Romano Prelević jedan je od tri kandidata koji je nominiran za nagradu OPG Zlata vrijedan u kategoriji Najbolja mlada nada u poljoprivredi.
U šibenskom kanalu more i tradicija stapaju se stoljećima. Školjkarstvo je način života, a među uzgajivačima koji čuvaju tu baštinu je i Romano Prelević. Tipičan dan počinje ranom plovidbom do uzgajališta, gdje gotovo svakodnevno provodi više od deset sati. Ronilačko odijelo je spremno, kreću pripreme za zaron.
Na platformi danas 50 kilograma dagnji. Pažljivo bira najbolje, čisti i priprema za tržište.
– Maloprije sam ih u mreži malo odvajao jer su u busenjima kao u grozdovima. Inače, kad imamo veće količine školjaka 200-300-500 kg onda imamo veliki stroj, ali ove manje količine očistimo na ruke, dodaje Prelević za HRT.
Kroz njegove ruke ovu sezonu proći će i do 8 tona školjaka. Ali pamti i bolje godine.
– Na ta dva polja godišnje bi mogli imati nekih 20 tona školjaka, ali s obzirom na to da su zadnjih godina bile lošije, sad je to čak upola manje, ali kako se stanje vode poboljšava tako će i količina školjaka. Znamo imati i problem s oradom, ona dosta pojede školjaka. Prošla godina je što se tiče toga bila baš loša, dosta toga nam je pojela – ali sada radimo na zaštitama tako da dogodine sigurno neće biti problema, kaže Prelević.
Ribarstvo od malena
Skroman i jednostavan, 25-godišnji Romano život bez mora ne poznaje.
– Ja sam odmalena u tome. Od kad sam prohodao, sam čistio pidoće, lovio ribu i tako sam ih zavolio. Tako da je meni bilo logično nakon školovanja samo nastaviti ovo što već znam. To je postalo dio mene, dio naših obitelji i dio tradicije. Boljelo bi me više od ičega da se maknemo od toga. Tako da je to sad dio mene – prepričava Prelević.
Svjež ulov iz mora stiže na otok Murter u vješte ruke njegove majke. U restoran koji odiše mirisom i okusom mora. Tradicionalno, jednostavno i svježe – njihovo je jedino pravilo.
A što kad sezona prođe? Odmora za Romana nema!
– Van sezone smo isto i na koći. Još malo pa kreće ovo vrijeme maslina. Tako da se imamo i tu zabavljati. Uvijek ima posla. Ja smatram da je svaki posao izazovan i nosi nešto svoje. Ovaj posao je možda fizički dosta naporan, težak za ruke, za noge. To je krvav posao, ali to je posao koji sam ja naučio i to je dio naše obitelji i meni je jednostavno bilo prirodno ući u to – pojašnjava Prelević.
J.T.
