Robert Mudražija (28) prvi je igrač s kojim je počela revolucionarna rekonstrukcija momčadi Dinama. Ako se sjećate, davno se on, prije nego što je Zvonimir Boban stigao u plave dvore, sve dogovorio s maksimirskim klubom.
Gledali smo ga na ljetnim pripremama, djelovao je raspoloženo, zabio je tri pogotka, definitivno smo ga na kraju slovenske turneje zg-kluba označili kao jednog od igrača koji je bio dobitnik tog ljetnog razdoblja. Radio je sve ono što je radio u Lokomotivi, zbog čega je u konačnici doveden u svlačionicu ispod južne tribine.
Naravno, već nam je tada bilo jasno da je Mudražija doveden kao rotacijski igrač. Držali smo da će, kad starta prvenstvo, imati po utakmicama dvadesetak minuta do pola sata, u varijantama kada treba okrenuti utakmicu, kad treba biti malo ofenzivniji jer on tu može igrati iza špice ili biti druga špica.
Dinamova vezna linija nije pretjerano ofenzivno orijentirana osim kad se radi o Luki Stojkoviću. Dobro, tu je i Gabriel Vidović, ali on igra na krilnoj poziciji. Svi ostali igrači su na neki način ‘osmice prema šesticama‘, a ne ‘osmice prema desetkama‘, tako da Dinamu treba igrač koji može odigrati zadnji pas, koji može ući u šansu i koji je miran u realizaciji. To je definitivno Mudražijin ‘forte‘.
Na tim već spomenutim Dinamovim pripremama u Sloveniji, razgovarali smo s Mudražijom, dobro se sjećamo što nam je kazao…
– Sigurno neću klonuti duhom ako neću biti u udarnoj momčadi. I da nakon priprema ne zaigram u udarnom sastavu, znam da ću se kad-tad izboriti za najboljih 11. Jednostavno zato što sam takav igrač! Da imam 21 godinu, možda bih se zabrinuo, ali znam kako stvari funkcioniraju. Tako da nisam zabrinut za svoj status i minutažu.
U Lokomotivi je igrao na poziciji ‘desetke‘, jasno je da se u Dinamu mora izboriti za poziciju ‘osmice‘. Iskusni veznjak kazao nam je još nešto što nam se urezalo u sjećanje…
– Nije isto igrati u manjim i većim klubovima, o tome ne treba raspravljati. Meni je to sasvim jasno. Igrao sam ja u velikom klubu, u Kopenhagenu. Imao sam tamo razdoblja kad sam igrao i kad nisam igrao. Znam da svi pričaju da nije isto igrati u Lokomotivi i Dinamu, da se pitaju kako ću se snaći. Međutim, jedva čekam odgovoriti tom izazovu. Te dokazati da će mi u Dinamu biti još lakše igrati. Da ću ovdje uživati i pokazati svoj najbolji nogomet u dosadašnjoj karijeri.
Robert je, dakle, kao što vidimo, čvrsto na zemlji, bio je od starta, od trenutka kad je došao u plavi dom, svjestan što ga čeka. Međutim, možda negdje i nije mislio da će stvari na početku prvenstva krenuti tijekom kojim su krenule.
U prvih pet utakmica ovosezonskog SHNL-a odigrao je tek mršavih 17 minuta. Dvije minute protiv Osijeka na samom startu te 15 minuta protiv Rijeke na Rujevici. U ostale tri utakmice, protiv Vukovara 1991, Istre 1961 i Varaždina, ostao je na klupi za pričuve.
Sve je jasno, nije mogao pokazati u toj maloj minutaži sve što zna i zašto je uopće stigao u Dinamo. Naravno da se sad može postaviti pitanje kako na Mudražiju gleda trener Kovačević i vidi li ga u bliskoj budućnosti kao čovjeka koji mu može poslužiti u većoj minutaži.
Mali je, doduše, uzorak utakmica, odigrano ih je tek pet, tako da se neki konkretni zaključci ne mogu donositi. Bilo bi to jako neozbiljno. Početkom rujna tvrditi da je Mudražija skroz skliznuo u drugi ili čak treći plan nema smisla. Možda već na sljedećoj Dinamovoj utakmici protiv Gorice, nakon što završi stanka zbog nastupa reprezentacije, dobije neku priliku koja se neće mjeriti samo u sitnoj, kozmetičkoj minutaži.
Možda Kovačević čeka početak Europske lige, taj uzastopni ritam utakmica koji će biti iznimno naporan i u kojem se rotacije igrača podrazumijevaju. Pa bi se u takvim okolnostima moglo naći mjesta za Mudražiju. Ipak, u dosadašnjem dijelu SHNL-a Kovačević se nije pokazao kao trener koji voli previše rotirati.
Kad se radi o udarnom sastavu u najavi utakmica, zapravo i ne možete promašiti, uglavnom je sve bjelodano jasno, zna se udarnih 11. Otprilike se i zna tko ulazi s klupe u ponešto većoj minutaži, to su Kulenović, Hoxha, na početku Stojković, sada Villar… To je uglavnom to.
Ostali (Bakrar, Varela, Soldo, Mudražija) tu su bili tek da ‘osjete travnjak‘. Hoće li se to promijeniti? Ali, s druge strane, zasad Kovačević i nema potrebu ‘roštati‘ po momčadi. Dinamo nakon pet kola ima 13 bodova, prošao je tri teška, zahtjevna gostovanja u Osijeku, Rijeci i Varaždinu, s dvije pobjede i neodlučenim. Zašto mijenjati ako ide dobro? Ako ništa drugo, neka Mudražija nađe utjehu u ‘Godinom poučku‘. Bruno Goda se uspio izboriti za udarnu momčad pored mladog U-21 reprezentativca Švedske Mattea Perez Vinlofa.
