Hoće li nas Vlada u sezonu grijanja, koja je pred vratima, uvesti s novim cijenama električne energije i plina? Prema najavama iz Ministarstva gospodarstva koje su dospjele do javnosti, Vlada će poslije petogodišnjeg subvencioniranja (i) ovih energenata cijene prepustiti tržištu, kako to od nje traži briselska administracija.
To u prijevodu znači veće cijene od čijeg bi većeg porasta trebale ostati zaštićene samo socijalno najugroženije kategorije stanovništva.
Prema procjeni eksperata, ako bi se u potpunosti ukinule subvencije Vlade za plin i struju, povećanje cijena za prosječno domaćinstvo poraslo bi za stotinjak eura po energentu na godišnjoj razini. To prosječno povećanje odnosilo bi se samo na one građane do čijih domova distributeri dopremaju električnu i plinsku energiju. Radi se o Zagrebu i još nekim gradovima u sjevernom dijelu zemlje.
Dalmacija bez plina
Na području Dalmacije takvih nema, struju imaju svi, plin nitko. U ovom dijelu Hrvatske za sada je, kada se radi o domaćinstvima, dostupan plinski energent propan-butan u bocama čija je cijena poodavno liberalizirana, dakle tržišna. Taj energent u dalmatinskim domaćinstvima koriste uglavnom u kuhinjama. Rijetki i za grijanje jer je preskup.
Zato se u Dalmaciji za grijanje masovno koristi električna energija pa bi se moglo dogoditi da strujni računi skoče za više od stotinu eura na godišnjoj razini. Svaki put kada rastu cijene električne energije potrošači na području Dalmacije smatraju se oštećenima iz dvaju razloga: prvi razlog je činjenica da se u ovoj regiji proizvodi više od 60 posto sveukupne proizvodnje struje iz hidroenergetskih izvora.
Iz generatora desetak značajnih hidroelektrana na području četiriju dalmatinskih županija godišnje se u HEP-ovu mrežu isporuči 3,6 milijardi kilovatsati električne energije.
Drugi razlog egzistira desetljećima i svodi se na praksu da u okviru HEP-a toplinska energija u pravilu posluje s gubicima – rijetke su godine kada su toplane imale pozitivan rezultat – koji se onda pokrivaju u okviru konsolidirane bilance toga državnog poduzeća.
U prijevodu na najjednostavniji i svima razumljivi jezik to znači da hrvatski potrošači električne energije sufinanciraju toplinsku energiju koju HEP isporučuje potrošačima u samo nekim gradovima. Radi se o urbanim aglomeracijama Zagreba, Osijeka i Siska.
Prema javno objavljenim podacima, Hrvatska je preko svoje elektroenergetske tvrtke u 2024. godini raspolagala s 20,3 milijarde kilovatsati struje.
Hidroenergija je najvažnija
U toj strukturi hidroelektrane HEP-a proizvele su 6,09 milijardi, termoelektrane 3,6 milijardi, NE Krško 2,78 milijardi, iz vlastitih obnovljivih izvora stiglo je 375 milijuna kilovatsati, iz obnovljivih izvora drugih proizvođača otkupljeno je 1,17 milijardi dok je 6,27 milijardi kilovatsati električne energije pribavljeno iz uvoza. Ukupna godišnja potrošnja Hrvatske u 2024. godini bila je na razini od oko 19 milijardi kilovatsati ili 19 TWh.
Važno je također znati da je kilovatsat električne energije koji proizvode dalmatinske hidroelektrane među najjeftinijima, ako ne i najjeftiniji od svih izvora. Sve dalmatinske hidroelektrane izgrađene su prije 35 i više godina.
Kao takve davno su amortizirane, a svi drugi troškovi koji opterećuju njihovu proizvodnju zapravo su zanemarivi u odnosu na novostvorenu vrijednost iz njihovih generatora. Istina je, međutim, da je na dobrom dijelu dalmatinskih HE, od HE Zakučac i HE Dubrovnik kao najvećih proizvođača struje pa do nekih drugih, posljednjih desetljeća obavljena temeljita revitalizacija potpunom zamjenom turbinskog i generatorskog sustava, ali i uz amortizacijski trošak tih ulaganja dalmatinske tvornice struje koje za pogon koriste vodu i dalje daju najjeftinije kilovatsate. One koji će se ovom navodu suprotstaviti pitanjem što je s cijenom kilovatsata iz NE Krško treba samo podsjetiti na obvezu zbrinjavanja utrošenoga nuklearnoga goriva.
Što od godišnje proizvodnje 3,6 TWh kojom se zadovoljava petina hrvatskih potreba za električnom energijom izravno imaju potrošači struje u Dalmaciji? Imali su uvijek do sada, a tako će sigurno biti i ubuduće, skupe strujne račune. U Dalmaciji nema toplana, ali u zimskim mjesecima ima itekako hladnoće, naročito u zagorskom dijelu.
U kojima za grijanje domova koriste druge energente i to ih, ako hoće imati komfor topline, stoji i do 1500 eura po svakoj zimi. Oni drugi, a radi se o većini u gradovima uz morsku obalu, prvenstveno građani Splita, Dubrovnika, Šibenika i Zadra, te njima gravitirajućih manjih gradova, zimi se griju strujom. Zato njihovi strujni računi u zimskim mjesecima lete u nebo. Oni, pak, koji znaju da takve račune ne mogu platiti “nauživaju” se hladnoće.
Nova poskupljenja
Vlada bi nas, da zaključimo, u predstojeću sezonu grijanja, vrlo je izvjesno, mogla uvesti s novim poskupljenjima struje i plina.
U Dalmaciji od subvencije cijene plina potrošači već duže vrijeme nemaju nikakve koristi jer su upućeni kupovati vrstu plina čija se cijena formira na tržištu. Nitko im do sada nije subvencionirao cijenu grijanja jer su kao energent koristili električnu energiju iz čije cijene su se, na razini HEP-a, pokrivali gubici toplinske energije u već spomenutim urbanim aglomeracijama na hrvatskom sjeveru.
Stoga građanima Dalmacije kao potrošačima električne energije ostaje ponositi se spoznajom da proizvodnjom struje u davno izgrađenim hidroelektranama na svojem području doprinose blagodatima energetskog standarda, ako već ne sebi onda drugima u Hrvatskoj, a od kojih je makar onaj dio koji spada u zagrebačku aglomeraciju puno razvijeniji i ekonomski snažniji.
Ili se, možda, ipak sve svodi na pomisao da u Hrvatskoj stvarnosti ništa ne poskupljuje, pa tako ukidanjem subvencije neće poskupjeti ni struja ni plin, već zbog inflacije euri kojima raspolažu hrvatska domaćinstva sve manje vrijede.
Ako unutar eurozone i općenito EU-a nismo u skupini zemalja koje se ističu po kupovnoj moći svojih građana, koji nominalno, možda, imaju veću cijenu kilovatsata, ali gledano kroz prizmu kupovne moći ona je nekoliko puta manja nego u nas, jesmo po inflaciji. Koju će pogurati i očekivano poskupljenje struje i plina. I to je nešto!?
