Iz splitskog Možemo! upozoravaju da se Split guši u smeću te da su osnovne komunalne usluge u fazi akutnog propadanja.
Njihovo priopćenje prenosimo u cijelosti:
– Dok gradska uprava pokušava zabaviti splitsku javnost predstavljanjem projekata koji su uglavnom u fazi maštanja (ali ih je puno izmaštano, pa bismo valjda zato trebali povjerovati u njihovu realizaciju), dotle se na razini stvarnog života svakodnevno uvjeravamo kako su u Splitu i one osnovne komunalne usluge u fazi akutnog propadanja.
Primjerice – Čistoća. Gradska komunalna tvrtka naočigled grca u problemima već dulje vrijeme. Ni u zimskom periodu, kad pritisak nije bio ni izdaleka ovako velik, nije mogla zadovoljiti potrebe grada za redovitim prikupljanjem otpada, a sezona je do kraja ogolila teške deficite u upravljanju i organizaciji rada ove gradske tvrtke. Grad se, jednostavno rečeno, guši u smeću, prikupljanje je, prostim okom vidljivo – neredovito, a slike kontejnera i kanti iz kojih kontinuirano “kipi” svakodnevni su dekor na društvenim mrežama. Uz pripadajuće mirise, potencijalnu zarazu, epidemije glodavaca i slične ljepote.
Službeni “social” kanali Grada i Čistoće popraćaju svako prikupljanje veće količine otpada videom kao da je riječ o spašavanju psića iz nabujale rijeke, a ne redovitom poslu komunalne tvrtke, ali sav se taj napor može svesti na onu “Vjerujete li više meni ili vlastitim očima”.
Direktor Čistoće Karoglan vapi po novinama da su mu ljudi na bolovanju, ali ne primjećujemo da se pritom pretjerano trudi poboljšati kadrovsku sliku poduzeća onom vrstom kadrova koja mu je doista potrebna: iznosačima smeća, pometačima, vozačima..
Dapače – pregovori uprave sa sindikatom u Čistoći su u krajnje zategnutoj fazi, pred pucanjem, uprava se ponaša kao da ih se obnova kolektivnog ugovora (koji ističe u kolovozu) ne tiče pa bismo uskoro mogli očekivati i probleme naspram kojih bi aktualni mogli izgledati kao stara dobra vremena.
A iz tvrtke dolaze informacije o kaznama inspekcije zbog prekovremenih sati izvan zakonskog maksimuma, o pojedinim radnicima koji rade i po godinu dana bez godišnjeg i, konačno, o optužnom prijedlogu protiv poslodavca zbog nepravilnosti. A sve se glasnije govori i o “tramakavanju” u tvrtki vezanom za strojeve i kontejnere, što bi također trebalo biti predmetom neke ozbiljnije (barem) analize upravljanja.
A sad pitanja – na koja bi, ako direktor Čistoće Karoglan nije u stanju, trebao odgovoriti gradonačelnik:
1. Kad namjeravate stati pred splitsku javnost i detaljno objasniti stanje u Čistoći?
2. Što aktualna uprava radi za trajno zapošljavanje novih kadrova u strukama koje joj nedostaju? Koji je optimalan omjer radnika na terenu i administracije, a kakav je sada u Čistoći?
3. U kojoj su fazi pregovori sa sindikatom?
4. Koliko je inspekcijskih nadzora obavljeno u tvrtki i što je sve utvrđeno u tim nadzorima?
5. Koliko je novih strojeva nabavljeno u posljednje tri godine, po kojoj cijeni i za koju namjenu?
6. Zašto “obični” kontejneri koji su dobiveni u okviru kohezijskih fondova nisu u funkciji u gradu nego su postojeći kontejneri pretrpani?
7. Zašto je Split i dalje na samome začelju u RH po odvojenom prikupljanju otpada (prema službenim izvještajima Ministarstva gospodarstva smo na 13%)? Postoje li planovi tvrtke da se taj rezultat promijeni?
Na koncu, još samo par pitanja na koja direktor Čistoće Karoglan vjerojatno ne zna odgovor, ali gradonačelnik bi barem trebao početi razmišljati o njima:
1. Dokad će građani Splita trpjeti lošu upravu Čistoće koja, od početka mandata je vidljivo, nije u stanju nositi se sa zahtjevima posla?
2. Koliko još mjeseci imamo do kraja Karepovca, gdje će Split odlagati otpad nakon toga i po kojoj cijeni? Kakve projekcije imaju Čistoća i gradska uprava za funkcioniranje javne usluge nakon toga?
„Molimo Boga da Karepovac potraje što dulje“, rekli su u više navrata i aktualni direktor Čistoće i gradonačelnik Ivica Puljak. Vrijeme je da iz sfere vjere, ezoterije i zabijanja glave u pijesak prijeđu u sferu realnosti. I da gradonačelnik, osim prezentacija, ponudi javni servis i bolje funkcioniranje grada u osnovnim uslugama. Sigurni smo da bi u ovom trenutku građanima bilo draže plaćati više radnika Čistoće (i bolje ih plaćati) nego plaćati za izradu projekata čija se vrijednost megalomanski broji već u milijardama eura, a koji su velikim dijelom, bez ikakve ozbiljne urbanističko planske podloge, kule u zraku – poručili su iz splitskog Možemo!.
