Ovaj se članak prvi put pojavio na našoj web stranici, Neovisna Arabija
Svaka izraelska bomba koja pada na Gazu i trese traku podsjeća Saru na njezina sina Husseina. Gluhi i ne-govorni, Hussein je ostavio svoj šator noseći lonac za vraćanje hrane.
Kad su vojnici okupacije iznenada otvorili vatru na gladne gužve za pomoć, Hussein nije mogao poslušati opasnost i odmah je ubijen u liniji vatre.
Husseinovo beživotno tijelo dovedeno je u njihov šator kako bi ga majka mogla oprostiti i pokopati ga. Od tog dana Sara je živjela u stalnom strahu za živote svoje troje ostale gluhe i ne-govorne djece. Kad god čuje pucnje ili eksplozije iz racija, uhvati je tjeskoba za svoju djecu.
Sara nosi svoju tugu u svojoj duši. Tuguje sina koji nije mogao čuti zvukove racija i školjki, zviždanje metaka ili kretanje oklopnih vozila.
Njezin strah za život druge gluhe djece doveo ju je do zabrane da napuštaju šator. Nada se da će ih zaštititi od opasnosti s kojima bi se mogli suočiti u tekućem izraelskom ratu na Gazi.
Govoreći Neovisna ArabijaSara je rekla: “Prošla sam veliku bol kad sam zakopala sina i ne želim to ponovno doživjeti sa svojom drugom djecom. Svi su gluhi i u riziku u ratu u kojem se nema nigdje sigurno utočiti, pa ih odbijam pustiti da ostave naše utočište na miru.”
Kad god su napadnuti šatori u kojima su raseljeni ljudi sklonili, Sara čvrsto drži svoju djecu, nadajući se da će ih zaštititi od šrapnela. Ona ih prati svaki put kad napuste šator.
Objašnjava da to radi iz straha zbog njihove sigurnosti, jer oni ne mogu čuti zvukove i mogli bi se ozlijediti ako u blizini ima bombardiranja.
Sara jedina želja bila je pronaći način da pomogne svojoj gluhoj djeci da osjete bombardiranje i nauči ih kako izbjeći opasnost ako štrajk udari ili pucnjava izbiju u blizini. U ovom ratu protiv Gaze nema razlika između ciljanja gladnih civila i oružanih militanata.
Priča o Sarinoj obitelji odražava oštru stvarnost života u Gazi kao gluhu osobu. Njihov invaliditet dovodi ih u poseban rizik zbog njihove nemogućnosti da čuju zvukove zračnih napada. Oni plaćaju cijenu ovog invaliditeta svojim životima.
Učitelj znakovnog jezika Fadel Kurraz očajnički želi pomoći. Krećući se između šatora raseljenih obitelji, on traži članove gluhe i tvrdoglave zajednice. Kad je stigao do Sarinog šatora, osjećala je da su njezina djeca dobila spasilačku liniju. Fadel je pokrenuo inicijativu za osposobljavanje gluhih ljudi da osjete bombardiranje i reagiraju na načine koji bi im mogli spasiti život.
“Kad je rat izbio, volontirao sam da pomognem gluhim i tvrdoglavim zajednicama Pro Bono”, kaže Kurraz. “Radio sam s znakovnim jezikom 33 godine i izgradio sam snažnu vezu s ljudima koji žive sa oštećenjem sluha. Tijekom ovog sukoba shvatio sam da je zajednici hitno potrebna praktična obuka za preživljavanje.”
Napominje da gluhi ljudi ne mogu čuti zvuk padajućih bombi i da se odjednom mogu naći zarobljeni u unakrsnoj vatri. To ga je natjeralo da posjeti raseljene kampove i podučava gluhe ljude kako izbjeći opasnost tijekom vojnih operacija.
Gluha zajednica često posjeduje izuzetnu vizualnu svijest, koju Kurraz koristi kao temelj za svoj trening. Učio je Sarinu djecu kako reagirati na bombaške napade, pucnjave i upade.
U pratnji nekoliko gluhih ljudi, Kurraz im je objasnio na znakovnom jeziku: “Kad ratni avioni noću ispadaju bombe, narančasta svjetlost treperi na sekundu, a to ukazuje na zračni napad u blizini.”
