Ono što se, zapravo, dugo špekuliralo, u srijedu je dobilo potvrdu. Ona je zasad, doduše, neslužbene naravi, no prema informacijama Jutarnjeg lista, dogovor je postignut: Darko Podnar, naime, nakon izbora više neće biti član Dinamove Uprave. Verifikacija toga čina, pak, formalno će čekati najkasnije 15 dana od časa kada će Verifikacijska komisija potvrditi izborne rezultate, no očekuje se da će cijela priča, ipak, biti ozakonjena i bitno prije.
Kada članovi kluba u subotu pristupe onome što se čekalo godinama – demokratski odaberu novo klupsko vodstvo, što će, jasno je, biti društvo iz Dinamova proljeća, predvođeno Zvonimirom Bobanom, u skladu s novim Statutom krenut će i reorganizacija kluba, prema kojem, što je ključno za ovu informaciju, Uprava kluba više neće brojati četiri, već dva člana. A unutar plavih zidina, eto, doznajemo da je dogovoreno ono zapravo jedino logično i posve očekivano: svoje funkcije unutar toga dijela i dalje će obnašati Zvonimir Manenica te Hrvoje Puhalo, dok će Podnar napustiti klub dvije i pol godine nakon što je ušao u Upravu Dinama.
Darko Podnar u Dinamo je ušao posljednjom odlukom Barišićeva IO-a Dinama, u vrijeme nadolazećih promjena, zajedno s notornim Danijelom Tomačićem, Hanželovim kadrom, kasnije izbačenim zbog činjenice da je kao član Uprave “fušao” u statusu delegata na niželigaškim utakmicama, čime se ogriješio o Zakon, temeljem čega je nečasno otpušten. Podnar je prije Dinama radio kao član Uprave Istre 1961, gdje ga mnogi i danas vide kao spasitelja nakon odlaska prodavača magle Michaela Glovera, a (ključni) zagovornik njegova dolaska bio je i Krešimir Antolić.
Podnarov mandat, pak, obilježen je brojnim intrigama. Iako, službeno, nije bio zadužen za sportska pitanja, Podnar je, priča se, i sam sudjelovao vrlo aktivno i strastveno sudjelovao u transfernim procesima (Rog, Mierez, Tiago Dantas, između ostalih), imao je težak i nepovjerljiv odnos s određenim zaposlenicima, a u rijetkom (jedinom?) je intervjuu za medije, za Germanijak, u nečemu što po klub inače uopće ne smije nikad izaći u javnost, kazao, između ostaloga, kako je konačni rezultat sportske politike kluba u ljetnom prijelaznom roku krajnje suspektni produkt Darija Šimića i Marka Marića, koje je potpuno difamirao i praktički optužio. Konkretno, u slučaju Alžirca Titraouija, gdje tada Podnar postavlja pitanje ne samo sumnjive kvalitete već i potencijalnih marifetluka. Uz dodatak da su klub od toga posla spasili Peras i on, a valjda i Tomačić. Taj isti Alžirac, samo za zapisnik, kojeg se srušilo na liječničkom, danas igra za Charleroi, spada u red potentnijih veznjaka belgijske lige i iako se očekivao njegov transfer već ovoga ljeta, s 22 godine spada u poželjnije igrače na “shortlisti” klubova “liga petice”.
Kako god, Podnar je u času ulaska novih ljudi na ključne pozicije u klubu iskoristio njihovo neiskustvo te vlastiti nogometni background, čime je prije povratka Zvonimira Bobana bitno ojačao svoju poziciju, bližeći se pritom u tome periodu bivšem šefu Uprave Manenici. Nije, da se razumijemo, sporno da je Podnar imao i dobrih stvari unutar svoga djelovanja, od ugovora s Castoreom, do djelovanja unutar procesa vezanih uz pravne poslove i komunikaciju sa Savezom, no prečesto je prema našim izvorima iz Maksimira prelazio granice svojih osnovnih ovlasti, pogotovo u smjeru sportskog sektora. Kada se, pak, krenuo kreirati novi klupski Statut u kojem se Uprava smanjuje, bilo je zapravo i očekivano da Podnar živi na “posuđenom vremenu”, zbog nabrojanih stvari, ali i činjenice da se radi o “naslijeđenom” čovjeku bivše vlasti, a ne dijela “proljećara”. Podnar je prije točno godinu dana spominjan u kontekstu odlaska iz ZG-kluba, kada ga se povezivalo s direktorskim mjestom u Upravi Slavena Belupa, no ovaj rođeni Zagrepčanin ostao je u Maksimiru, ali, eto, svoj ured kod Plavog salona očistit će najkasnije do kraja ovoga mjeseca. A kada se ispod svega podvuče crta, odlazak će biti prijateljski, ali dojam je da nitko neće pustiti suzu.
