Božava je ovog rujna dobila nešto što će ostati zapisano u njezinom pamćenju – svoj prvi i jedini festival, Pjesma za Božavu.
Naziv nosi po pjesmi koju je Arsen Dedić skladao upravo za ovo mjesto, gdje su Dedićevi desetljećima ljetovali, pjevali, stvarali i tiho odlazili, ostavljajući trag u srcima svih generacija Božavljana.
Festival je pokrenula Maja Šimić, novoimenovana direktorica TZ mjesta Božava, s idejom da podigne kulturnu ponudu mjesta i da upravo ovim festivalom započne jednu intimnu i dugoročnu tradiciju – program koji će se, poput Dedićevih oproštaja, događati na koncu ljeta.
Prva večer, 5. rujna, bila je posvećena stihu i sjećanju.
Profesor Ante Mihić, najpoznatiji knjižničar u Hrvatskoj, vjeroučitelj i kazališni glumac-amater, darovao nam je Arsenove aforizme – kratke, mudre i duhovite reflektore Arsenovog duha.
Profesorica Valentina Brać, pjesnikinja i umjetnica, recitirala je odabrane pjesme i podijelila osobne uspomene na Dedićeve u Božavi.
A sama autorica festivala, Maja Šimić, pročitala je crtice iz života Gabi Novak, od djetinjstva pa do susreta s Arsenom.
Iz publike su se pridružili i mještani: podsjetili su da su Božavu voljeli i Dragutin Tadijanović i Vesna Parun, otkrivajući kako ovo malo mjesto skriva bogatu povijest susreta s velikim ljudima. Upravo zato profesor Mihić predložio je ideju za buduću monografiju: „Veliki ljudi u maloj Božavi“.
Večer je zaključena projekcijom dokumentarnog filma koji je još jednom otvorio prozor u Arsenov svijet, donijevši i suze i osmijehe svima koji ga se prisjećaju.
Druga večer, 6. rujna, pripala je glazbi.
Akustični Trio iz Šibenika – Ivan Ercegović (gitara, vokal), Toma Cukrov (klavir, vokal) i Vojo Marković (perkusije, vokal) – podario je publici dvosatni koncert. Pjesme Arsena Dedića odjekivale su Božavom, a publika je pjevala, pljeskala i na kraju u redu čekala da glazbenicima izrazi svoje oduševljenje.
Festival je održan uz podršku Turističke zajednice mjesta Božava i Zadarske županije, a njegova misija je jasna: čuvati sjećanje na Arsena, Gabi i Matiju, ali i pričati priču o Božavi – mjestu gdje se umjetnost i život dodiruju.
Božava sada ima svoj festival.
Jedini. Poseban. Intiman.
Festival koji ne govori velikim riječima, nego pjesmom.
“…a ponovno ću gdje drugi neće, divljom zvijezdom vođen…”
