Držati norveški državni investicijski fond podalje od politike bilo je temeljno načelo te nordijske nacije još od njegovog osnutka početkom 90-ih godina. Najveći fond na svijetu osnovan je kako bi upravljao viškom prihoda od eksploatacije nafte u Sjevernom moru, no ta se strategija sada našla pred neočekivanim izazovom, piše Bloomberg.
Investicijski odluke fonda vrijednog dva bilijuna dolara postale su kontroverzne zbog prodaje udjela u tvrtkama povezanim s izraelskim ratom u Gazi, izazivajući domaće kritike zbog politizacije fonda tijekom predizborne kampanje i privlačeći neželjenu pozornost MAGA tabora američkog predsjednika Donalda Trumpa.
U ponedjeljak se održavaju parlamentarni izbori
Pitanje je kako će se kontroverza odraziti na parlamentarne izbore u Norveškoj u ponedjeljak i hoće li se američke prijetnje pretočiti u konkretne poteze. U svakom slučaju, uz nekoliko drugih točaka prijepora na vidiku, stječe se dojam da Norveška riskira ozbiljno se zamjeriti Trumpovoj administraciji bez obzira na sastav sljedeće vlade.
“Postoje dobri razlozi za strah od odmazde SAD-a koji je od stabilnog vanjskopolitičkog i trgovinskog partnera postao nepredvidljiv i nestabilan saveznik”, rekla je Lise Rakner, profesorica političkih znanosti na Sveučilištu u Bergenu u Norveškoj.
Norveški izbori obično su lišeni vatrometa kakav se viđa u SAD-u, a kampanja je tekla kako se i očekivalo, pri čemu su svakodnevna pitanja poput obrazovanja, zdravstva i poreza dominirala raspravom – sve dok javno ogorčenje zbog ulaganja fonda u Izraelu nije dovelo laburističku vladu premijera Jonasa Gahra Storea u defenzivu.
Okidač je bilo kolovoško izvješće u novinama Aftenposten o udjelu fonda u izraelskoj tvrtki Bet Shemesh Engines, za koju je navedeno da popravlja izraelske lovce koji se koriste za bombardiranje Gaze. Ministar financija Jens Stoltenberg, bivši glavni tajnik NATO-a, čiji je povratak u vladu potaknuo rast popularnosti laburista, odmah je naložio fondu da preispita sva ulaganja u Izraelu.
Prodaja dionica vrijednih 400 milijuna dolara
Uslijedilo je nekoliko prodaja udjela u tvrtkama. Fond poznat kao Norges Bank Investment Management prodao je dionice u 23 tvrtke u razdoblju od 30. lipnja do 14. kolovoza, ukupno vrijedne 400 milijuna dolara).
Uočivši priliku, oporba je izvršila pritisak na Stoltenberga da odgovori parlamentarnom Odboru za ustavni nadzor o cijelom procesu. Kad je poslao odgovor, bio je toliko neodređen da nije zadovoljio predsjednika Odbora iz redova konzervativaca, Petera Frølicha, koji ga je okarakterizirao kao “najbahatiji odgovor koji sam primio”.
Karin Thorburn, profesorica na Norveškoj ekonomskoj školi, kaže da je pitanje eskaliralo samo zbog predstojećih izbora, pri čemu različite političke stranke to koriste iz vlastitih interesa: “To je oluja u čaši vode koja bi u bilo kojem drugom trenutku bila odbačena u Ministarstvu financija”.
Oluja se, međutim, proširila preko Atlantika. Dana 25. kolovoza fond je objavio kratko priopćenje najavljujući da će dodatnih šest udjela biti prodano zbog “neprihvatljivog rizika da tvrtke pridonose ozbiljnim kršenjima prava pojedinaca u situacijama rata i sukoba”, čime se krši mandat fonda. Među njima je bila i tvrtka Caterpillar iz Irvinga u Teksasu.
Graham prijeti višim carinama za Norvešku
Republikanski senator Lindsey Graham, Trumpov saveznik, izrazio je ogorčenje zbog poteza koji je u objavi na X-u opisao kao “više nego uvredljiv”. “Vaša ‘BS’ odluka neće ostati bez odgovora”, napisao je 27. kolovoza. Dan kasnije nagovijestio je da bi američke carine mogle biti primjeren odgovor.
