UKrainijci u forenzičama odijela koji istovaruju tisuće tijela svojih palih zemljaka iz hladnjaka čini depresivan spektakl.
No, u trogodišnjem ratu između Rusije i Ukrajine, repatrijacija mrtvih mogla bi biti jedan od rijetkih, sve previše briganih trenutaka suradnje dviju zaraćenih zemalja.
Međunarodni odbor Crvenog križa, ima 154.200 ljudi koji su nedostajali s obje strane fronta od kolovoza, čija je sudbina ili gdje ostaju nepoznati, očekuje se da će obitelji biti desetljeća da dobiju odgovore o svojim najmilijima.
Prema ICRC -u, do danas je bilo preko 50 incidenata masovne repatrijacije. U prosjeku, grupa prima 1.000 tijela mjesečno, a radnici su dobili tmurni zadatak da ih pokušaju identificirati kako bi njihovi obitelji napokon mogli dobiti mir.
Dogovor je u Istanbulu prešao između dviju zaraćenih strana tijekom ljeta – jedan od rijetkih pozitivnih ishoda mirovnih pregovora o SAD -u – vidio je da se Moskva vratila znatno više – oko 6.000. Ova repatrijacija, koja se dogodila u lipnju, bila je toliko velika da su morala primati tijela vlakovima.
Niamh Smith, forenzički stručnjak koji radi u Ukrajini za ICRC, rekao je da razmjene poginulih vojnika obično su tihe, poštovane poslove.
“Nitko ne stoji oko čavrljanja”, kaže gospođa Smith, koja je obično u kamionu tijekom transfera. “To je gotovo poput baleta u tome što su svi tako dobro prilagođeni i dobro upućeni u svoju ulogu.
“To ide vrlo glatko i to se ne bi moglo dogoditi bez pune suradnje obje strane”, kaže ona. “To je vrlo ljudsko iskustvo. Nitko se s tim ne može nositi i ne odlaziti osjećajući se … pogođeno.”
U Odessi, gdje se nalazi gospođa Smith, ICRC je pomogao u razvoju poljskog mrtvačnice nakon što im je ponestalo skladištenja za tijela. Vlažnici su prilagođeni i hlađeni kako bi se prilagodili velikom broju tijela koja primaju.
Svakom tijelu primljenom od mrtvačnice dodijeljen je jedinstveni 17-znamenkasti referentni broj koji kodira datum dolaska i instituciju koja ih je uzela.
Timovi potom ispituju timovi koji čine forenzički stručnjaci i policijski istražitelji, koji bilježe bilješke i fotografije, paze na bilo kakve ocjene, ožiljke ili tetovaže, objasnila je gospođa Smith.
Odjeća se uklanja, bilježi i fotografira kao dio postupka prije nego što se uzorkovanje obavi za testiranje DNK i pohranjuju se tijela koja čekaju usporedbu i identifikaciju.
Svaki trenutak identifikacije ima svoju vremensku traku, a neki su trajali mjesece. Baza podataka obiteljskih uzoraka igra vitalnu ulogu u procesu jer nudi točku usporedbe.
Prema Ženevskoj konvenciji, obje su strane dužne tražiti i oporaviti ostatke pada na bojnom polju i Mark mjesta na kojima su mogli biti zadržani ili pokopani. Ali kad je riječ o povratku ljudskih ostataka, to se svodi na zahtjeve na koje obje strane moraju pristati.
Jedan od ključnih odstupanja za gospođu Smith je “koliko su svi poštovani i kako je to potpuno zajednički napor. Imali ste stranke iz Rusije, stranke iz Ukrajine, a sve radi istovremeno kako bi se ovaj transfer dogodio.”
Sudjelujući u 11 repatrijacija, kaže da se ove razmjene osjećaju nada unatoč tragičnim okolnostima.
“Vidite čovječanstvo da se svi brinu o tim tijelima i s kojima se rješava vrlo s poštovanjem”, rekla je. “To je moj najveći korak, ljudski aspekt svih koji rade zajedno na postizanju tih ljudi kući svojim obiteljima. To je krajnji cilj.”
Gospođa Smith 31 godina kao stručnjaka za forenziku vidjela je svoj rad za metropolitansku policiju i Interpol, kao i u Južnom Sudanu, Bliskom Istoku, pa čak i radi na masovnim grobnicama u Libiji.
Nakon preseljenja u Ukrajinu u veljači 2024., ovo je prvi put da je radila u aktivnoj sukobi u kojoj je nasilje u tijeku. Njezina prva ikad repatrijacija, koja se dogodila prošlog ljeta, ostala je s njom.
Dok su konvoj vojnih vozila, kamiona ICRC -a i rashlađenih kamiona putovali kroz četiri odvojena ukrajinska sela na povratku s razmjene tijela, vidjela je kako ljudi kleknu na strani cesta s ukrajinskim zastavama na izložbi.
“Otvoreno su plakali i bacali cvijeće ispod kamiona dok su prolazili počast mrtvima koji se vraćaju kući”, kaže ona.
“Ne znaju tko su ti pojedinci, ne znaju pojedinačno tko je u kamionima, ali samo znaju da su sinovi ili braća ili muževi i vraćaju se izgubivši život.”
Osim što prate repatrijacije, gđa Smith pomaže podržati Ukrajinski medicinski pravni sustav da se oporavi i identificira borce ubijene u sukobu, jer broj nestalih ljudi koji su možda ubijeni u akciji i dalje raste.
“Brojevi s kojima su se bavili su ogromni, ali naravno da su preplavljeni i tako pokušavamo to podržati”, kaže ona. “Nigdje nije opremljen tri i pol godine dosljednih tijela u velikom broju.”
Pat Griffiths, glasnogovornik ICRC -a u Ukrajini, dodaje: „Od kolovoza 2025. ICRC ima broj 154.200 ljudi s obje strane linije na prvom mjestu čija je sudbina ili gdje se nalazi nepoznata. Iza svakog od tih slučajeva obitelj je koja traži odgovore.
“Mnogi su čekali mjesecima, ako ne i godinama, za vijesti. Neke obitelji na kraju mogu dobiti potvrdu da se njihova voljena osoba drži kao ratni zarobljenik. Drugi mogu na kraju primiti najgoru moguću vijest: potvrdu da je njihova voljena osoba ubijena.
“Ali to čekanje može potrajati godinama, a neki možda uopće neće dobiti odgovor. I zato je rad forenzičkih timova toliko važan. Rad na identificiranju ljudskih ostataka koji su oporavljeni ili vraćeni je mukotrpan. To je naporan rad, spor je i skup.
“Činjenica da ostaci tolikog broja onih koji su ubijeni još uvijek trebaju biti oporavljeni ili vraćeni prije nego što rad na njihovom identifikaciji može započeti samo vremenski horizont.
„Naše iskustvo u sukobima širom svijeta govori nam da bi se rad na identificiranju svih onih koji nisu računi mogli mjeriti u desetljećima, a ne samo godinama.
“Svaka neidentificirana osoba je nestala osoba. Netko negdje čeka i nada se da će dobiti vijesti o toj osobi i zato je naša uloga u podršci identifikacije toliko važna.”
