Otvoren je jutros u 10 ura i trajat će dva dana, a okuplja lokalne umjetnice, obrtnice i kreativke s ciljem promocije tradicionalnih i suvremenih rukotvorina, očuvanja kulturne baštine te poticanja međukulturnog dijaloga.
Obišli smo sve štandove i donosimo vam što smo vidjeli i čuli.
Maja Rilović Koprivec odnedavno izrađuje sapune:
– Predstavljam brend 1417 Dubrovnik Soap Story. To su tradicionalni sapuni rađeni od maslinovog ulja s prirodnim dodacima i mirisima eteričnih ulja. Lavanda, ružmarin, ljuta naranča, limun, kamilica, ljubičica, ruža i sapuni s morskom soli – govori o najmirisnijem štandu na festivalu.
Jele Kusić veze još od osnovne škole. Otvorila je kućnu radinost i sudjeluje na festivalima i sajmovima, a najdraža su joj prijateljstva koja se stječu na ovakvim događanjima.
– Sviđa mi se što smo svi za jednoga, jedan za sve. Bila sam i lani – kazuje. Za vez joj treba dvije večeri, radi ih uglavnom zimi, a večeri su zimi duge.
– Jedan dan izvezem, a drugi popunim. Televiziju ne gledam, samo čujem – smije se Jele.
Anamarija Bezek izrađuje keramičke predmete i ukrase.
– Moj obrt AB atelje je ove godine dobio oznaku tradicijski hrvatski obrt, pa sam donijela neke proizvode koji su dobili tu naljepnicu. To su moje ribe, zvona i figure u našim folklornim kostimima – pokazuje Anamarija Mljećke, Pelješke, Primorke i Konavoke. Tu su i razne zdjele, sveti Vlaho, nema čega nema, a cijene ovise o uloženom trudu i materijalu. Ima stvari od 7 do 70 eura.
– I lani je bio dobar odaziv. S obzirom da su mi atelje i radionica dosta zavučeni, ovo mi je prilika da se prezentiram i dam vizitku ljudima koji me žele potražiti – ističe.
Ivana Kralj ima kućnu radinost koja se na facebooku predstavlja kao Embroidery Quenn Ive.
– Radim nakit i ne odustajem – dočekala nas je s osmijehom. Na štandu izlaže svoje rukotvorine zajedno s Mirelom Hauswitschkom, a tko želi originalan poklon nekome svom, može ga ovdje doći kupiti. Njih dvije izrađuju nakit svaka svojim stilom, tako da ga ima za svačiji ukus. Narukvice, ogrlice, prsteni, naušnice, privjesci, manžete, sve je to izloženo na štandu.
– Volim napraviti i nešto konkretnije, recimo vez za gvantijeru koji radim kad se opuštam od ovih sitnijih stvari, koje je puno teže napraviti – kazuje Ivana.
– Ponosna sam što sudjelujem na ovom festivalu i imam ovakve kolegice umjetnice – dodala je Mirela i pokazala nam jedinstven model naušnica koje izrađuje.
– Kad ih netko nosi, budu prepoznate kao moj rad, što me jako veseli. Imam i Dubrovnik Cats privjeske, košarice s kukičanim kokama i jajima, radim balune za bor. Svega pomalo, a voljela bih napraviti još neki dubrovački suvenir povezan s mojom tehnikom izrade – dodala je.
Jelena Klekar iz obrta Jelena Art bavi se oslikavanjem svile.
– Radim klasičnu metodu s profesionalnim bojama koje se satima fiksiraju u parnom stroju. Tako da nakon fiskiranja boja uđe u nit i ne ispire se – rekla je Jelena, koja je završila Višu likovnu i uvijek je crtala.
– Preko Deše je bio organiziran tečaj oslikavanja svile i došle su profesorice iz Francuske koje su nas podučile kako se to radi. Toliko sam se zaljubila u svilu da mi nijedna druga tehnika više nije bila zanimljiva – kazuje i pokazuje prekrasne marame oslikane motivima cvijeća, mačaka, paunovih pera.
Stane Vlašić uskoro puni 85 godina, ali to je ne sprječava da još vrijedno veze, pa i izlaže svoje rukotvorine.
