Pronaći novce negdje na ulici bolje je nego dobiti na lutriji. Kad igrate lutriju, vi ste aktivno započeli taj proces. Odlučili ste pokušati osvojiti novac… Odluke za sobom vuku očekivanja. Očekivanja za sobom vuku razočarenja… le.
Nitko se vjerojatno ne bi previše bunio da je naletio na kuvertu s novcima bez da joj se nadao. Ponekad su iznenađenja jednostavno dobra… Nema očekivanja pa nema temelja za razočaranje, a nagrada vam ipak padne pred noge.
Isto se dogodilo čovjeku koji će, nažalost, ostati neimenovan, no možda je tako i bolje. Možda će nedostatak identiteta tog dobročinitelja pokazati i drugim ljudima da je bezuvjetno pomaganje najčišći oblik pomoći. Bez očekivanja… Bez traganja za protuvrijednošću.
Mladić je pronašao kovertu s novcem. Poprilična svota za pronaći na putu, nedovoljna za kupiti stan, ali možda dovoljna za platiti neku stanarinu… Lijepo zapakiran u kuverti skupa s čestitkom za vjenčanje, novac je poštenog nalaznika pronašao na parkingu u Kaštelima…
Gospođa koja nam se javila izgubila je kontrolu nad situacijom bez da je toga bila svjesna. Mladić koji je gospođu spasio od crvenjenja pokazao je da još ima plemenitih ljudi spremnih žrtvovati dio svog vremena i odreći se momentalne dobiti na koju nisu niti računali…
Ivana Gudić se sa suprugom uputila na vjenčanje, sa sobom su ponijeli kuvertu s poklonom. Stigli su pred salu kada je gospođa shvatila da ih čeka neugodno iskustvo objašnjavanja mladencima da nema čestitke ni poklona jer su ih izgubili putem. Osim crvenjenja, situacija bi za Ivanu i supruga imala i financijsku težinu. Poklon bi morali iskeširati dva puta… Jednom nepoštenom nalazniku. Drugi put mladencima.
No nisu svi ljudi isti… Mladić koji je pronašao kuvertu otvorio je i umjesto da je čestitku potrgao i predao kaštelanskim vihorima, a novac uplatio na broj kornera u derbiju treće danske lige, novac je vratio u kovertu, a čestitku iskoristio kao trag…
– Subota, 6. rujna, u 20 sati na parkingu ispred restorana Ino u Kaštelima, izgubila sam kovertu s novcem, poklon za mladence! Nakon što sam shvatila da sam je izgubila, muž i ja smo pretražili put kojim smo prošli, naš auto, i nismo je pronašli… Šokirani i izbezumljeni stigli smo u salu!
Kada smo došli do naših mladenaca, oni su mahali s čestitkom, tj. našim poklonom! Nepoznati momak došao je do njihovog stola i pitao ih jesu li oni Anđela i Duje. Oni su potvrdili da jesu i on im je predao čestitku te rekao da ju je našao na parkingu! – rekla nam je Ivana Gudić koja je imala potrebu javno zahvaliti tom čistom nepoznatom mladiću.
