Težak izazov čeka Hajduka odmah nakon reprezentativne pauze, odnosno već ove subote. Bijeli idu u Varaždin na noge istoimenom protivniku, a u šestom ih kolu čeka izazov koji se može slobodno nazvati i utakmicom Michelea Šege. Nekako ova dva kluba već godinama imaju uspješnu suradnju, mnogi su s Poljuda otišli na sjever Lijepe Naše i tamo doslovno “procvali”, ali baš je Šego nekako najistaknutiji primjer. Iz Hajduka je kao mladi igrač išao na brojne posudbe, nekako prvi mandat nije bio taj u kojem je uspio. Pokušao je na velika vrata Poljuda doći kroz Slaven Belupo, Bravo, Dugopolje i naposljetku Varaždin.
Ta je posudba onomad urodila plodom jer je nakon nje trajno ostao u Varaždinu, uz žal što nije svom Hajduku dao koliko je želio. Nikad nije krio da je poljudski velikan njegova prva ljubav, ali se na suprotnoj strani uvijek ponašao profesionalno, onako kako se nogometaš i mora ponašati. U Varaždinu je, eto, uspio. Nakon te posudbe 2022. godine ostao je na sjeveru Hrvatske na duže razdoblje i to se pokazalo kao ključna odluka njegove dosadašnje karijere.
Tamo je dobio prostor i minute, sve ono što mu je kao mladom igraču trebalo, a što mu Hajduk tada nije mogao dati. I nije mu na početku bilo lako. Bio je na novom početku, kako on, tako i njegov klub. Krenuo je taj dvojac iz drugog ranga hrvatskog nogometa, ali im nije dugo trebalo da ugledaju svjetla elite. Šego je u sezoni 21./22. za Varaždin odigrao 25 utakmica, zabio 7 golova i dodao 9 asistencija za novi korak naprijed.
Naravno da ga je klub iz Baroknog grada dugoročno vezao i da je još uvijek mladi krilni napadač sretno tamo nastavio svoj mandat. Sljedeće sezone, prve Varaždinove povratničke, Šego je odigrao 27 utakmica u eliti i skupio 7 G/A, no ta je sezona tek bila naznaka potencijala koji je u njemu ležao. Trebala mu je cijela sljedeća sezona, dakle ona 23./24., da se nanovo dokaže. U 31 odigranoj utakmici zabio je 2 gola i dodao 5 asistencija. Polako je nadolazilo to samopouzdanje od kojeg je doslovno “pucao” u mlađim kategorijama gdje je uredno dominirao nad konkurencijom.
I tako dolazimo do ključne sezone, one “breakout”, rekli bi Amerikanci. Naravno da se ona dogodila u dresu Varaždina, odnosno riječ je o polusezoni. Šego je odigrao 18 utakmica i dodao po 4 gola i asistencije, a uz njegovo ime su sve glasnije dolazili epiteti ponajboljeg krilnog igrača SHNL-a. Za to se vrijeme “njegov” Hajduk mučio s učinkom igrača na toj poziciji, ali je imao sjajan rezultat na pogon Marka Livaje.
Početak studenoga je neka vremenska crta koja je sljedeća prijelomna točka. Susreli su se tada u Varaždinu domaćini s Hajdukom, a Bijeli su bili u naletu. Trebala im je pobjeda kao suho zlato, ali se ispriječio baš Šego koji je detonirao “bombu” s 30 metara, a odsjela je u gornjem kutu gola Lovre Kalinića. Ispostavilo se da je Šegi to bio posljednji gol u dresu Varaždina jer je nadolazeće zime stiglo ono čemu se svih ovih godina nadao – povratak na Poljud.
Šego tada doista jest bio ponajbolje krilo lige i interpretirao je sve one vrline koje posjeduje od malih nogu. Fizička moć, brzina i prodornost nedostajali su Hajduku, a Šego je bio čovjek za kojeg se smatralo da ima odgovor. Čim je Hajduk zvao, ostavio je sve druge koji su učinili isto po strani. Htio se pošto-poto vratiti kući, a klubovima je preostalo tek da se dogovore oko uvjeta posla.
Trajala je ta sapunica tjednima, ali na kraju je Šego na zadovoljstvo svih uključenih obukao bijeli dres, a to je Hajduka koštalo 600.000 eura. Potpisao je do 2028. godine, ali taj cijeli proljetni dio sezone je htio što prije zaboraviti, kao i svi ostali akteri koji su u njemu sudjelovali. Hajduk je dugo bio u igri, praktički do zadnjeg kola, ali nije to bilo to. Krila su Gattusu tada stajala daleko od gola, a to je za Šegu bilo ubitačno. Izgubio je sebe, samopouzdanje i sve što je sezonama gradio u Varaždinu. Upisao je tek par asistencija, a mrežu nije tresao.
No, ovo ljeto donijelo je neki sasvim novi Hajduk koji se od temelja počeo graditi. Na klupu je došao Gonzalo Garcia, od čije igre su u Istri najviše profitirala krila. I trebalo je proći mjesec dana sezone da se to dogodi i u Hajduku, a Šego je takvo što jedva dočekao. U 5 prvenstvenih nastupa krilni napadač došao je sebi, počeo stvarati razliku, zabijati i asistirati. Do sada na kontu ima 2 gola i 3 asistencije, a priča se namjestila da će baš Varaždinu biti najveća prijetnja. Pitanje je kakvi će se iz reprezentacija vratiti Bamba, Durdov i Brajković, a kako je Rebić ozlijeđen, Šego doista ostaje jedina trenutno baš prava prijetnja domaćinu, klubu koji mu je drugi najdraži u životu i koji ga je vratio na nogometnu kartu, u njegov Hajduk gdje Šego igra nedvojbeno najbolji nogomet u najdražem dresu. Nogomet zaista priča najljepše priče…