– U Deši sam od devedesetih godina. Bog mi je d‘o malo talenta, a u Konavlima si morao otkad si se rodio vazda nešto radit‘. Ostane ti to. Moja je mama govorila ‘Vazda govori, ostat će nešto‘. Moj unuk reče da se svi razvesele kad on reče nešto što je njegova none rekla. Recimo, ‘danci lete k‘o oblaci, a godišta k‘o i ništa‘. To sam malo usporedila prema sebi – govori s osmijehom.
A evo što sve svojim rukama stvara gospođa Stane:
– Najprije velika, ogromna milja, napice, milja puni vez… Kad je ‘91. sve počelo gorjet‘ i propadat‘, ja sam rekla ‘pa Bože moj, sve to znam radit‘. To ću ja vratit‘. I tako je i bilo – sjeća se, pa nabraja neke divne izložbe u kojima je sudjelovala, od one u Lapadu ‘Kroz suze vezeno‘ do onih u drugim gradovima, pa čak i državama.
Stane Vlašić i Tonka Šperanda zajedno su u Deši i zajedno na štandu, samo što gospođa Tonka izrađuje patchwork.
– Imamo Klub patchworka u Deši. Počelo je kad smo se upoznali s jednom organizacijom iz Francuske, ‘Nit prijateljstva‘. Prvo su došli u nas devedesetih godina i pokazali nam kako se radi. Bilo nas je dosta, neki su i pokojni. Držimo tečaj svake godine – kaže i pokazuje balune koje izrađuje.
– Divan je to poklon, samo što u nas na žalost nema tih materijala. Meni kupuje svojta u Austriji, prijateljice kad pođu do Zagreba. Najvažnije su lučidave stvari – govori s osmijehom Tonka.
Majka i kći, Vesela i Andrea, prave razne unikatne predmete od keramike kroz obrt Vukoja Art.
– Prvi put smo na ovom festivalu i jako nam je drago da smo pozvane – kaže Andrea Vukoja Prce. Krivo smo pretpostavili da je s izradom keramičkih predmeta počela mama, ali nije bilo tako.
– Završila sam Umjetničku školu ovdje u Gradu i otišla na akademiju u Split. Slikam od kraja srednje škole i slikanje mi je bilo primarno. Na faksu sam išla na jedan tečaj keramike i to mi se baš svidjelo. Kad sam došla doma, odlučila sam nabaviti peć, keramiku, glinu, sve, i krenula. Pridružila mi se mama koja mi je puno pomogla dok sam bila trudna. Danas dosta keramike radimo zajedno. Dosta smo različite i svaka ima svoj ‘đir‘, ali se uvijek negdje nađemo. Ne radimo ništa na kolu, sve je ručno rađeno i obje volimo da to nije sve pravilno nego da su oblici organski – ističe Andrea. – Zato je svaka šalica unikatna.
Jelena Feregja, vlasnica obrta ‘Figura‘ drugi put sudjeluje na ovom festivalu.
– Divan je ovo skup žena zlatnih ruka. Donijela sam dio svog asortimana – jedan ‘Čovječe, ne ljuti se‘, jedan primjerak šaha, držače za knjige, domine, jaslice i jednu sliku, da ljudi vide što radim. Vazda sam otvorena za nove ideje. Što mi netko da kompliciraniju ideju, to mi je veći izazov. Cijeli život radim nešto s rukama kao vjerojatno i većina žena iz našeg kraja. S vremenom mi se nametnulo da to ljudi vole i probala sam se time baviti. Krenulo je pomalo. Na početku ne treba ništa puno očekivati, nego raditi za dušu. A kad možeš nešto od toga i zaraditi, to je pravo zadovoljstvo – istaknula je Jelena.
– Volim dobiti feedback od izlagača, a prošle godine su mi rekli da im se čini da nije bilo dosta promocije. Ove godine sam krenula pet tjedana prije događaja i prijatelji mi kažu da ‘iskačem iz paštete‘ s ovim festivalom – rekla je Romana Tomić iz Deše, voditeljica projekta TUI Colourful Cultures Croatia koji traje dvoje godine, a ovo je druga godina da provode Art&Craft festival.
– Ispoštovala sam želje svih izlagačica. Ovo je obiteljski sajam, nekako je prisan, sve su ovo jako drage žene. U svakom se predmetu vidi da je napravljen s ljubavlju, a ne serijski – istaknula je na kraju.
Uz besplatan ulaz, festival je otvoren danas i sutra od 10 do 18 sati u 7. i 8. lađi.
