VRANJIC – Brod s pregradama od azbesta, čiji se remont planirao u Brodosplitu, skrenuo je pozornost javnosti na taj opasni otpad, no u Vranjicu, malenome mjestu pokraj Splita, borbu protiv azbesta vode desetljećima, svaki dan. Tragovi azbestnoga praha su posvuda, strašne posljedice rada tvornice “Salonit” najjasnije se vide po broju umrlih od azbestoze.
Ante Benzon u Salonitu je zaradio mirovinu. I azbestozu. Na punim vrećama azbesta radnici su spavali. Fine čestice frcale su uokolo. Zabijale se u pluća. Da je riječ o smrtonosnome prahu – nisu znali.
– Čak smo ga koristili kad bi radili za Božić bor, posipali bismo s bijelim azbestom, kao da je snijeg – kaže za HRT Ante Benzon.
Na pitanje jesu li znali da je opasno, kaže:
– Govorili su nam da je to pamuk, da se može jesti, da nije opasno, ali kasnije, kad je već zagustilo, rekli su nam da se u Engleskoj već 1960-ih godina zabranio rad s azbestom – kaže.
Ante teže diše, brže se umara. Od podmukle, neizlječive bolesti dosad je umrlo 400 Vranjičana. Nema kuće u kojoj netko nije obolio.
– Mladi. U mjesec, dva, tri ode. To su bili ljudi koji nisu imali ni četrdeset godina – kaže Benzon.
Azbest i dalje prijeti. Krov Salonita u dosad najgorem stanju. Nakon nevremena šupljikav kao švicarski sir. Sitni ostaci su posvuda. Gnječe ih automobili i mrve u prah. Krug se zatvara.
– Nama je brod s azbestom bio prema našoj situaciji smiješan. Trebalo bi jedan angažman svih institucija, države, da se taj problem jednom zauvijek riješi – rekla je Marijana Grubić, Građanska inicijativa Mjesto koje hoće živjeti.
I krovovi obiteljskih kuća načinjeni su od azbestinih ploča. Skidanje trnite sufinancira Grad Solin, ali iznos nije dovoljan.
– Mijenjanje krovova je velik zahvat i normalno da se ljudi nisu puno javljali. Sad možda razmišljamo o jednom angažmanu prema EU fondovima zajedno s gradom, neki projekt izvući da bi se ti krovovi izmijenili iz EU fondova, kaže Marijana Grubić.
Problem su i tone tehnološkog azbesta iz Salonita zatrpane ispod plaže Kosica. Kupača ima, kao da je sve u redu, a riječ je o “crnoj točki”.
– Zahvaljujući građanskoj inicijativi Fond za zaštitu okoliša napokon je raspisan natječaj za sanaciju ove plaže tako da do kraja devetog mjeseca bi se trebao znati izvođač radova, a onda u dogledno vrijeme kreće i sanacija – ističe Marin Mandić, Građanska inicijativa Mjesto koje hoće živjeti.
Zloglasna tvornica službeno je sanirana, ali Vranjičani godinama upozoravaju da to nije obavljeno kako treba.
– Oni su samo prali šmrkom zidove, drugo ništa nisu radili. Ploče su ostale sve, ništa drugo se nije napravilo – ističe gospodin Ante.
Zato mole sve mjerodavne institucije da izađu na teren i provjere stanje. Vranjic, poručuju, već predugo čeka – ljudi umiru. Azbest nije šala.
Anita Markovina Radnić
