Jedanaestomjesečna beba iz Konjica preminula je 7. rujna na putu prema Sveučilišnoj kliničkoj bolnici Mostar. Roditelji tvrde da su je morali prevoziti vlastitim automobilom jer nije bilo sanitetskog vozila, dok dežurna liječnica navodi suprotno – da im je prijevoz bio ponuđen, ali da su se sami odlučili voziti.
U mjestu Vrapčići, pored Mostara, dijete je prestalo disati. Unatoč pokušajima reanimacije i intervenciji mostarske Hitne pomoći, nije mu bilo spasa.
Blago povišena temperatura koja se kod 11-mjesečnog Dženisa pojavila u subotu, a koja se narednog dana popela na 39 stupnjeva i dovela do pogoršanja općeg stanja, navela je oca Dženana Duranovića da potraži pomoć u Hitnoj, a zatim i u Općoj bolnici Konjic.
‘Trebao je proslaviti prvi rođendan’ – majka preminule bebe poziva građane na prosvjede ispred bolnice u Konjicu
Grad Konjic je zavijen u crno nakon što je tragično preminuo 11-mjesečni dječak Dženis Duranović. Nakon pregleda u Domu zdravlja Konjic 7. rujna, roditelji su privatnim automobilom krenuli…
Pedijatar na telefonu umjesto u bolnici
Dijete je u Općoj bolnici Konjic pregledala specijalizantica neurologije dr. Lamija Velagić, uz pomoć dva bolničara. Prema tvrdnjama oca, ona je tijekom cijelog postupka putem telefona bila u kontaktu s pedijatrom dr. Sulejmanom Mulićem.
„Pedijatar Mulić je u mirovini, kažu da je potpisao ugovor da mora doći u bolnicu kad ga pozovu. Međutim, ona se s njim dopisivala preko telefona, slala mu slike nalaza, a on nije došao u bolnicu“, pojasnio je otac.
Govoreći o zdravstvenom stanju djeteta i nalazima koji su mu urađeni u bolnici u Konjicu, otac je naveo da mu je doktorica Velagić rekla kako „jedni nalazi jesu dobri, a jedni nisu najbolji“.
Pitanje koje nitko ne postavlja u slučaju smrti bebe iz Konjica: Kako je pedijatar ključne odluke mogao donositi od kuće
Smrt jedanaestomjesečnog dječaka iz Konjica, koji je 7. rujna preminuo na putu prema Sveučilišnoj kliničkoj bolnici Mostar, i dalje potresa javnost u BiH. Roditelji tvrde da su dijete morali…
Pravo pacijenta na punu informaciju
Na pitanje o kakvim se nalazima radi, i je li mu objašnjeno što konkretno nije bilo u redu, otac Duranović rekao je da mu ništa nije pojašnjeno: „Ništa mi nije rečeno. Samo da su jedni nalazi dobri, a jedni nisu najbolji. To je sve“.
Prema federalnom Zakonu o pravima pacijenata u članku 8. stoji da svaki pacijent ima pravo na sve vrste informacija o svom zdravlju, svojim pravima i obavezama i načinu kako ih koristi. Kako stoji u zakonu, informacije mogu biti priopćene pacijentu usmeno ili pisano, na razumljivom jeziku za pacijenta.
Nakon što su očevu izjavu prenijeli brojni mediji, dr. Lamija Velagić obratila se priopćenjem kako bi dala „uvid u sliku stvarnih događanja“.
