Kad smo na jednoj video snimci vidjeli Nikolu Bazdana iz Topologa kako svira lijericu, dali smo si u zadatak – moramo ga pronaći!
Ovaj talentirani 16-godišnjak iz Dubrovačkog primorja, koji tijekom školske godine živi u Muškom učeničkom domu u Dubrovniku, rado se odazvao molbi da s njime porazgovaramo o sviranju lijerice, tradiciji i običajima. Susretljivi mladi čovjek od malih je nogu zaljubljen u njezin zvuk, što je još jednom pokazalo, kako su govorili naši stari, da ‘krv nije voda‘. Nikolin otac Marin je, naime, iz Topologa, a majka Mirjana iz Zamasline, što znači da je rodom pravi Primorac, a njima su linđo i lijerica neizostavni dio obiteljskog nasljeđa.
ČETIRI LIJERICE
– Prvu lijericu dobio sam od babe Mare čim sam se rodio. Bilo je to 3. veljače 2009. godine, na blagdan svetog Vlaha – kazuje Nikola.
– Pričali su mi da sam već s dvije-tri godine uzimao lijericu u ruke i svirao, iako se ja toga ne sjećam. Pričali su mi i kad ne bi bilo lijerice, da bih uzeo dvije kuhače i samo lupao. Bio sam zaluđen time kao mali – potvrđuje još jednom onu staru da ‘krv nije voda‘.
– Onda sam odjednom prestao. Prošle godine mi je dundo, od ćaće brat, Zdravko, koji zna svirati lijericu, pokazao kako se svira i ‘pukla‘ me volja za tim – govori svojim simpatičnim mladenačkim izričajem.
– Samo treba imati volje. Ja sam iz Primorja, a to su naši stari običaji – ponosi se tradicijom svoga kraja.
– Odmah sam se uhvatio lijerice. Malo sam vježbao sam, malo mi je dundo pokazao i malo rođak Ivan, koji svira odmalena.
Sviranje nije ostalo samo ‘za svoju dušu‘ jer Nikola otada svira za KUD Lijerica Slano i KUD Linđo Ošlje-Stupa.
– I sviram i balam! – ističe, dodajući da često i nastupa.
SMRK JE NAJBOLJI
Inače je vlasnik čak četiri lijerice – one koju mu je baba kupila, prošle godine mu je ćaća kupio drugu, jednu mu je dao dundo Zdravko, a četvrtu mu je regalao rođak Ivan.
Što je bilo najteže naučiti, zanima nas.
– Uskladit‘ rad ruke i noge, to treba sve biti usklađeno, davati takt nogom. Ustvari, nije mi to toliko bilo teško – razmišlja naglas.
Dvije lijerice koje Nikola ima izradio je Maro Kola iz Banića, jedna je nepoznatog izrađivača, a jednu je izradio Zlatko Glavinić iz Neuma. Upoznat je Nikola i koje je drvo najbolje za izradit‘ lijericu:
– Pričali su mi da je najbolji smrk za lijericu. Smrk se ubere i mora se sušiti dvije godine u stajskom gnoju. Ne valja praviti lijericu sa zelenim drvom jer će brzo puknuti – naglašava naš sugovornik, koji ima žarku želju sam napraviti lijericu.
– Moram negdje nabaviti drvo. Baš smo se o tome dogovarali rođak Petar i ja. Rekao nam je Maro Kola da nabavimo drvo, dođemo i da će nas on naučiti – raduje se već unaprijed.
– Žice na lijerici su od teniskog reketa. Prije su stari ljudi koristili telefonske žice, pa i crijeva, ali njih su znali pojesti miševi. One su se pokazale kao najbolje, tako sam čuo jer nikad nisam svirao na njima. Na gudalu je konjska dlaka – informira nas na kraju.
