Adrion Pajaziti je protiv Varaždina bio u bijegu od četvrtog žutog kartona koji bi ga odvojio od derbija protiv Dinama. Kako se potrošio i u reprezentaciji Albanije, Garcia je smatrao kako je idealan trenutak da ga malo odmori, pa je mozak igre Hajduka utakmicu počeo s klupe, a njegovo mjesto preuzeo je Niko Sigur.
No, pokazalo se, nije preuzeo i ulogu koju Pajaziti ima u igri Bijelih. Podigao je Albanac visoko letvicu očekivanja, a njegove su cipele za kanadskog reprezentativca bile prevelike. Izgledao je nekako smušeno, kasnio u duelima i pravio tehničke pogreške. Nekako je utakmicu obilježilo prvih 10 minuta, a to je značilo da je Hajduk gotovo krenuo iz minusa. Od Sigura se očekivalo da može preuzeti ulogu kakvu ima Pajaziti, ali očito nitko ne može ono što može najveće Hajdukovo pojačanje ovog ljeta. Sigur je protiv Varaždina izgledao baš loše, a toga je i sam svjestan.
Njegova je nogometna priča baš zanimljiva. Poludio je za njim nogometni svijet jer je polivalentan i može jednako dobro pokriti više pozicija. Zato i jest na radaru mnogih velikana, a cijenu su mu prvotno početkom ljeta podigle izvedbe u reprezentaciji Kanade. Izbornik Jesse Marsch njime je oduševljen. Kako i ne bi bio kada je tamo Sigur produktivan, učinkovit.
No, u međuvremenu je propustio velik dio ljetnih priprema, pa su se Garciji nametnuli neki novi igrači. Na poziciju desnog beka doveden je Fran Karačić, a u vezu Adrion Pajaziti. Taj se dvojac brzo zabetonirao na svojim pozicijama, a Sigur je, takoreći, odmah krenuo iz zaostatka za konkurencijom. Do dana današnjeg nije stabilizirao svoj status, a niti se prostor za igru baš ne nudi.
Na desnom beku minutaže nema jer je Karačić ove sezone ponajbolji Hajdukovac, a u vezi su sigurni Pajaziti i Pukštas pa se za jedno mjesto Kanađanin mora boriti s Krovinovićem, Kalikom i Guillamonom. Za Kanadu je i u ovoj reprezentativnoj akciji Sigur oduševio, pa se vjerojatno Garcia nadao da na tom valu može nastaviti i u dresu Hajduka. Ipak, svoju priliku nije iskoristio, Pajazitijeve cipele bile su za njega prevelike.
Da, duga je sezona i može se reći da će još za svakog igrača biti prostora, ali upitno je i koliko će ga biti. U nekakvim projekcijama, udarni trio u vezi Bijelih trebao bi biti Guillamón, Pukštas i Pajaziti. U takvim bi postavkama i Krovinovićevo mjesto bilo ugroženo, a gdje bi onda igrao Sigur. Tako je opet došao do izazovnog položaja u kojem nije u prvom planu.
Zanimljiva je i usporedba njegova statusa u protekle dvije sezone. Nameće se zaključak da se njemu sunčani dani nikako ne podudaraju. Recimo, kada je lani uhvatio ritam u Hajduku, nije igrao za reprezentaciju i na njega su loše utjecala duga putovanja. Javno je o tome onomad govorio i Gennaro Gattuso, a i samom igraču je takvo što teško padalo. Ove je sezone priča dijametralno suprotna utoliko što Sigur živi zvjezdane dane u kanadskoj reprezentaciji, ali u klubu je konkurencija prevelika.
(Ne)očekivano je dobio priliku u Varaždinu obzirom na to da se htjelo sačuvati Pajazitija, ali nije to bilo to. Nije Sigur iskoristio ponuđeno i malo je vjerojatno da će zaigrati na derbiju. Istini za volju, kompletan vezni red Bijelih nije bio na razini. No, Sigur je trebao mijenjati Pajazitija, glavnu lokomotivu Bijelih, a to mu baš i nije pošlo za rukom. Nikako da mladom Kanađaninu krene na oba polja. Kada “cvate” u klubu, sušno je u Kanadi, a kad pod stijegom Javorova lista, zastane u klubu.