„Prilikom pregleda djeteta tjelesna temperatura bila je 38,5 °C, bilo je blijedo, doimalo se iscrpljeno, tahipnoično (ubrzano disanje), auskultacijski na srcu čula se tahikardična srčana akcija (ubrzan rad srca), bez šumova, a na plućima pojačan disajni šum. Ostali nalaz bio je neupadan. Odmah sam naložila da se uzme uzorak krvi za laboratorijsku analizu (KKS, DKS, CRP, ŠUK, UREA, KREATININ), da se uradi rendgenski snimak pluća, te u cilju spuštanja tjelesne temperature da se da Voltaren čepić za djecu. Kontaktirali su me iz laboratorija da su vrijednosti šećera u krvi povišene na aparatu, što sam provjerila izmjerivši šećer u krvi trakicom. Pošto je vrijednost šećera bila vrlo visoka (iznosila je 17,5), odmah sam pozvala pripravnog nadležnog pedijatra, naglašavajući mu mogućnost ketoacidoze i infektivnog stanja, te da ostali nalazi još uvijek nisu bili gotovi, ali da me je ovakvo stanje alarmiralo“, navela je u priopćenju.
Oglasila se dežurna liječnica nakon smrti bebe u Konjicu
Povodom tragedije koja je zadesila Konjic i smrti jedanaestomjesečnog dječaka Dženisa Duranovića, priopćenjem za javnost oglasila se dr. Lamija Velagić. “Povodom nesretnog događaja koji se…
Premještaj bez jasnog objašnjenja
Otac Duranović kazao je da mu je dr. Velagić zatim preporučila da dijete bude prevezeno u Mostar na dalje liječenje.
„Doktorica je rekla da bi najbolje bilo odvesti dijete u Mostar, da oni tamo utvrde zbog čega nalazi nisu najbolji. Dodala je da nemaju sanitetsko vozilo i nemaju osoblja za prebacivanje djece“, objasnio je.
Sukladno odredbama Zakona o zdravstvenoj zaštiti Federacije Bosne i Hercegovine, a osobito članku 26., na svakom je liječniku obveza da pacijentu osigura pristupačnu i odgovarajuću zdravstvenu uslugu. Nadalje, liječnik je dužan pacijenta točno i potpuno obavijestiti te poučiti o svim pitanjima koja se odnose na njegovo zdravstveno stanje, omogućiti mu izbor između više oblika medicinske intervencije koje liječnik predloži, kao i zajamčiti pravo na informaciju.
Pacijentom, u smislu ovog zakona, kao i propisa o pravima, obavezama i odgovornostima pacijenata, smatra se svaka osoba, bolesna ili zdrava, osigurana ili neosigurana osoba, koja zatraži ili kojoj se pruža određena mjera ili zdravstvena usluga u cilju očuvanja i unapređenja zdravlja, sprečavanja bolesti, liječenja ili zdravstvene njege i rehabilitacije.
U članku 9. istog zakona Zakona o pravima pacijenata FBiH stoji da informacije koje su zdravstvene ustanove i zdravstveni radnici dužni osigurati pacijentima, između ostaloga, obuhvaćaju i pojedinačne osobne informacije koje se odnose na razloge premještaja pacijenta u drugu organizacijsku jedinicu ustanove ili u drugu zdravstvenu ustanovu.
Dr. Velagić je, međutim, izjavila da je u daljnjem postupanju prema pacijentu bila dužna slušati upute pripravnog nadležnog i njoj nadređenog pedijatra, koji u tom trenutku nije mogao biti fizički prisutan u bolnici zbog bolova u skočnom zglobu.
„Dao mi je uputu da dijete pošaljem na Pedijatriju SKB Mostar. Ja sam mu rekla da ću pripremiti sve i poslati sanitet (naglašavam, to sam uvijek i u ranijim slučajevima radila), na što sam dobila uputu od nadležnog pedijatra da se transport obavi privatnim vozilom. Odmah sam otišla do oca i priopćila mu stav pedijatra, da nalazi nisu najbolji te da naši kapaciteti nisu u mogućnosti ispitati točan uzrok stanja djeteta“, kazala je.
Dodala je kako „niti u jednom trenutku ocu nije rekla da nemaju sanitetsko vozilo“, nego naprotiv – unatoč uputi pedijatra, ponudila je sanitet. „Upitala sam oca: ‘Imate li prijevoz ili da vam ipak osiguramo sanitet?’ Otac je rekao: ‘Odvest ću ga sam’“, navela je.
