Padala je kiša u Parizu, te pokvarila najveću priredbu na svijetu, prvo otvaranje u povijesti Olimpijskih igara izvan stadiona. I kad je tako, ne možemo se ne sjetiti Igara u Pekingu 2008., koje su bile savršene po svemu. Najbolje Igre.
Ne znam je li to moguće ponoviti? Los Angeles je za četiri godine, Brisbane za osam…
I kad je sad bila kiša u Parizu, odmah mi je na pamet palo otvaranje igara u Pekingu. Tamo je također bila loša vremenska prognoza, ali kažu Kinezi par dana uoči otvaranja: ‘Neće biti kiše‘.
Svi tad gledaju prognozu i kažu: Ali, prognoza je takva, bit će kiše.
Kinezi opet jasni i glasni: Da, bit će kiše, ali neće iznad stadiona.
Tako je i bilo. Ispalili su Kinezi raketa i raketa, rastjerali baš sve oblake iznad Ptičjeg gnijezda, prekrasnog stadiona, tog osmog osmog dvijetisuće i osme u osam sati i osam minuta kad je krenuo spektakl.
Nekoliko dana nakon otvaranja kiša je te olimpijske 2008. godine padala samo noću, dok smo spavali. Ne dok se radilo, te dok su bila natjecanja u Olimpijskom parku. Ne bih se zakleo kako ni tad nisu dozvolili da sportaši i gledatelji kisnu.
Opet, zahvaljujući lošoj vremenskoj prognozi, također je prijetila kiša, potpisnik ovih redaka dobio je priliku na svojim prvim Igrama pogledati taj spektakl otvaranja. Bilo je to 2000. u Sydneyju. Australci nisu kao Kinezi krenuli u rat s oblacima već su koji dan prije početka Igara rekli kako će se otvaranje, bude li kiše, održati u dvorani. Bit će, naravno, u tom slučaju skraćen program.
I kad je najava bila takva, tko će se vozit na otvaranje iz Europe te spaktakl ne vidjeti. Kako sam dole išao preko agencije, koja je organizirala i odlaske nekih dužnosnika na otvaranje Igara, tako su mi, znajući kako nemam kartu za otvaranje, rekli ako netko odustane od puta zbog najave lošeg vremena, mogu preuzeti ulaznicu. Sjedio sam deset metara od puta kojim je išao olimpijski plamen nakon što je izronio iz vode te ga upalila Cathy Freeman, australska atletičarka, Aboridžanka, koja je poslije osvojila zlato na 400 metara.
Otvaranje u Sydneyju pred 128.000 gledatelja je bilo baš lijepo, nije ga uspjela nadmašiti Atena četiri godine poslije. London 2012. je i dalje najbliži spektaklu u Pekingu. U Riju 2016. je bio jednom riječju karneval. Sad u Parizu bilo je upali televizor i gledaj prijenos otvaranja. S jednog mjesta se nije moglo puno toga vidjeti i čuti što se događa na šest kilometara dugoj ‘pozornici‘. Plus pljusak.