Kasnije se pokazalo da je Graham u to vrijeme bio u Jeruzalemu, gdje se sastao s premijerom Benjaminom Netanyahuom. Norveški je premijer Grahama kontaktirao porukom kako bi razjasnio status fonda. “Cijenim informaciju”, rekao je Graham za Bloomberg News u utorak, upitan u Washingtonu o Storeovoj poruci: “Ali ponašanje državnog imovinskog fonda je skandalozno.”
Kao fosilno-energetski div – najveći europski proizvođač nafte nakon Rusije – Norveška nije očit cilj za Trumpovu administraciju. Sa SAD-om ima skromni trgovinski deficit, a glavni su joj izvozni proizvodi plin i morski plodovi.
Store i Stoltenberg bili su među prvim europskim čelnicima koji su u travnju ishodili audijenciju u Bijeloj kući, što su norveški mediji slavili kao znak njihove težine kod Trumpa. Naknadno uvođenje američkih carina od 15% u kolovozu bilo je neugodno iznenađenje.
Opsesija Nobelovom nagradom za mir
Tu je i Trumpova opsesija za Nobelovom nagradom za mir. Nekoliko ga je vlada nominiralo za nagradu, među njima i Izrael. Peteročlani Norveški odbor za Nobelovu nagradu za mir, koji dodjeljuje nagradu, bira norveški parlament, ali odbor ne odgovara zastupnicima ni vladi.
Koliko je ta distinkcija jasna neizbježno bi došlo u prvi plan ako Trump ne dobije ono što želi.
Istraživanja pokazuju da te geopolitičke napetosti opterećuju Norvežane uoči izbora, uz “značajan porast” birača koji vanjskopolitička pitanja rangiraju kao vrlo važna, ističe Halvard Leira, ravnatelj istraživanja na Norveškom institutu za međunarodne poslove (NUPI).
Taj je sentiment povezan s većim skepticizmom prema SAD-u pod Trumpom nego ikad prije, kaže Leira, pozivajući se na istraživanje u kojem 78 % ispitanika kaže da želi da NATO bude manje ovisan o SAD-u.
Riječ je o dinamici koja pomaže laburistima, koji vode u anketama s 26% potpore, ispred populističke Stranke napretka s 22% i konzervativaca s 15%, prema web stranici pollofpolls.no. Pitanje hoće li manje stranke, osobito lijeve, prijeći izborni prag od 4% sve se više smatra ključnim za određivanje odnosa snaga.
Fond posjeduje oko 1,5% svih svjetskih dionica
Fond ulaže dobit Norveške od nafte i plina u inozemstvu i posjeduje oko 1,5% svjetskih dionica. Pitanja o tome politizira li se Norveška posredstvom fonda postavljala su se i ranije, ali ne tijekom izbornih kampanja.
Postojao je opći konsenzus među norveškim političarima da se fondu prepusti da ulaže kako smatra shodnim. Fond slijedi referentni indeks koji postavlja Ministarstvo financija, uz nešto prostora za aktivno upravljanje.
Iako nijedna od glavnih stranaka ne planira temeljito preurediti način upravljanja fondom, i konzervativci i Stranka napretka žele promijeniti etičke smjernice kako bi se fondu omogućila kupnja dionica u tvrtkama koje proizvode nuklearno oružje.
Premijer inzistira da se fond ne smije koristiti kao instrument vanjske politike. Rasprave o ulozi fonda u vezi s Izraelom svejedno se intenziviraju, uz višestruke prosvjede aktivista koji blokiraju ulaze u Ministarstvo financija i središnju banku, tražeći deinvestiranja.
Bitno je kršenje prava, a ne zemlja registracije
“Kad je riječ o izuzećima i promatranju, sve se tvrtke – bez obzira na državu – procjenjuju prema istim etičkim kriterijima od strane neovisnog Etičkog vijeća. Odluke se donose nepristrano na temelju tih preporuka”, stoji u priopćenju fonda.
Stoltenberg i Store obojica su odbacili mogućnost prodaje cjelokupnog izraelskog portfelja fonda, što je stav koji dijeli i glavna oporba. Deinvestiranja bi trebala biti zbog kršenja međunarodnog prava, a ne zbog toga gdje su tvrtke registrirane.