U praktičnoj demonstraciji, Kurraz leži licem prema dolje, držeći ruke iznad glave i ispruživši noge. “Ovaj položaj može vam spasiti život i zaštititi vaše vitalne organe”, objašnjava. “Pokrivanje glave rukama može je zaštititi od tvrdog udara ili letećeg šrapnela.”
“Ostanite mirni minutu i prije nego što se prepustite pogledajte oko sebe. Ako se ljudi stalno i mirno kreću, ustanite. Ako postoji kaos, ostanite tamo gdje ste i puzite do najbližeg utočišta ili zamolite one oko sebe u pomoć.”
Kurraz zna da su njegovi studenti tijekom dana zauzeti svojim zanimanjima, što ih otežava naučiti kako se nositi s izraelskim napadima. “Moramo naučiti gluhu zajednicu kako razabrati granatiranje iz pokreta ljudi oko sebe.”
Obično štrajk prethodi zvuk padajućih bombi koji probijaju zrak koji stvara visoku buku zvižduka koji se može jasno čuti tijekom dana ili noću. Ovaj zvuk navodi Gazana da pobjegnu s područja kako bi izbjegli smrt ili ozljede iz šrapnela. Na temelju ovog obrasca ponašanja, Kurraz je počeo trenirati gluhe kako se nositi s opasnošću dok se pojavljuje.
“Ako je bombardiranje blizu, slušajući kako ljudi mogu otkriti zvukove eksplozija i svi će početi brzo trčati u jednom smjeru”, objašnjava on gluhim pojedincima. “Morate primijetiti ovo ponašanje, oponašati ih i ići s njima prema sigurnosti.”
Uviđajući da ljudi imaju različite mogućnosti, Kurraz savjetuje gluhim ljudima da leže ako ne mogu trčati ili napustiti područje ciljano bombardiranjem. Naglašava važnost slijeđenja ovih uputa i da bi to moglo spasiti njihov život.
U intervjuu za Neovisna Arabijaon kaže: “Ovo je optimalan odgovor koji moraju slijediti u vremenima opasnosti kako bi se zaštitili. Inače su nesumnjivo u smrtnoj opasnosti, jer su gluhi ljudi najugroženiji u Gazi i najviše pogođeni ratom.”
Učitelj znakovnog jezika sada igra vitalnu ulogu u podučavanju strategija preživljavanja. “Naučio sam gluhe ljude da ne izlaze na ulicu kad postoje eksplozije, već da ostanu tamo gdje jesu sve dok to područje opet nije sigurno i ekipe za spašavanje i hitne slučajeve.”
Kurraz podučava više od samo vještina preživljavanja. Također je davao osnovne lekcije znakovnog jezika i široj zajednici u Gazi. Uči ih znakovima kako bi ukazali na opasnost, poput granatiranja i eksplozija, i znakova kako bi gluhima rekli da se ne kreću.
Kaže da je preuzeo inicijativu da podučava osnovni znakovni jezik ljudima koji žive oko gluhih i ne-govornika u kampovima za raseljavanje, kako bi mogli komunicirati s njima i pomoći da ih budu sigurni u vrijeme opasnosti.
Kurraz je u stanju poduzeti ovaj rad s podrškom Atfaluna Society za gluhu djecu, jedine organizacije civilnog društva koja još uvijek pruža usluge gluhim i slušnim zajednicama u Gazi, unatoč tome što je ciljano sjedište. Direktor organizacije, Fady Abed, kaže: “Gluha zajednica u Gazi nije dobila posebnu međunarodnu zaštitu na koju ima pravo tijekom oružanog sukoba.”
“Oni se suočavaju s intenzivnom patnjom zbog svoje nesposobnosti da osjete potencijalne opasnosti u svojoj okolini. Izraelska vojska ne poduzima nijednu mjeru da ih zaštiti tijekom rata.
“Broj gluhih i žestokih ljudi porastao je s 20.000 na 35.000, a svi im je potrebna obuka o tome kako izbjeći opasnost tijekom vojnih operacija.”
Preveo Mirena Abou Zaki; Pregledali Tooba Khokhar i Celine Assaf
