Ante Baraba ne posustaje, pisali smo uoči utakmice Hajduka protiv Varaždina.
Hajdukov antijunak iz prve polufinalne utakmice Kupa UEFA protiv Tottenham Hotspura (2:1) što se igrala 11. travnja 1984. godine u Poljudu bio je Ante Baraba, tada 22-godišnji student prava iz Paljuva u zadarskom zaleđu, zaklao je pijetla na centru Poljuda! Priča dobro znana…
Kasnije je Ante diplomirao pravo i to u Rijeci i na magarcu došao po diplomu. Pisali smo već, uvik su Anti našem svi đavli padali na pamet, baš kao što je prije godinu ipo dana pješačio od svog Paljuva do Poljuda.
Pokušava se Baraba iskupiti Hajduku, hodočasti gdje god stigne, a sada je bio u Varaždinu i ostao – frapiran. Nikad mu se, kaže, ovako nešto njie dogodilo. Ispričao nam je sve ‘u cugu‘:
– Poznato je da nama, navijačima, uvijek bude drago doći u Varaždin. Otkako je otvoren hotel Turist, nikada nije bilo ozbiljnijih problema.
Kao i nekada, i ove je godine klub omogućio online prodaju ulaznica, pa nije bilo potrebe dvaput dolaziti u Varaždin da bismo osigurali karte za utakmicu. Onaj kontingent koji ide preko HNK Hajduk ovdje ostavljam po strani.
Policija, za razliku od mnogih mjesta, ovdje prima navijače već na velikoj udaljenosti. Prihvat počinje već kod Lučkog, a tako je i na svim spojnim cestama s autocestom. Kod dolaska u sam Grad Varaždin sve je bilo “tip-top” – omogućili su prioritet prolaza i, što je posebno važno, sami regulirali parkiranje na već poznatoj tratini. Budući da je ove godine taj prostor bio uredno i ugodno popunjen, dio navijača morao se smjestiti istočno, po privatnim dvorištima. Tako je i naša mala ekipa s kombijem završila parkirana kod privatne kuće – i tada nas je dočekalo ugodno iznenađenje.
Naime, vlasnica doma u čijem smo se dvorištu parkirali (nismo bili sami, tu je bilo i nekoliko osobnih vozila) ispratila nas je s platom domaćih kolača! Neviđeno u mojoj navijačkoj karijeri.
Doista, Varaždinci s pravom i ponosom nose plave majice s natpisom: “Ovo je moj grad.” Uljuđenost im je jednostavno u srcu.
Kad su takvi – a takvi bismo svi trebali biti – onda nije ni čudo da, unatoč blijedom i jadnom izdanju Bilih te, naravno, porazu, nije bila razbijena nijedna čaša niti bačena ijedna boca od strane navijačkog puka.
