Jedan od najstrašnijih zločina u novijoj hrvatskoj povijesti dogodio se 22. rujna 1999. godine u zagrebačkoj Palači pravde. Tog jutra, u maloj sudnici Općinskog suda, policajac Mato Oraškić ušetao je na brakorazvodnu parnicu i započeo krvavi pohod koji je potresao cijelu zemlju.
Brakorazvodna parnica supružnika Oraškić bila je zakazana za 9:30 sati. Dok su se okupljali sudionici postupka, on je već provodio svoj plan. U zgradu je ušao kroz gruntovnicu, svjestan da će tim putem lakše proći s oružjem. Na hodniku se, slučajno, zatekao i tadašnji političar Vladimir Šeks koji je imao ročište sa Slavenom Leticom, poznatim po verbalnim obračunima. Nitko nije slutio da će upravo nekoliko minuta kasnije uslijediti masakr.
Nezapamćeni zločin dogodio se pred kraj ročišta. Kada je sutkinja Ljiljana Hvalec izgovorila “dovršeno”, Oraškić je izvadio pištolj i počeo pucati. Ubijene su sutkinja Hvalec, odvjetnica Hajra Prohić i njegova supruga Gordana Oraškić, dok je zapisničarka Stanka Cvetković teško ranjena. “Izbrojila sam osam hitaca, nadala se da će mu se isprazniti pištolj. No tada mi je prišao. Ispalio mi je metak u leđa i glavu”, kasnije je u šokantnom svjedočenju ispričala Cvetković.
Bijeg i uhićenje
Nakon krvoprolića Oraškić je mirno napustio sudnicu, kao da se ništa nije dogodilo. Otišao je do obližnjeg WC-a oprati ruke od baruta, a zatim se uputio prema svom automobilu. Vozio je Passat prema graničnom prijelazu Bregana, gdje je planirao pobjeći u Sloveniju. Na suvozačkom sjedalu nalazila se policijska uniforma kojom se mislio poslužiti kao krinkom.
Na granici je tvrdio da je policajac na putu prema sprovodu i poslu u Brežicama. No, graničari su već imali njegovu fotografiju i nisu povjerovali priči. Oraškić je uhićen oko 13 sati. U automobilu je pronađen pištolj, brakorazvodni spis, ali i gotovo 90.000 njemačkih maraka i 180.000 kuna – dokaz da je zločin i bijeg pomno planirao.
Na sudu se ponašao drsko, stalno je vrijeđao suce, članove obitelji žrtava nazivao “đubradima”, a novinare “štakorima”. Kada mu je izrečena presuda, kleknuo je i prekrio uši, ne želeći je čuti. Osuđen je na maksimalnu kaznu od 40 godina zatvora, postavši prvi u Hrvatskoj s takvom presudom.
Zločin je ostavio dubok trag. U sudnici u kojoj se dogodio masakr nikada više nije održana nijedna rasprava.
Sin ubijene sutkinje, Dino Hvalec, prošle se godine pridružio Nacionalnoj medijskoj kampanji “Zaustavimo nasilje nad ženama i nasilje u obitelji – za nasilje nema opravdanja”, koju provodi Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike. U emotivnom video spotu prisjetio se majke:
“Sjećam se šetnje s mamom. Često smo išli u park i igrali se. Mama je voljela sport, stalno nas je negdje vodila – na skijanja, na ljetovanja. Poticala je našu kreativnost, znala se šaliti, ali kad je trebalo, uvijek nam je bila podrška. Sjećam se da me je poljubila pred školom i tada sam je zadnji put vidio. Imao sam devet godina kad je mama ubijena, a moj brat Vito pet.”
Sjećanje i upozorenje
Danas, 25 godina nakon tragedije, Hrvatska se i dalje prisjeća krvavog jutra kada je policajac pretvorio sudnicu u poprište masakra. Slučaj Mate Oraškića ostaje neizbrisivo upozorenje na razornu moć obiteljskog nasilja i potrebu zaštite žrtava.
Kampanja “#empatijasada – Za društvo bez nasilja” podsjeća da nasilje nikada ne smije biti prešućeno. Žrtvama je dostupna besplatna 24-satna telefonska linija 116 006, a ovaj strašni zločin ostaje trajna opomena da se tragedije mogu spriječiti samo pravodobnom reakcijom.
Iračanin u Hrvatskoj učinio curici od 14 godina nezamislivo: Dočekali ga njezini prijatelji
Djevojčicu (5) na Hvaru ugrizao poskok: Liječnici je spasili u zadnji čas
Slovenac na Krku počinio gnjusan zločin, može dobiti 10 godina zatvora
