BZK-005 za srednje visine i dronove serije GJ, te je počeo postavljati borbene bespilotne letjelice za udarne misije. Eksperimenti s timskim djelovanjem dronova u kombinaciji s letjelicama posadom su u tijeku, što odražava širi interes PLA za autonomne sustave.
Potrebne nove američke doktrine zračnih snaga
Ažurirana analiza otkriva da kineske zračne snage više nisu uglavnom obrambena, zastarjela zračna grana od prije dva desetljeća. Umjesto toga, postale su moderna sila s mogućnosti dugometnih udara te pomorskog i elektroničkog ratovanja.
Autori istraživanja Lauren Edson i Phillip Saunders zaključuju da je relativno stabilno sigurnosno okruženje Kine omogućilo postepenu i strpljivu modernizaciju. To strpljenje možda neće potrajati. “Kako se strateško natjecanje između SAD-a i Kine pojačava i ravnoteža regionalnih vojnih sposobnosti postaje sve važnija, PLAAF bi mogao biti prisiljen više se usredotočiti na kratkoročni razvoj sposobnosti kako se povećava rizik od sukoba”, navodi se u studiji. Buduće odluke vjerojatno će se vrtjeti oko kombinacije naprednih borbenih zrakoplova šeste generacije koji su sada u razvoju, uvođenja stealth bombardera H-20 i ravnoteže između skupih stealth zrakoplova i jeftinijih naslijeđenih platformi. Proširenje prateće flote tankera, transportnih zrakoplova i zrakoplova za izviđanje ostaje još jedan izazov ako Kina želi projicirati moć dalje od svojih obala. Manje, ali daleko naprednije kinesko ratno zrakoplovstvo vrlo je drugačiji protivnik od onog s kojim su američki planeri radili prognoze prije dva desetljeća.
Vojnopolitička analiza Zorana Metera: Vojna moć Kine i neizbježan rat dvaju divova
