Granica između tehnologije i poslovne strategije nepovratno je izbrisana – umjetna inteligencija danas preuzima procese odlučivanja, uči u stvarnom vremenu i mijenja dinamiku tržišta. Lideri koji predvode promjene više ne pitaju treba li koristiti AI, nego kako ga ugraditi u srž svakodnevnih odluka, stvaranja vrijednosti i održivog rasta.
Agenti nove generacije: autonomni, prediktivni, kontekstualni
Najnoviji razvojni skok u domeni umjetne inteligencije donosi tzv. agentičke sisteme (agentic AI) – inteligentne softverske entitete koji mogu obavljati zadatke bez stalnog nadzora, donositi mikroodluke u realnom vremenu, te kontinuirano učiti iz povratnih informacija i konteksta. Prema Deloitte Tech Trends 2025, oko 25% organizacija koje već koriste GenAI očekuje da će u 2025. godini uvesti AI agente u barem jedan poslovni proces, a taj udio bi mogao narasti na 50% do 2027.
Za razliku od tradicionalne automatizacije, ovi digitalni suradnici ne izvršavaju unaprijed kodirane zadatke, već djeluju s vlastitom logikom ponašanja, sposobni da prepoznaju ciljeve, analiziraju stanje i samostalno odluče o narednim koracima. Omogućavaju bolju strukturiranost podataka, efikasniju raspodjelu resursa, preciznije predviđanje ponašanja kupaca i agilnije upravljanje operativnim performansama.
Njihov učinak ne mjeri se samo brzinom izvršenja, već i sposobnošću prilagođavanja poslovnom kontekstu, pravilima i strategiji. U tom smislu, agenti predstavljaju novu poslovnu paradigmu – onu u kojoj više nisu pomoćnici, nego aktivni partneri u poslovnim procesima.
Rad se redefinira
AI mijenja samu prirodu rada. Zamjena poslova više nije ključni narativ – prava priča je o redizajnu uloga. Zadaci visoke repetitivnosti i analize podataka sve se češće delegiraju modelima, dok ljudi preuzimaju odgovornost za interpretaciju, strateški kontekst i donošenje vrijednosnih odluka. Deloitteovo globalno istraživanje Tech Exec Survey (2025), pokazuje da gotovo 70% tehnoloških lidera planira povećati broj zaposlenih u IT funkcijama kao direktan odgovor na GenAI.
Najviše rasta očekuje se u područjima kibernetičke sigurnosti (56%), orkestracije cloud okruženja (47%) te podatkovne znanosti i analitike (39%). Najvrjedniji profili više nisu oni s isključivo tehničkim znanjem, već tzv. hibridni talenti, profesionalci koji razumiju poslovne tokove, imaju podatkovnu pismenost i sposobni su interpretirati AI preporuke u širem strateškom okviru.
Odluke više nisu linearne, već distribuirane
U okruženju koje se ubrzano mijenja, odluke se više ne donose isključivo hijerarhijski, niti slijede linearnu logiku planiranja i izvršenja. Umjetna inteligencija omogućava donošenje kontekstualnih mikroodluka u stvarnom vremenu – tamo gdje se podaci generiraju, a ne isključivo gdje se strategija definira.
Odluke postaju distribuirane po čitavoj organizaciji, podržane sistemima koji kombiniraju predikciju, optimizaciju i kontinuirano učenje. Vrijednost više ne leži u količini informacija, nego u sposobnosti organizacije da uspostavi jasne kriterije, upravlja neizvjesnošću i dizajnira arhitekturu povjerenja između ljudskih timova i algoritamskih sistema.
Od eksperimenta do povjerenja: etička dimenzija
Jedna od ključnih barijera i dalje ostaje povjerenje. Prema istraživanju Deloitte Center for Controllership™ (2025), više od 80% lidera vidi potencijal AI agenata u financijama i kontrolingu. Ipak, tek ih 13,5% već koristi, dok 33,6% organizacija trenutno razvija ili planira njihovu implementaciju, što pokazuje i da zabrinutost za kontrolu, auditabilnost i sigurnost podataka usporavaju širu primjenu.
Za razliku od ranijih tehnoloških valova, AI traži više od infrastrukture. Neophodna je izgradnja AI governance okvira koji uključuje etičke principe, procese upravljanja rizicima, metrike pravednosti i transparentnosti te jasne linije odgovornosti. Takav okvir je i temelj povjerenja. Bez njega organizacije ne mogu skalirati AI, ni prema korisnicima, ni regulatorima, ni vlastitim zaposlenima.
AI kao strategija rasta, a ne trošak
Umjetna inteligencija je izašla iz faze tehnoloških pilota i postala jezgra poslovne strategije. Djeluje kao horizontalni sloj integriran u proizvode, korisničke tokove, podatkovne sustave i operativne modele. Kompanije koje je i dalje tretiraju kao IT projekt ili trošak, ostaju zatvorene u fazi testiranja i ograničenog učinka.
Nasuprot tome, organizacije koje AI prepoznaju kao stratešku polugu za prilagodbu, inovaciju i tržišnu diferencijaciju stvaraju održivu konkurentsku prednost koja se ne temelji samo na tehnologiji, već na poslovnoj zrelosti. Ne postoji univerzalan pristup implementaciji. Svaka organizacija mora pronaći vlastiti balans između brzine, kontrole nad modelima i spremnosti ljudi da surađuju s njima. Održiv uspjeh osigurava se kroz okvir stalnog unapređenja, zasnovan na testiranju, evaluaciji i jasnom razgraničenju između ljudskog prosuđivanja i AI-podržanih odluka.
Zaključno: AI ne vodi kompaniju umjesto vas, ali vas može odvesti dalje nego ikada
Umjetna inteligencija ne mijenja samo pravila igre, ona redizajnira samu igru. Oni koji ulažu u odgovorno korištenje, jasno usmjeravanje i etičke okvire AI-a, bit će arhitekti nove realnosti.
Praktičan početak za svaku organizaciju je postaviti tri ključna pitanja koja razdvajaju ambiciju od stvarne spremnosti:
Koje ključne poslovne domene već danas možemo unaprijediti primjenom AI-a i mjerljivim KPI-jevima?
Imamo li hibridne timove koji razumiju i poslovnu logiku i algoritamske mehanizme koje koristimo?
Znamo li gdje prestaje autonomija AI-a, a počinje naša upravljačka i etička odgovornost?
Lideri koji na ova pitanja odgovore iskreno i sistematski, postavljaju temelje za sljedeću fazu poslovne evolucije.
* Autorica teksta je viša menadžerica u odjelu poslovnog savjetovanja, Deloitte
