U Bosni i Hercegovini, iako je zdravstveno osiguranje obvezno i pokriva određeni dio troškova za lijekove, mnogi građani i dalje snose značajne osobne troškove. Ovo je naročito izraženo kod lijekova koji nisu na listama koje financiraju Fondovi zdravstvenog osiguranja, kao i kod dodataka prehrani i vitamina koji gotovo nikada nisu pokriveni.
Troškovi lijekova i dodataka predstavljaju veliki financijski teret, naročito za osobe s kroničnim bolestima koje zahtijevaju dugotrajnu terapiju. S obzirom na prosječne plaće koje su relativno niske, često se događa da ljudi moraju odricati se drugih životnih potreba kako bi osigurali potrebne lijekove, piše Raport.
Neujednačenost u sustavu dodatno pogoršava situaciju. Različiti entiteti i kantoni imaju različite liste lijekova i pravila, pa se pacijenti u nekim dijelovima zemlje suočavaju s otežanim pristupom adekvatnoj terapiji. Također, suplementi i vitamini, koji su često neophodni za potpuni oporavak ili potporu organizmu, nisu financirani iz osiguranja, pa pacijenti te troškove snose iz vlastitog džepa.
Neki pacijenti odustaju od terapije zbog visokih cijena
Posljedice ovog sustava su ozbiljne, neki pacijenti odustaju od terapije zbog visokih cijena, što može dovesti do pogoršanja zdravstvenog stanja. Obitelji često traže dodatna zaduženja ili smanjuju druge troškove kako bi platili neophodne lijekove. U pojedinim slučajevima, ljudi se oslanjaju na humanitarne organizacije ili donacije.
Sustav zdravstvenog osiguranja, iako ključan, ne uspijeva u potpunosti pratiti rast cijena lijekova i osigurati dostupnost svih neophodnih terapija na vrijeme. Problemi s listama čekanja, birokracija i kašnjenja u nabavi lijekova dodatno otežavaju situaciju.
Zaključno, iako zdravstveno osiguranje pruža osnovnu zaštitu, troškovi lijekova i dodataka predstavljaju ozbiljan ekonomski problem za mnoge građane BiH, koji utječe kako na njihov kvalitet života, tako i na ukupnu zdravstvenu zaštitu u zemlji.
Alma Stefanišin, predsjednica Udruge Snaga, kaže da pacijenti nisu dovoljno zaštićeni.
“Kao pacijenti u Bosni i Hercegovini, svakodnevno osjećamo da nas sustav zdravstvenog osiguranja ne štiti dovoljno od osobnih troškova. Na papiru postoje liste lijekova, refundacije i različiti mehanizmi, ali u stvarnosti to ne znači da smo zaštićeni. Lijekovi s lista često nedostaju, moderne terapije se uopće ne nalaze u sustavu, a procedure za refundaciju su složene i pokrivaju tek dio troškova. Na kraju, najveći teret ponovno pada na pacijenta i njegovu obitelj. Poseban problem je što se prava pacijenata razlikuju od kantona do kantona. U jednom kantonu lijek može biti besplatan, dok u drugom pacijent mora sam snositi cijeli trošak. Tako se pravo na liječenje pretvara u privilegij koji ovisi o adresi stanovanja i platežnoj moći. To je nepravedno i diskriminirajuće”, kaže Stefanišin.
Prema njezinim riječima, stvari su posebno otežane kroničnim bolesnicima.
“Za kronične bolesnike, a naročito nas s reumatološkim bolestima, ovo predstavlja ogroman udarac. Biološke terapije i drugi suvremeni lijekovi, koji mogu značiti razliku između invaliditeta i normalnog života, kod nas se teško ili nikako ne mogu dobiti na teret osiguranja. Čak i kada se uvrste na listu, često postoje liste čekanja ili ograničene kvote koje mnoge ostavljaju bez pravovremene terapije. Moram pohvaliti poduhvat ZZOKS koji je omogućio ‘poseban program’ liječenja reumatoloških pacijenata i omogućio da se 250 pacijenata liječi suvremenom terapijom. Ostali kantoni imaju mali broj dostupnih terapija (koji nije dovoljan), za sada se susrećemo s najvećim problemom, a to je SBK koji do sada ne odobrava biološku terapiju oboljelima. Naš glas nije samo glas reumatoloških pacijenata – to je glas svih oboljelih u Federaciji BiH koji svakodnevno plaćaju visoku cijenu nedostatka sistemskih rješenja. Tražimo jednak, pravedan i dostupan zdravstveni sustav koji će nas stvarno štititi od osobnih troškova i koji će omogućiti da pravo na zdravlje bude jednako za sve, a ne samo za privilegirane”, naglasila je za Raport Stefanišin.
Stručnjaci upozoravaju da je stanje neodrživo
Bosna i Hercegovina formalno ima javni zdravstveni sustav koji bi trebao biti dostupan svim građanima, ali stvarnost u ordinacijama i bolnicama često pokazuje drugačiju sliku.
Iako većina zaposlenih redovito uplaćuje doprinose za zdravstvo, liječenje u praksi nerijetko postaje ozbiljan financijski teret za građane. Pregled kod specijalista u privatnoj ordinaciji košta između 50 i 100 KM, dok snimanja poput CT-a ili magnetske rezonancije dostižu i do 500 KM ako se rade privatno, zbog višemjesečnih čekanja u javnom zdravstvu.
Kronični bolesnici nerijetko svaki mjesec izdvajaju i stotine KM za lijekove koji nisu pokriveni osnovnom listom.
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, građani BiH iz svog džepa plaćaju oko 40 posto ukupnih zdravstvenih troškova, što je znatno više nego u većini europskih zemalja. Iako formalno osigurani, građani praktično financiraju skoro polovinu troškova liječenja. Dugi redovi i spori termini u domovima zdravlja i bolnicama glavni su razlozi zbog kojih se sve više ljudi odlučuje za privatne klinike. Mnogi jednostavno ne mogu sebi priuštiti da čekaju mjesecima, jer im zdravlje ne dopušta to luksuziranje.
Stručnjaci upozoravaju da je stanje neodrživo i da su nužne hitne reforme. Digitalizacija zdravstvenog sustava, veća transparentnost u trošenju javnog novca, kontrola cijena lijekova i jačanje primarne zdravstvene zaštite samo su neki od prijedloga koji se već godinama ponavljaju, ali bez konkretne realizacije.
