Nogometaši Rijeke u prvih pet kola prošle, šampionske sezone u SuperSport HNL-u imali su učinak od tri pobjede i dva neodlučena rezultata. Danas imaju jednu pobjedu, dva remija i dva poraza.
Da ne bi bilo zabune, imali su Riječani i lani europske obveze, Bijeli su i na početku prošle sezone odigrali jednaki broj europskih utakmica, njih šest, doduše uz neuspješni konačni ishod. Upravo je ljubljanska Olimpija, koju je tada vodio sadašnji riječki trener Victor Sanchez, Rijeci zatvorila vrata Konferencijske lige, nakon 1:1 na Rujevici već, nažalost po Riječane, opjevani poraz od 0:5 na Stožicama. Prije toga Rijeka je, pod vodstvom Željka Sopića, jedva prošla rumunjskog drugoligaša u 2. pretkolu Europske lige, da bi je u 3. pretkolu iz drugog po redu europskog natjecanja, izbacio švedski Elfsborg. Nakon 1:1 u Rijeci, što je ujedno bila i posljednja Sopićeva europska utakmica, u uzvratu je Rijeka, na čelu s Đalovićem izgubila 0:2.
Na stranu europski izazovi u kojima je Rijeka ove sezone izborila dugo čekanu europsku jesen, momčad s Kvarnera ove je sezone jako loše ušla u domaće natjecanje. Nakon pet kola lani Bijeli su bili druga momčad prvenstva, s 11 bodova bili su odmah iza prvoplasiranog Dinama (13 bodova).
Do tih 11 bodova Riječani su stigli gotovo savršenom gol-razlikom od 11:1, a i taj jedini gol koji su primili bio je u onom remiju protiv Dinama, nekoliko dana nakon katastrofe u Ljubljani kada se Rijeka, poput Feniksa počela uzdisati na vlastitim “zgarištima”.
Ono što definitivno upada u oči jest veliki broj primljenih pogodaka ove sezone. U aktualnih pet kola Riječani su, pod vodstvom istog trenera i posljednjom, šampionskom linijom koja već mjesecima igra u istom sastavu (Oreč, Majstorović, Radeljić, Devetak) primili šest pogodaka, a pritom postigli samo pet. Unatoč svemu, Rijeka i dalje ima, barem prema brojkama, četvrtu obranu lige, manje pogodaka u aktualnom prvenstvu primili su samo vodeći Dinamo i Hajduk te Osijek Simona Rožmana, no u ovakvoj konstelaciji snaga teško da je to mogla biti Đalovićeva utjeha.
Granitna obrana bila je prepoznatljivi znak šampionske Rijeke koja je nerijetko imala problema u igri na postavljenu obranu, no barem je znala da će suigrači u obrani napraviti svoj dio posla, a onda se i u napadu nerijetko znao “ukazati” Fruk nekom svojom majstorijom ili Janković nekim dalekometnim pogotkom, uz povremene bljeskove ostalih suigrača, kao što su to bili Djouahra ili Rukavina…
Drugim riječima, balans u igri Rijeke ove sezone znatno je narušen, obrana je, uspoređujemo li početak prvenstva ove sezone i one lani, primila čak pet pogodaka više, no brinuti može i čak šest postignutih pogodaka manje.
Brojke su egzaktne i jasno pokazuju pad u svim segmentima, a zašto je točno do njega došlo, jesu li igrači psihološki, nakon silnih uspjeha prošle sezone potonuli u pričama oko transfera, prodaje kluba i ostalih popratnih stvari ili je Lindon Selahi kao korektor vezne linije toliko značio za ovu momčad, ostaje za vidjeti. No jedno je definitivno točno, trener Sanchez već će od utakmice s Lokomotivom morati detektirati i ispravljati te riječke pukotine koje su već u ranoj fazi prvenstva nagrizle šampionsku momčad.
Veliki, krucijalni dio šampionske momčadi ostao je na okupu i ove sezone, ti igrači sigurno nisu zaboravili igrati dopadljiv, kvalitetan i, konačno, učinkovit, pragmatični nogomet. S bogatim iskustvom i nevjerojatnom nagradom u vidu dvostruke krune po svim su parametrima trebali biti bolji nego lani, a tome nije bilo tako. Između ostalog, zato i jest smijenjen Đalović, a doveden Sanchez. Previše su toga dobrog napravili lani da bi se ove godine Bijeli prepustili apatiji i razloge loše igre tražili svugdje (u sucima, nepostojećim jedanaestercima i crvenim kartonima) samo ne tamo gdje je to potrebno, na terenu i u odlukama onih koji su za njih bili – odgovorni.
