Posljednjeg dana svibnja ove godine Paris Saint Germain je odigrao vjerojatno najdominantnije finale u povijesti Lige prvaka, svladavši u Münchenu milanski Inter s uvjerljivih 5:0. Već tada mnogi analitičari su iznijeli procjenu da je francuski prvak složio momčad koja će se s obzirom na talent, potencijal i mladost, za iste i najviše domete boriti još godinama, a početak obrane naslova započeo je upravo u tom stilu, razbijanjem talijanske Atalante na Parku prinčeva rezultatom 4:0.
Da je bilo i dvostruko toliko, ne bi bilo iznenađenje jer tih 4:0 moglo je biti već u prvih dvadesetak minuta utakmice kada su domaći osim vodećeg pogotka imali još tri nerealizirana zicera. U samo pet uvodnih minuta kapetan Marquinhos, iako formalno zapovjednik zadnje linije, bio je glavni protagonist u napadu. Najprije je oduzeo loptu i započeo akciju koja će završiti tako da se Marquinhos pojavio na petercu poput centarfora i zabio za 1:0, da bi ubrzo teledirigiranom loptom poslao lijevog beka Mendesa samog na vratara Atalante, ali Portugalac nije bio precizan.
Ispravio se on u 51. minuti golom za 3:0, što je samo dodatni dokaz da je Luis Enrique zaista stvorio moćni stroj totalnog nogometa po nacrtima slavnog nizozemskog trenera Rinusa Michelsa, čija je glavna maksima bila – svi igraju sve! Za one mlađe koji ne pamte Michelsovo vrijeme, bolja paralela će biti kombinacija španjolske tika-take i njemačke discipline i trke i to u maksimalnoj brzini, a što je najvažnije i okomitosti prema suparničkom vrataru.
Nitko na svijetu u kontinuitetu ne igra tako ofenzivno kao ovaj PSG, predobri su i prebrzi za ostale, čak i kada napadački motori Ousmane Dembele i Desire Doue moraju pauzirati zbog ozljeda zarađenih u utakmici kvalifikacija za SP Francuske i Ukrajine. Svih 90 minuta lopta ide, igrači stalno u pokretu, mijenjaju pozicije, a opet prepoznaju situacije i znaju gdje treba okrenuti igru. Kada statistika sve izračuna, onda su to 22 udarca od čega 13 u okvir, 10 velikih šansi, xG od 3.48.
U takvoj predstavi Parižani mogu dopustiti i luksuz da nakon što je Kvarachelia pogodio za 2:0, Bradley Barcola u 44. minuti izvede kazneni udarac tako da doda loptu u ruke vrataru Atalante. Oni skloni neumjerenom senzacionalizmu prozvali su Barcolin udarac “najsramotnijim izvođenjem jedanesterca u povijesti Lige prvaka”, ali to je samo nevažni medijski folklor. Istina je samo to da je na sceni nogometna poezija u pokretu u režiji španjolskog dirigenta Luisa Enriquea, koja pretvara grad svjetlosti i stadion Park prinčeva u nogometnu prijestolnicu Europe, a glavno je pitanje može li se tome itko suprotstaviti?
Možda odgovor neće trebati dugo čekati jer u 2. kolu 1. listopada PSG gostuje kod Barcelone, a svi pravi poklonici vrhunskog nogometa još ne mogu prežaliti što ta dva kluba nisu igrala finale prošlog izdanja Lige prvaka. Barcelona je kiksala u polufinalu, naivno i nesretno ispavši od Intera, koji nije vrijedio finala, ali i da je ušla, opet ostaje dojam da bi Parižani svejedno slavili, iako su u nogometu prognoze za laike, kako je to uvijek govorio genijalni Ćiro Blažević.
– S kvalitetom naših igrača nema iznenađenja, ali kada gostuješ kod Barcelone uvijek treba razmišljati o tome da treba i poboljšati određene stvari – kazao je Luis Enrique (55), koji je prije 10 godina bio prvak Europe i vodeći baš Barcelonu.
Za njega će to biti dvoboj golemih emocija, a protiv Atalante primijenio je zanimljivi eksperiment tako što je prvo poluvrijeme gledao s tribina, a tek u drugom došao na klupu. Prvi put je to napravio u prošlom kolu francuskog prvenstva protiv Lensa, a očito mu to postaje novi dio taktike, što inače često primjenjuju treneri u ragbiju.
– Napravio sam isto što i u prošloj utakmici s Lensom jer gledajući odozgo dobivam puno informacija koje mogu koristiti u razgovoru s igračima na poluvremenu. Znatno je drugačije gledati utakmicu sjedeći na tribini i moj razgovor na poluvremenu protiv Lensa bio je potpuno drugačiji no inače jer vidio sam stvari koje treba poboljšati, kao i neke pogreške. Dugo sam razmišljao kako možemo nešto dodati našem načinu rada i uvijek sam otvoren za sve što može poboljšati našu izvedbu – pojasnio je strateg Parižana, koji je u nedavnoj biciklističkoj nesreći slomio ključnu kost, a sada mu je i lijeva ruka u povezu.
– Kada nisi na klupi taj odmak može pomoći da se stvari sagledaju na distanciraniji i objektivniji način – kazao je Enrique, ali u Barceloni će sve biti uobičajeno.
– Ne bih se usudio na gostovanjima na ovakav potez, pogotovo s obzirom na moje fizičko stanje koje poslije nesreće nije najbolje (prije desetak dana operiran je nakon pada s bicikla, nap. ur.). Čeka nas u nedjelju francuski klasik u Marseilleu, a to je utakmica koju svi žele igrati. Atmosfera je intenzivna što je uvijek privlačno za svakog igrača, a naša ambicija je održati stopostotni start u novu sezonu – naglasio je kormilar Parižana.