Tvrdi i da je ocu postavila pitanje ima li nekoga tko može ići s njim u vozilu kako bi bio uz dijete, na što je, kako kaže, on odgovorio: „Pokupit ću mu majku“, nakon čega su oko 18:30 otac, dijete i nena napustili Urgentni centar.
Opća bolnica Konjic: Imali smo sanitetsko vozilo i osoblje, izražavamo sućut obitelji
Opća bolnica Konjic oglasila se povodom smrti jedanaestomjesečnog dječaka iz Konjica, koji je preminuo na putu prema Sveučilišnoj kliničkoj bolnici Mostar. „Povodom nemilog događaja …
Odbijanje saniteta i zakonske obaveze
U članku 19. Zakona o pravima pacijenata stoji da pacijent ima pravo da predloženu medicinsku mjeru odbije, izuzev u slučaju kada se njome spašava ili održava njegov život ili bi se nepoduzimanjem iste ugrozio život ili zdravlje drugih ljudi.
Prema zakonu, nadležni zdravstveni radnik dužan je pacijentu ukazati na posljedice njegove odluke o odbijanju predložene medicinske mjere i o tome od pacijenta zatražiti pisanu izjavu koja se čuva u medicinskoj dokumentaciji. Ako pacijent odbije davanje pisane izjave, o tome se sačinjava službena zabilješka. U medicinsku dokumentaciju unosi se podatak o pristanku ili odbijanju mjere.
U konkretnom slučaju smrti bebe iz Konjica nigdje se ne spominje, ni u priopćenju dr. Velegić, niti Opće bolnice Konjic, da je od oca uzeta bilo kakva pisana izjava ili da je sačinjena zabilješka o odbijanju sanitetskog vozila.
U istom zakonu, članku 22., naglašava se da ako je pacijent maloljetan, medicinska mjera nad njim može se poduzeti uz obavijest i pristanak roditelja ili zakonskog zastupnika, a u slučaju sukoba interesa liječnik mora obavijestiti nadležni centar za socijalni rad.
U ovom slučaju ostaje nejasno je li roditelju dana potpuna informacija o ozbiljnosti stanja i je li centar za socijalni rad uopće bio obaviješten.
Odgovornost liječnika ili cijelog sustava?
Iako je nezahvalno komentirati bilo koji predmetni slučaj bez uvida u sve dokaze, odvjetnik Niko Batinić za Hercegovina.info kazao je, na temelju dostupnih medijskih informacija i izjava aktera, da postoje mogući elementi nesavjesnog postupanja liječnice, ali i odgovornosti zdravstvenog sustava.
Naglasio je da se ne radi samo o mogućoj osobnoj odgovornosti liječnice, nego i o mogućoj odgovornosti ustanove u kojoj je uposlena i u njoj odgovornih osoba.
„Po navodnim riječima liječnice Velagić, sustav je dopuštao praksu da se pedijatri savjetuju telefonom umjesto da budu prisutni uz pacijenta kako bi imali u cjelosti obuhvaćenu kliničku sliku istog. To onda više nije samo individualni propust, nego ozbiljan problem koji otvara i pitanje odgovornosti organizacije zdravstvenog sustava i ustanove“, rekao je Batinić.
Osvrnuo se i na pitanje upotrebe odnosno neupotrebe sanitetskog vozila za koje dr. Velagić tvrdi da ga je, unatoč uputi pedijatra da nije potrebno, ocu ipak ponudila, a on odbio riječima: „Odvest ću ga sam“.
„Procedura je tu jasna i zakonski utemeljena: ako roditelj odbija sanitetsko vozilo, tada mora potpisati pisanu izjavu. Ukoliko taj dokument nije uzet, odgovornost se mora utvrditi“, pojasnio je odvjetnik.
Batinić je stava kako se u ovom konkretnom slučaju smrti bebe u Konjicu može govoriti i o kaznenoj i o građanskopravnoj odgovornosti.
