Solinjani svake godine s ponosom časte svoju Malu Gospu, odnosno rođenje Blažene Djevice Marije. Za križem u procesiju koja ide Zvonimirovom ulicom prema Bilankuši i natrag kroz Gašpinu mlinicu ponovo na Gospin otok, gdje se odvija središnje misno slavlje, idu djeca, ministranti, župljani nose zastavu Gospe od Otoka, a vjernici se izmjenjuju noseći u rukama kip Majke Božje.
Uz Gospin kip idu mladi u narodnim nošnjama, biskupi i svećenici, predstavnici vlasti, građanskih udruga, udruga proizišlih iz Domovinskog rata, Hrvatska vojska, policija, vatrogasci, folkloraši…, i ostali brojni puk.
Rijeka ljudi hodila je za kipom Majke Božje i svatko sa svojim molitvama i nakanama sudjelovao je u procesiji i kasnije u svetoj misi.
Na svečanom misnom slavlju bili su nazočni i predstavnici vlasti na čelu sa solinskim gradonačelnikom Daliborom Ninčevićem, predsjednikom Gradskog vijeća prof.dr.sc. Zdravkom Perkom i splitsko-dalmatinskim županom Blaženkom Bobanom.
Središnje euharistijsko slavlje u Gospinom svetištu predvodio je splitsko-makarski nadbiskup mons. Zdenko Križić, a tijekom slavlja je pjevao Mješoviti zbor kraljice Jelene sastavljen od pjevača iz solinskih i susjednih župa.
Misterij patnje
– Nije lako razumjeti misterij patnje. To redovito nadilazi ljudsko shvaćanje. Da patnja nema nikakvo posebno značenje ne bi ju ni Sin Božji uzeo na sebe – kazao je mons. Zdenko Križić kroz svoju propovijed, među ostalim, progovarajući o patnji koja je sastavni dio života svakog čovjeka.
– Braćo i sestre! Patnje nisu samo nesreća. Imaju svoj dublji smisao i značenje. Previše je onih koji misle da patnja treba pogađati samo grešnike i nevjernike.
Jedno je patnja koju netko nosi zbog zla koje je činio. Jer gdje tko griješi tu će i ispaštati. I tu nema iznimke. Drugo je patnja, odnosno križ, koji Bog daje nekomu da ga pročisti u vjeri, nadi i ljubavi ili da po njegovoj patnji podari spasenje nekom trećemu. Ta patnja nije kazna nego milost, koliko god nam to bilo teško razumjeti.
Patnja ima svoje duboko značenje u životu čovjeka. Patnja pročišćuje naše srce i naše osjećaje, ona oplemenjuje čovjeka koji je nosi sa strpljivošću i ljubavlju. S pravom se kaže da onaj koji nije ništa propatio, ništa ne zna. Osim toga, svi znamo kako je lijepo živjeti s onima koji su puno propatili, a nisu izgubili strpljivost i dobrotu srca – govorio je nadbiskup obraćajući se vjernčkom mnoštvu.
– Čovjek se u boli rađa, s patnjom se kroz život neprestano susreće, i na koncu u patnji umire, i nije moguće da patnja, koja je bitni dio čovjekova životnog iskustva, bude besmislena.
Rast u vjeri
I ono što još posebno začuđuje: Ljudi su doživljavali svoje najjače susrete s Bogom baš u patnji. Toliki su se obratili i Bogu vratili baš u patnji, jer tu su Boga susreli kao nigdje drugdje. I ovo je veliki misterij.
I Blažena Djevica Marija je rasla u vjeri i iskustvu Boga kroz različite životne patnje. Kroz patnju je rasla i njezina ljubav i osjetljivost za patnje drugih i darovana nam je za majku na vrhuncu svoje patnje pod križem na kojem je visio njezin sin.
I tu pod križem nije očajavala, nije gubila pouzdanje u Boga. Evanđelist veli da je pod križem svoga sina “stajala”. Njezina vjera se ni tada nije urušila. Marija je kroz patnju ostvarila ideal finoće srca. Takva osoba može biti doista prava majka.
Mariju nam je Isus ostavio za majku jer je njezino srce bilo prepuno Božje ljubavi i s tom ljubavlju ona nas prati kao majka na našem životnom putu. Ta ljubav čini mnoga čuda u prilog svoje djece.
Iskustvo njezine pomoći i njezina zagovora ima svaki kršćanin koji joj se utječe. Mnoga čudesa koja su se događala u njezinim svetištima, potvrđuju istinu njezine majčinske ljubavi. I ovo prastaro marijansko svetište donijelo je tolikima snagu i utjehu, jer iz Marijinih svetišta nitko ne izlazi praznog srca ili prazne duše. Neka i svima vama Marija isprosi od Gospodina ono što vam je u ovom času najpotrebnije – poručio je nadbiskup vjernom puku.
