Mještani Vrsi (podaci poznati redakciji) uputili su pismo javnosti zbog problema koji već desetljećima nitko ne rješava.
– Divno turističko selo zadarskog arhipelaga zove se Vrsi zato što je smješteno na vrhovima. Zbog toga smo oduvijek ljeti imali problem s vodom. Jer na tim vrhovima nema pritiska, pa ljeti kad je selo puno turista vode bi bilo tek malo i to navečer.
Iz godine u godinu vodu smo u slavinama viđali sve rjeđe. Sad je nema ni navečer, a ni van sezone nije neka sreća. Zadnjih nekoliko godina život u općini u kojoj živi oko dvije tisuće stanovnika postao je neizdrživ. Ljeti je ovdje i nekoliko tisuća turista. Oni svoje zube operu ako imaju sreće pa su apartman unajmili u nekoj kući niže nadmorske visine pa im je prirodan pad omogućio malo vode u cijevima. Ako nisu, onda često odlaze prije roka jer, tko bi rekao, nisu baš sretni što u slavinama nema kapi vode. CIJELI DAN. SVAKI DAN.
Mi stvarno nemamo niti toliko vode da operemo zube. Odjeću nosimo prati kod rođaka ili prijatelja koji žive na nižim točkama u selu, pa imaju malo vode. Jedna ju je susjeda slala u Sisak na pranje. U SISAK. Vodu za piće točimo na obližnjem seoskom bunaru. Prilično arhaično to izgleda, potencijalno je i zdravstveno rizično jer ne znamo kvalitetu te vode. Ali, sretni smo što bunarić nije presušio, pa se bar imamo gdje napiti vode. Dijareja nam se ne čini toliko strašna u usporedbi sa žeđi.
Mi u „gornjem selu“, a ima nas nekoliko stotina, s gostima i nekoliko tisuća, slabo se i peremo. Ne zato što smo neuredni i neugledni seljaci, nego zato što NEMAMO VODE. Odemo ponekad na plažu, pa se ondje otuširamo za nekoliko desetaka cenata na javnom tušu.
Godinama molimo za pomoć. I općinu i Zadarski vodovod. I ne događa se ništa. Situacija je sve gora.
Sad već sumnjamo da iza svega stoji politika. Naime, općinom upravlja Pokret mladih, županijom HDZ. Jasno je da postoji antagonizam. Općina je prije nekoliko godina predložila rješenje. Vodovod šuti. A MI NI ZUBE NE MOŽEMO OPRATI.
Pokvarile su nam se perilice od naše puste želje da ih uključimo kad vidimo neku kap u slavini.
Da ne spominjemo sve vrijedne ljude koji od davnina imaju vrtove. Više ih nemaju, jer nemaju vode ni za jedan red rajčice, paprike, tikvice. Imaju za jednu stabljiku na dan jer, hvala Bogu na toplsinskom valu i tome što bar imamo struje pa skupimo kanticu vode iz klime i zalijemo tu našu muku.
Oprostite na ironiji, ali OČAJNI SMO. OČAJNI!!!
Neki mediji prenijeli su dio naše muke, ali nama se i dalje ništa nije promijenilo. Sad molimo i ostale. Prenesite, ako Boga znate, ovaj naš apel. Možda u Zagrebu netko pronađe rješenje, kad u Zadru za nas ne mare. A uredno plaćamo sve slivne vode, održavanja, naknade. Uredno primamo račune za uslugu koju ne primamo.
INSTITUCIJE PRONAĐITE RJEŠENJE!!!
Dok druge države pravo na vodu žele proglasiti ustavnom kategorijom, mi CRKAVAMO OD ŽEĐI I SMRADA.
Pišem ovo u ime velike većine mještana. I vikendaša. I turista.
I peticiju smo davno pisali, predali, ali pojma nemamo u čijoj je ladici završila.
Želite li provjeriti naše navode, dođite slobodno. Dođite u „gornje selo“ i pitajte bilo koga, svi će vam reći isto.
Nadamo se da nećemo završiti kao Francuzi s Marijom Antoanetom i kolačima. Ne tražimo nikakvu drugu tekućinu osim vode. Minimum ljudskog dostojanstva – stoji u javnom apelu.
