Lokomotiva reprezentativnu stanku dočekuje na trećem mjestu SHNL-a, vjerojatno ne postoji član kluba koji takav scenarij uoči sezone odmah ne bi potpisao. U mnogim drugim sezonama osam bodova ne bi bilo dovoljno za broj tri nakon pet kola, no to ne umanjuje epitet ugodnog iznenađenja dosadašnje utrke.
Glavna priča posljednje utakmice, s Osijekom u Maksimiru (1:1), svakako je ostao Cheick Mbacke Diop. Mladi stoper (19) ove sezone bilježi prve nastupe u SHNL-u, odmah je stekao status prvotimca i izvrsno ga koristi. Trener Nikica Jelavić dobro ga poznaje iz prošlosezonskih juniora i već može vjerovati da je dobio supervažnu snagu u obrani. Diop je u dvoboju na Maksimiru pogotkom donio zasluženi bod Lokosima, riskantnim uklizavanjem spriječio stopostotnu šansu Živkovića za pobjedu Osijeka, a i nakon toga čistio sve što je moglo ugroziti vratara Posavca. Ukupno 9 izbačenih lopti, dva blokirana udarca, tri presječene lopte, tri od četiri uspješna duela na zemlji i tri od pet u zraku.
Slične brojke ranije je ostvario protiv Belupa, a protiv Gorice otklanjao toliko opasnih ubačaja da je Carevićeva momčad mogla stići do pobjede samo onako kako u konačnici i jest – dalekometnim “čarolijama” Pršira i Poze. Baš je u toj utakmici bio izrazito “nabrijan” ili je po nogometnoj prirodi nagao, pa je Jelavić čitavi “cooling break” proveo s njim u razgovoru, pazeći da se mladenačka odvažnost ne pretvori u nepromišljenost. Kako zasad stvari stoje, Lokosi su u Diopu dobili teško probojni senegalski zid i radi se o imenu kojeg svakako vrijedi držati pod povećalom jer udarni izazovi tek slijede, a redom se zovu Rijeka, Varaždin, Hajduk i Dinamo.
Lokosi podjednako stvaraju prema naprijed i onda kad suparnici uspijevaju “pripitomiti” najvećeg im talenta. Ogled s Osijekom opet je pokazao da Lokosi znaju zaprijetiti iz svih smjerova i da realizacija pritom ostaje segment s velikim prostorom za napredak. Drugu utakmicu u nizu ključni pogodak donose braniči, prije Diopa to je u Koprivnici učinio bek Mody Boune.
Vidljivo je, posebice na temelju drugog poluvremena unatoč manjem broju izraženih šansi, da suparnici koji Lokosima prepuštaju posjed lopte u pravilu teško žive. Slučajno ili ne, Lokosi su u utakmicama u kojima je posjed na njihovoj strani ostavili znatno bolji dojam od protivnika i u dvije od tri izborili pobjedu (Vukovar i Slaven Belupo).
S druge strane, kad ih se zatvori u “šahovske” sheme i preuzme lopta kao što je učinila Gorica, teško se dolazi do pravih šansi ili se, kao protiv Istre 1961, treba izvlačiti u završnici. Nakon stanke Lokosima stižu momčadi koje im neće (htjeti) dozvoliti posjed, stoga će biti interesantno vidjeti ponašanje Jelavićeve momčadi te će i sam trener dobiti zorniju sliku svojih izabranika koji, treba reći, izgledaju bolje nego što je “papir” nalagao prije mjesec dana.
