Nestabilne cijene, nepouzdani dobavni lanci i stroži propisi stavljaju upravljanje energijom u samo središte industrijske strategije. Direktor prodaje sektora Industrija i Integratora tvrtke Schneider Electric, Tomislav Ščrbak objašnjava zašto više nije dovoljno znati koliko se energije troši – nego znati kada, zašto i po kojoj cijeni.
Industrija i energija više nisu dvije odvojene priče
U proteklom desetljeću mnoge su industrijske tvrtke digitalizirale proizvodne procese, ali energetski sustavi često su ostali – analogni. Potrošnja energije i dalje se promatra kao “zadana okolnost”, a ne kao dinamičan resurs koji se može optimizirati, nadzirati i koristiti strateški.
“Ako trošite energiju, a ne znate u kojem trenutku je vaša mreža najopterećenija, koja je vršna potrošnja tarifnog intervala i koliki su vam interni energetski gubici – onda ne upravljate energijom, nego ste njen pasivni korisnik”, upozorava Tomislav Ščrbak iz tvrtke Schneider Electric.
Podaci bez konteksta – opasna iluzija kontrole
Jedna od najčešćih zabluda u industrijskim pogonima je vjerovanje da su izvodi iz ERP-a ili agregirani računi za električnu energiju dovoljni za donošenje energetskih odluka. Ti podaci prikazuju ukupnu potrošnju, ali ne otkrivaju dinamiku: kada se troši, koja oprema uzrokuje vršna opterećenja, kako to utječe na obračunska mjerila i gdje nastaje energetski višak bez funkcije.
“Ne postoji energetska učinkovitost bez sekvencijalnog nadzora – to znači uvid u vrijeme, trajanje i uzrok svakog energetskog opterećenja. Gledati samo mjesečnu potrošnju je kao da vodite proizvodnju prema godišnjoj normi, bez kontrole procesa”, objašnjava Ščrbak.
U realnim industrijskim uvjetima gubici ne nastaju samo zbog prekomjerne potrošnje, već zbog pogrešnog vremenskog rasporeda i loše sinkronizacije sustava. Primjerice, istovremeni start više motora u tarifnom vršnom razdoblju može povećati potrošnju snage toliko da nepovratno podigne obračunski maksimum – iako su svi motori sami po sebi učinkoviti.
“Najskuplja energija nije ona koju trošite – nego ona koju ne znate da gubite. To su situacije gdje pogon radi na 30 % kapaciteta, a potrošnja sustava grijanja, ventilacije i kompresora ostaje na razini pune proizvodnje”, dodaje Ščrbak.
Ščrbak predlaže model u tri razine za tvrtke koje žele prijeći iz reaktivnog u proaktivni energetski režim:
Vidljivost – sustavno mjerenje po segmentima, strojevima i zonama, uključujući sustave napajanja i pomoćne opreme.
Korelacija – povezivanje energetskih podataka s proizvodnim i vremenskim podacima. Kada znate koji proizvod uzrokuje energetske špice – možete planirati.
Optimizacija – automatizirano upravljanje u stvarnom vremenu: odgađanje neprioritetnih potrošača, dinamička regulacija sustava i predikcija opterećenja na temelju AI algoritama.
“Bez korelacije podataka ne možete optimizirati, samo možete štedjeti – a štednja bez strategije često znači rezanje pogrešnih troškova”, ističe Ščrbak.
Nova stvarnost: energija kao ulazni parametar odlučivanja
U vremenu kada su cijene električne energije podložne naglim promjenama, a regulatorni zahtjevi za emisijama CO2 sve stroži, energetska inteligencija postaje mjerilo konkurentnosti. Sve više industrija prelazi s tradicionalnog planiranja prema adaptivnom upravljanju energijom – gdje se odluke donose u realnom vremenu, a sustavi sami reagiraju na promjene.
“Postoji značajna razlika između znati koliko se troši i znati kako tu potrošnju usmjeriti prema poslovnom cilju. U tome je razlika između mjerenja i upravljanja”, naglašava Ščrbak.
Industrijska otpornost više se ne mjeri veličinom postrojenja ili kapacitetom – već brzinom prilagodbe. Tko na temelju energetskih podataka može planirati, predvidjeti i upravljati – taj ostaje konkurentan i kada se tržišni uvjeti promijene.
U tom kontekstu, Tomislav Ščrbak ističe: “Upravljanje energijom više nije zadatak odjela održavanja. To je direktna odgovornost poslovnog modela. Energija nije trošak. Energija je informacija.”
* Sadržaj omogućio Schneider Electric