Naime, članak 18. Zakona o obveznim odnosima propisuje da je svaki zdravstveni radnik dužan postupati s povećanom pažnjom kao „dobar stručnjak“, u skladu s pravilima struke i običajima, te se suzdržati od svakog postupanja kojim bi otežao izvršenje obveza drugih sudionika.
S druge strane, članak 229. Kaznenog zakona FBiH jasno propisuje kaznu zatvora za nesavjesno liječenje:
„Doktor medicine ili doktor stomatologije koji obavljajući svoju djelatnost primijeni očito neprikladno sredstvo ili očito neprikladan način liječenja ili ne primijeni odgovarajuće higijenske mjere, pa time prouzroči pogoršanje zdravstvenog stanja neke osobe, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.“
„U ovom slučaju može se raditi upravo o tome – da je moguće da je dijete prevezeno neprikladnim sredstvom, iako je imalo visoku temperaturu i povišen šećer. Još je ozbiljnije da je moguće da je liječnica svjesno tražila savjet od osobe koja nije bila na licu mjesta i koja je djelovala izvan sustava. Takvo postupanje se ne može opravdati, a odgovornost mora biti jasno utvrđena“, zaključuje odvjetnik Batinić.
Alarmantan nalaz šećera u krvi
Vrijednost šećera u krvi koju je navela dr. Velagić, 17,5 mmol/L kod 11-mjesečnog djeteta, prema medicinskim standardima, predstavlja vrlo ozbiljan nalaz. To je i sama liječnica priznala u svom priopćenju:
„Kontaktirali su me iz laboratorija da su vrijednosti šećera u krvi povišene na aparatu, što sam provjerila izmjerivši šećer u krvi trakicom. Pošto je vrijednost šećera bila vrlo visoka (iznosila je 17,5), odmah sam pozvala pripravnog nadležnog pedijatra, naglašavajući mu mogućnost ketoacidoze i infektivnog stanja, te da ostali nalazi još uvijek nisu bili gotovi, ali da me je ovakvo stanje alarmiralo.“
Upravo zbog toga takav nalaz kod djeteta starog jedva 11 mjeseci otvara ozbiljno pitanje: je li u tom trenutku jedina ispravna odluka trebala biti hitno prebacivanje u Mostar, i to uz obaveznu pratnju medicinskog tima?
Kome uopće služi sustav?
Smrt jedanaestomjesečne bebe iz Konjica ne može se svesti samo na obiteljsku tragediju. Ona je ogledalo sustava u kojem se životno ugrožavajući nalazi očitavaju putem poruka, dok pedijatar zbog ozljede zgloba ostaje kod kuće i telefonom daje upute, umjesto da bude prisutan u bolnici.
U trenutku kada pacijent uđe u ustanovu, odgovornost za njega preuzima liječnik koji ga primi – ne bi se to trebalo prebacivati na nekog drugog. Roditeljima se, umjesto jasne dijagnoze, ne može govoriti tek da „nalazi nisu najbolji“. Nalaz šećera u krvi od 17,5 mmol/L kod djeteta od jedva godinu dana zahtijevao je alarm, a ne nejasne upute. Ako roditelj nije jasno upoznat s ozbiljnošću stanja, on zapravo nema mogućnost donijeti pravu odluku.
Posebno zabrinjava činjenica da se pitanje sanitetskog vozila postavlja kao stvar izbora. U slučajevima kada je riječ o djetetu s alarmantnim nalazima, takve dileme ne bi smjelo biti. U tim slučajevima transport mora biti osiguran u sanitetskom vozilu, i to uz pratnju medicinskog tima.
Nažalost, zbog svega ovoga 11-mjesečna beba je prestala disati u 20.30 sati, u mostarskom prigradskom naselju Vrapčićima, tek jedva nekih 40 kilometara od Konjica, na putu za SKB Mostar, u vozilu svojih roditelja.
Ako zdravstveni sustav ne može zaštititi one najranjivije, kome onda uopće služi?
Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti hercegovina.info i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.
