Hrvatska i Slovenija potpisale su prošlog tjedna deklaraciju o vojnoj suradnji. To je već drugi vojni savez u regiji koji je Hrvatska sklopila u zadnjih pola godine. U Tirani, početkom ožujka to isto su učinili ministri obrane Hrvatske, Albanije i Kosova, i to u okviru Strateškog koncepta NATO-a i sigurnosne politike EU-a.
“Ovim sporazumom otvaramo novo poglavlje odnosa te dodatno osnažujemo partnerstvo s ciljem stabilnosti i sigurnosti jugoistočne Europe”, poručio je ministar Ivan Anušić.
Slovenski ministar Borut Sajovic poručio je da su se “stvari u svijetu promijenile i da to zahtijeva daljnje jačanje suradnje u obrani i svim drugim područjima. Zagreb i Ljubljana imaju veliku odgovornost na zapadnom Balkanu, posebno u očuvanju mira na Kosovu i u BiH”.
Što su ti sporazumi?
Ali, što zapravo predstavljaju vojni sporazumi Vlada u Zagrebu, Tirani, Prištini i Ljubljani? Je li sigurnost u jugoistočnoj Europi ugrožena? Vojni analitičar Marinko Ogorec za Net.hr je rekao da su u pitanju klasični savezi bilateralnog tipa koje je Hrvatska već imala s ovim zemljama te da je u pitanju njihova obnova i proširenje.
“Proširuju se na području vojno tehničke suradnje, to znači kupoprodaju vojne opreme, naoružanja, razmjenu vojnih dobara, vjerojatno i obuka”, pojasnio je Ogorec.
No vojni savezi Hrvatske sa Slovenijom, Albanijom i Kosovom nešto je teže objasniti Beogradu. Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić ove je sporazume usporedio s onima koji su se sklapali uoči Balkanskih ratova početkom 20. stoljeća.
“Vidi se da se svi spremaju za nešto u budućnosti, to se vidi u svim europskim zemljama, pa čak i u Kini. U regiji je ova vrsta formiranja višeslojnih osi protiv Srbije vrlo važna, jer se na Srbiju gleda kao na faktor koji nije dovoljno poslušan i neće služiti ničijim drugim interesima osim svojim.
Slovenija je nedvosmisleno otkrila da se formiraju osovine protiv Srbije zbog situacije u BiH i na Kosovu. Kada pravite savez s Hrvatima, jasno je protiv koga ga pravite, nisu sigurno protiv Austrijanaca. Ovo netko nije radio da bi jeo škampe, već da radi direktno protiv interesa srpskog naroda”, poručio je Vučić.
Zašto se Vučić uskomeša na svaki spomen vojne suradnje u regiji, Ogorec ističe da je to prije svega skretanje s puno većih tema koje Srbiju tresu već neko vrijeme.
“Srbija je na unutarnjem planu u dosta lošoj situaciji, ima očito izuzetno ozbiljnih problema na unutarnjem planu. I sada je svaka takva aktivnost njima dobrodošla kako bi prebacili na neki način fokus političkog djelovanja s ozbiljnih unutarnjih problema na neke vanjske nepostojeće. Ne postoje problemi zbog kojih bi se Srbija ozbiljno trebala zabrinuti, barem ne što se tiče ovih sporazuma sa Slovenijom, a isto tako niti sporazumu s Albanijom”, mišljenja je Ogorec.
Gomilanje oružja
Sa savezima ili bez njih, u regiji se primjetno gomila oružje. Hrvatska je uvela vojni rok, kupila borbene zrakoplove Rafale, a u planu je i nabava moćnih njemačkih tenkova Leopard. Srbija je sklopila ugovor s Parizom o kupnji višenamjenskih borbenih aviona i nabavlja sustave naoružanja od Rusije i Kine.
Govoreći o vojnim silama u regiji, Ogorec ističe da je to neupitno Srbija: “Srbija je visoko opremljena i ima daleko više naoružanja, više vojne opreme i veće oružane snage. U tom kontekstu, nema dodatnih razloga da bi, recimo, na neki način bila zabrinuta za svoju sigurnost.”
Nakon Srbije, po vojnoj snazi u regiji slijedi Hrvatska, zatim Albanija, a tu je donekle i Slovenija.
“To su sve zemlje koje praktički nemaju ozbiljnih problema izvana, pogotovo Slovenija. Tako da, govorimo samo o strukturama koje imaju svoje oružje i svoje oružane snage u onom segmentu koliko im odgovara i koliko im je potrebno”, zaključuje Ogorec.
Hrvatska, dodaje, zasada ima dovoljnu obrambenu sposobnost i moć, poručuje Ogorec. Dodaje da to treba zadržati jer, situacija u gotovo cijelom svijetu je najblaže rečeno problematična.
“Koliko se uspijete sami braniti, toliko ćete biti suvereni samostalno, tako da je to jedini interes zbog čega Hrvatska razvija svoje obrambene potencijale. A vidimo i da moramo”, kaže Ogorec.
Bez obzira na dogovorene vojne suradnje i naoružavanje, male su šanse da izbije rat u regiji, dodaje i tek ukazuje na eskalaciju nereda u Srbiji te napetosti u Republici Srpskoj.
“To ne bi bilo nimalo dobro za sve one koji su u okruženju. Recimo, susjedu gori kuća, pa niste ni vi mirni. Kako će se razriješiti situacija u Srbiji vrlo je upitno i polako zabrinjavajuće, tim prije što neredi i nasilje eskaliraju u značajnoj mjeri. Isto tako, kako govorimo o separatizmu Republike Srpske u Bosni i Hercegovini koji je sve vidljiviji i jedini način preživljavanja Milorada Dodika na političkoj sceni”, dodaje Ogorec.
Značajna regija
Naša regija značajna je u europskom kontekstu zbog geopolitičkih i geostrateških sila koje se ovdje prelamaju, podsjeća stručnjak. Tu je i NATO snažno prisutan. Hrvatska, Slovenija i Crna Gora NATO su članice koje imaju i obveze prema Savezu poput ostalih članica.
Europa, međutim, na globalnom planu postaje sekundarnog karaktera, upozorava Ogorec – kompletno težište globalne strategije seli se na euroazijski prostor, prvenstveno na pacifičko područja.
Pozicija SAD-a u regiji također je od velikog značaja, no Ogorec napominje da je SAD globalni igrač i supersila pa kao takva nastoji naći određeni paritet s drugim velikim silama.
“Prije svega s Kinom i s Rusijom. Isto tako, vidimo da se i Indija uz sve to ovaj put etablira, tako da su potpuno pomaknute sve strukture. Mi definitivno SAD-u trenutačno ne predstavljamo fokus interesa”, zaključuje Ogorec.
Stigla reakcija na Milanovićev potez o kojem svi pričaju: Anušić iznenadio komentarom
Anušić opako dominira svjetskom vojnom scenom: Dok je pričao o ratu ni muha se nije čula
