Nekoliko minuta prije ponoći tog sad već povijesnog 14. rujna 2025. godine, oglasio se Goričin predsjednik Nenad Črnko (61). Poduža objava na Facebooku potvrdila je ono što se već ranije znalo da odlazi s predsjedničke funkcije jer će do kraja rujna klub biti privatiziran u korist dopredsjednika Ilije Karamatića, ali pobjeda 2:1 protiv Dinama u Zagrebu bila je šlag na tortu Črnkovog mandata.
Od srpnja 2009. kad je HNK Gorica nastala pravnim manevrom u kojem je Polet iz Buševca nastavio tradiciju velikogoričkog Radnika pod novim imenom, Črnko je 16 godina i dva mjeseca suvereno držao konce kluba, kojeg je ljeta 2018. uveo i u Prvu HNL i održao ga u elitnom rangu sada već osam sezona.
Na tom slavnom putu perjanice turopoljskog nogometa i sportskog simbola grada Velike Gorice, osim plasmana u neko europsko natjecanje, nedostajalo mu je samo jedno, a to je pobjeda protiv Dinama na Maksimiru. Igrači i trener Mario Carević u nedjelju navečer ispunili su mu i tu želju. Fantastičnom igrom i samopouzdanjem demolirali su Dinamo na njegovom stadionu i potvrdili davne riječi turopoljskog nogometnog kroničara Mate Paviše, koji je nakon jedne pobjede nad Hajdukom ustvrdio: “Črnko je napravio čudo!”.
Da, od treće lige do kluba koji će uzimati naslove prvaka Dinamu i Hajduku, to je bio 16 godina dug pobjednički put Napoleona iz Buševca, kako su predsjednika od milja zvali navijači širom Turopolja.
– Da sam pisao scenarij, ne bih ga bolje napisao – ustvrdio je Črnko u oproštajnom statusu na Facebooku, ali ne odlazi on iz Gorice, već samo mijenja ulogu i bit će glavni savjetnik novog vlasnika Karamatića, ali i čovjek za sve zadatke koji će se pred njega i klub postaviti u razdoblju koje dolazi.
– Onako tiho, pred utakmicu s Dinamom konstatirao sam da je ovo jedini klub i stadion u velikih sedam godina HNL-a na kojem nismo ostvarili pobjedu u službenoj utakmici. Netko je to gore čuo i pomogao da napravimo i taj posljednji korak, a da moj odlazak sa čela kluba koji je u svakom segmentu ispunio moj život dobije i baš tu zvjezdicu, koja se sanja u karijerama mnogih. I to je to. Hvala svima koji su me trpjeli svih ovih godina, bilo je suza, znoja i osmijeha na licu, ali kad sve zbrojim na kraju – vrijedilo je! Hvala navijačima, gradu, županiji, svim prijateljima kluba, sponzorima, medijima koji su nas zdušno pratili, sportskim prijateljima u cijeloj Hrvatskoj i van naših granica, mojim članovima Izvršnog odbora i Skupštini kluba, a najviše hvala radnoj zajednici, trenerima, akademiji, seniorima i ženskom nogometnom klubu, koji su najzaslužniji što je Gorica danas, baš ovakva, ponosna! Čestitke igračima i treneru Careviću na prekrasnoj večeri i nečem što će doista ostati kao pečat za cijeli život – naglasio je Nenad Črnko, baš u svom stilu, uvijek racionalan, odmjeren, realan, sposoban se nositi sa svakom situacijom…
Nakon više od 16 godina gotovo je nezamislivo da ga više nećemo oslovljavati s “predsjedniče”, ali oni koji dolaze morali bi održati duh Gorice koju je on stvorio, okupljajući oko sebe ljude pune topline, pristojnosti, srdačnosti i ljudskosti, ali i što je najvažnije – sposobnosti. Zato je i poetska pravda što se njegov predsjednički krug zatvorio baš prvim trijumfom protiv Dinama u Zagrebu, kao što je počeo kolovoza 2018. kada je Gorica prvu prvoligašku pobjedu ostvarila protiv Hajduka na Poljudu rezultatom 2:0 (Zwolinski, Miya). I tada su navijači jednog od dva najveća hrvatska kluba pljeskom ispratili s terena junaka gostiju Farouka Miyu, potvrđujući time svu zasluženost onoga što se dogodilo na terenu.
Jednako tako je ove nedjelje Dinamov trener Mario Kovačević čvrsto stegnuo ruku u znak čestitke Mariju Careviću, svjestan da ga je nadmudrio u svakom smislu, neutraliziravši sve njegove napadačke zamisli i provevši svoje na gotovo perfektan način. Iako je u najavi dvoboja Carević smatrao da bi Dinamo mogao od prve minute jurnuti i napasti, sve je zapravo bilo obrnuto. Bez ikakvog straha i kompleksa Velikogoričani su istrčali na Maksimir i tražili svoje šanse.
Pritisak na loptu i igrače Dinama bio je kontinuiran, nisu im dali ni disati, a kamoli razvijati smislenu igru, da bi u 21. minuti desni bek Žan Trontelj nekim čudnim rasporedom okolnosti postao lijevo krilo i oduzeo loptu Dinamovom stoperu Dominguezu. Uslijedilo je dodavanje za španjolskog veznjaka Ikera Poza, koji u stilu centarfora ulazi u šesnaesterac i jakim udarcem matira Nevistića.
Pomislili su mnogi da je to samo slučajnost jer u zadnje četiri godine Gorica je triput ranije imala vodeći gol na Maksimiru, a onda uvjerljivo gubila, ali bila je to noć za pisanje povijesti turopoljskog kluba, a ne njezino ponavljanje. Dinamo je ostao bez udarca u okvir u prvom poluvremenu, a drugo je započelo tako da je Slovenac Trontelj nakon asistencije za Poza, u 47. minuti postigao i svoj prvi pogodak u dresu Gorice. I on je ciljao u centimetar lijevom nogom i to je već 2:0. Uspio je domaćin u 57. minuti smanjiti zaostatak golom Kulenovića glavom nakon kornera, ali četiri minute kasnije Stojković je neoprezno udario nogom Poza i zaradio isključenje.
“Sad ili nikad”, bila je pomisao svih navijača Turopoljaca u tom trenutku jer ako Dinamo ne padne s desetoricom na terenu i očajnom igrom, kad će? Nije trener Carević bio najzadovoljniji kako mu je momčad odigrala tih posljednjih pola sata, tu su bili gotovo bezopasni, ali stvar su izvukli odlična zadnja linija i sigurni vratar Matijaš.
Stoperi Jakov Filipović i Mateo Leš bili su neprelazni, Lešu je ovo definitivno bila najbolja utakmica otkako je ljeta 2023. obukao velikogorički dres, ali nekolicina njegovih suigrača bila je na istom tragu, ma zapravo svih 14, čija imena će biti zapisana u ovom povijesnom trijumfu na kraju nezaboravne ere predsjednika Nenada Črnka.
