Potreba za zdravim morskim plodovima učinila je akvakulturu jednom od najbrže rastućih grana proizvodnje hrane u svijetu.
Osim stvaranja novih radnih mjesta, ova grana poljoprivrede osigurava stalnu opskrbu ribom koja je sve traženija na tržištu, a da pri tome ima veliki potencijal smanjiti pritisak na divlje riblje populacije, povećati zdravstvenu sigurnost te potaknuti razvoj održivih tehnologija i inovacija koje pridonose očuvanju mora i razvoju plave ekonomije.
Jedan od najvećih izazova uzgoja ribe jest smanjenje ovisnost o ribljem brašnu i ulju, ključnim sastojcima riblje hrane koji se u velikoj mjeri dobivaju iz već osiromašenih resursa sitne plave ribe. Zato EU kroz Akcijski plan za kružno gospodarstvo potiče razvoj i primjenu održivih alternativa, poput bjelančevina iz insekata i nusproizvoda peradarstva, kako bi se smanjio pritisak na more i povećala sigurnost opskrbe.
U skladu s tim preporukama za održiv rast akvakulture, hrvatski znanstvenici s Instituta za oceanografiju i ribarstvo i Hrvatskog veterinarskog instituta, u suradnji s talijanskim kolegama sa Sveučilišta u Udinama te domaćim tvrtkama za uzgoj ribe, proveli su dosad najveći pokus na Jadranu. Na komercijalnoj su skali testirali nove formule hrane za ribu koje značajno smanjuju udio ribljih proizvoda, zamjenjujući ih održivim sastojcima iz kopnenih izvora. Rezultati istraživanja objavljeni su u uglednom međunarodnom časopisu Future Foods.
– Preliminarnim laboratorijskim istraživanjem došli smo do dviju formula koja su se pokazale najučinkovitijima za uzgoj orade i brancine, a to je hrana s visokim udjelom bjelančevina iz peradarske industrije i brašna insekata, odnosno crne vojničke muhe, dok dio masnoća dolazi iz biljnih izvora – rekla je dr. sc. Tanja Šegvić Bubić, znanstvena savjetnica Laboratorija za akvakulturu splitskog Instituta.
No, da bi se provjerila održivost takvih formula, bilo je potrebno testiranje i u komercijalnim kavezima na moru, gdje na rast i kvalitetu ribe snažno utječu čimbenici poput temperature, gustoće uzgoja i svakodnevne prakse uzgajivača.
– Prilikom istraživanja, nove formule usporedili smo sa standardnom hranom korištenom na farmama, a istraživanja smo proveli u uzgajalištima na srednjem i sjevernom Jadranu. Cilj nam je bio utvrditi mogu li naše mješavine dati jednake ili bolje rezultate i u stvarnim uvjetima uzgoja, što su prethodno pokazala i laboratorijska ispitivanja – dodala je dr. sc. Šegvić Bubić.
Kako bi dobili precizne podatke, tim je pratio rast, prinos fileta i nutritivni sastav ribe (osnovni kemijski sastav, mineralni profil i masne kiseline), primjenjujući metode usklađene s relevantnim ISO standardima.
Rezultati su fantastični i mogli bi predstavljati prekretnicu za budućnost uzgoja ribe. Pokazalo se da ribe hranjene novim formulama rastu jednako dobro kao i na standardnoj hrani, a u slučaju orada postignuti su još i bolji rezultati – veća završna tjelesna masa, viša specifična stopa rasta, manja potrošnja hrane i veći prinos fileta, uz više vrijednosti nezasićenih masnih kiselina poput Omega-3.
Kod brancina je rast bio sličan kao na standardnoj hrani, no prinos fileta bio je viši, a profil zasićenih i nezasićenih masnih kiselina u obje vrste ostao je unutar preporučenih vrijednosti za ljudsku prehranu.
– Poseban je osjećaj nakon toliko godina rada vidjeti ovako dobre rezultate. Pokazali smo da se kopneni izvori bjelančevina mogu uspješno koristiti za održavanje ili čak poboljšanje učinka uzgoja i kvalitete ribe, uz istodobno usklađivanje s ciljevima ekološke održivosti i očuvanjem ključnih nutrijenata važnih za ljudsko zdravlje – zaključila je dr. sc. Šegvić Bubić.
Istraživanje je financirano iz Interreg projekta AdriAquaNet (Project ID 10045161), uz podršku projekta SustainAqua, financijranog sredstvima programa Next Generation EU – Nacionalni plan oporavka i otpornosti 2021.–2026.
D.G.
