Nogometaši Rijeke od početka aktualne sezone u kojoj, između ostalog, brane naslov prvaka i osvajača SuperSport Kupa Hrvatske odigrali su točno 11 utakmica, odnosno službenih 1020 minuta uz još barem jedno poluvrijeme sudačkih nadoknada. Od tih 11 dvoboja jedan je (onaj u Razgradu) otišao i u produžetke, zbog toga je i ta službena brojka minuta premašila tisuću minuta igre.
Znamo li da je Rijeka tih 11, teških, iscrpljujućih utakmica odigrala u periodu od 40-ak dana (od 22. srpnja i prve utakmice drugog pretkola Lige prvaka protiv Ludogoreca do 31. kolovoza kada je odigran jadranski derbi) lakom matematičkom računicom dolazimo do toga da su nogometaši Rijeke u pravilu igrali svaka četiri dana. Nije da se nije znalo da će tako biti, uostalom svi su to u klubu, uključujući i trenera Radomira Đalovića, očekivali s obzirom na europske “padobrane” koje su Bijeli kao aktualni prvaci imali, uz naravno početak “kruha i mlijeka”, aktualne sezone SuperSport HNL-a.
Sportski direktor Darko Raić Sudar jasno je, prilikom predstavljanja trenera Victora Sancheza, komunicirao kako klub smatra da je aktualni kadar dobar i kvalitetan, tijekom ljetnog prijelaznog roka (koji je i službeno završio u petak) sportska struka dovela je devet novih igrača i zadržala gro šampionske ekipe. Ne pamti se kada je Rijeka uspjela u tolikoj mjeri sačuvati uspješnu ekipu na okupu, od standardnih prvotimaca koji su dali svoj obol u jednoj od najuspješnijih sezona u povijesti kluba s Kvarnera otišla su svega dvojica s kojima Rijeka nije uspjela pronaći zajednički jezik kada je u pitanju potpis novog ugovora (Selahi i Djouahra), svi ostali važniji akteri (tu ne računamo Brunu Godu jer je njegova uloga prošle sezone u Rijeci bila doista epizodna) ostali su na okupu što je trebao biti dodatni jamac uspješnosti.
Ispalo je nekako suprotno, od novih igrača koji su pristigli najviše prilike dobila su dva veznjaka od kojih je jedan igrao na nešto prirodnijoj poziciji od drugog. Dantas je tako zauzeo svoje mjesto kreativne “šestice” dok je Ndockyt najčešće igrao na krilnim pozicijama, primarno desnoj, a nerijetko je kroz dvoboje i mijenjao pozicije s kolegama na lijevoj strani. Učinak je poznat, Rijeka je uspjela uhvatiti grupnu fazu Konferencijske lige uz veliku žrtvu u ligaškom djelu natjecanja gdje nakon pet kola ima svega jednu upisanu pobjedu, a i ona je praktički došla u sudačkoj nadoknadi nakon što je Slaven u prvom kolu dugo držao nulu…
Razloga za zabrinutost je bilo puno, nije Rijeka rezultatski bila toliko katastrofalna (iako domaći porazi od Shelbournea i Varaždina mogu ići u tu kategoriju) koliko sama igra nije bila na zadovoljavajućoj razini. Bijeli su se mučili u gotovo svakoj utakmici koju su igrali ove sezone, forma momčadi bila je daleko od onih šampionskih izdanja i bilo je jasno da će se nešto brzo morati mijenjati ako se sezonu već sada ne želi proglasiti barem prosječnom.
Raspored trenera Sancheza bit će ipak mrvicu “blaži”, posebice dok ne krenu utakmice u Konferencijskoj ligi koju mu je Đalović ostavio u amanet. Počevši od 13. rujna i domaće utakmice protiv Lokomotive Rijeka će do kraja prvog dijela SuperSport HNL-a, odnosno do zimske pauze odigrati ukupno 21 službenu utakmicu, zaključno s 20. prosincem kada je na rasporedu 18. ligaško kolo i domaći ogled protiv Gorice.
Ponovo, grubom matematičkom računicom, Rijeka će u nešto više od 3 mjeseca u prosjeku igrati svakih 4,67 dana što je ipak nešto bolje nego što je to bio slučaj s Đalovićevom Rijekom.
Dobra je stvar za trenera Sancheza što će momčad upoznavati, a svoja trenerska uvjerenja prenositi kroz četiri uvodne utakmice (od kojih će čak tri igrati pred svojim navijačima) prije negoli momčad krene u europske borbe. Svoju trenersku premijeru na Kvarneru imat će protiv Lokomotive iduće subote, odmah nakon reprezentativne pauze, dok će šesnaestinu finala Kupa, zbog zahtjeva Maksimira, također odigrati na Rujevici četiri dana kasnije. Do prvog europskog gostovanja u Armeniji, koje je na rasporedu 2. listopada, Rijeka će još gostovati u Vinkovcima gdje svoje domaće utakmice igra novi prvoligaš Vukovar 1991, da bi generalku uoči europskog dvoboja riječki dečki trebali odraditi protiv Istre 1961 u derbiju della Učka koji je na rasporedu oko 27. rujna.
Treba kazati da niti ligaški ždrijeb nije bio naklonjen treneru Đaloviću, Sanchez će uvodna tri ligaška ogleda odigrati protiv sigurno slabijih momčadi nego što su to bili Dinamo, Hajduk i Varaždin, Slaven i Osijek, redom momčadi koje ili jesu u vrhu ili pretendiraju za sami vrh hrvatskog nogometa. Španjolskom treneru tako se pruža idealna prilika za novi početak, svojevrsni restart Rijeke.
S obzirom na loš ulazak u sezonu i promjenu trenera koja nerijetko donese i jedan pozitivan šok, pred trenerom Sanchezom i njegovim stožerom je veliki zadatak, prvenstveno vratiti momčadi šampionski gen, odnosno vjeru u vlastite mogućnosti za koje je ova momčad pokazala kakve su joj. Drugim riječima, četiri pobjede u četiri naredna dvoboja bit će prvi i osnovni cilj, devet bodova i prolazak u osminu finala kup natjecanja nešto je što ova Rijeka ne samo može, već gotovo i da mora.
