U subotu, 13. rujna 2025. godine završila je borba za narodni Dinamo, klub svojih navijača i članova. Trajala je dugo ta bitka, na kraju je završila apsolutnim trijumfom, bez polovičnih i kompromisnih rješenja. Modri klub u subotu je imao preko 61 tisuće članova, od kojih je nešto više d 28 tisuća imalo pravo glasa izabrati novog predsjednika, Skupštinu, klupska tijela. To se zove – demokracija.
Svaki glas ima jednaku vrijednost. Možda su ove prve prave izbore u plavom domu ponešto drukčije zamišljali, možda su očekivali da će se na izborima pojaviti još koja lista, osim ove jedine koja je konkurirala, ‘Dinamovo proljeće‘. Bilo bi svakako da je bilo više kandidacijskih lista, barem dvije recimo. Međutim i to je toliko spominjana demokracija. Nitko nije nikom zabranio krenuti u borbu za glasove članova. Ali očito su oni koji su se moguće i mislili prijaviti kandidaturu pomislili da nemaju šanse u sudaru sa Zvonimirom Bobanom i ‘Dinamovim proljećem‘.
Svakako nije idealno što će Skupština ponovno biti jednoglasna, što će u Nadzornom odboru biti ljudi s jedne te iste liste, a oporbe neće biti. No s druge strane, u ovom trenutku zaista nema na vidiku bolje osobe za vođenje Dinama osim bivšeg kapetana Zvonimira Bobana. Jer do njegova dolaska maksimirski klub je vrludao kao automobil s lošim gumama po skliskoj cesti. Po onoj ‘sto babica, kilavo dijete‘. Dinamu je bio potreban lider, čovjek koji stoji iza svih krucijalnih odluka, koji će preuzeti odgovornost. Koji je konačno tu odgovornost i preuzeo i prije nego je izabran za predsjednika, rekonstrukcijom momčadi, dovođenjem pojačanja, postavljanjem svih stvari na svoje mjesto.
Tako je eto završen ‘festival demokracije‘ u Maksimiru, koji je zaključen svečarskom utakmicom, zajedničkim ručkom i pokojom zdravicom. Navijači Dinama dobili su izbore, parlament je izabran, ali slavlje prestaje već u nedjelju, kad na Maksimiru gostuje Gorica. Jedna priča postala je ‘the end‘, a sad starta ona druga. Naravno da je ova netom završena bila itekako važna, ostvarenje sna svih onih koji su željeli baš ovakav, demokratski, narodni Dinamo.
Međutim, druga, ona čija fabula mora u sebi nositi elemente uspjeha, titula, europski dobrih rezultata tek počinje. Upravo o toj drugoj će se ocjenjivati ova prva. Jer svi znamo, najbolji model, najbolja vlast je ona s kojom je narod, u ovom slučaju nogometni, zadovoljan. A Dinamov nogometni narod će bitno zadovoljan ako će Dinamo biti jak, moćan, pobjednički… Na terenu. To će onda biti definitivan trijumf izbornih pobjednika.
