Intenzitet, intenzitet i opet intenzitet, razočaran nogometnim kamilicom protiv Gorice jedan dobronamjerni dinamovac javio se potpisniku ovih redaka, kako bi šefove maksimirskog gradilišta podsjetio na pobjedničku formulu Jürgena Kloppa. Ako u interpretaciji karizmatičnog Nijemca nogomet ima dvije brzine – presing i kontrapresing – jedini jasno uočljiv intenzitet u nedjeljnom dvoboju Dinama i Gorice naš sugovornik je prepoznao u “automatizmima” dvojice bekova “plavih”: Bruno Goda i Moris Valinčić nisu se, naime, mogli umoriti u vježbi domobranskog vraćanja lopte u krilo vlastitim stoperima.
Dok pokušava udahnuti novi identitet grupi igrača koji su se tek ljetos upoznali, Kloppov intenzitet mogao bi biti pametan izbor za trenera Marija Kovačevića. Navijači se sigurno ne bi bunili protiv dobrog, starog “heavy metal” nogometa, u kojem momčad žestinom “riffova” osvaja teritorij, ne zamara se estetskim pitanjima, nego opkoljava suparnika u njegovu kaznenom prostoru, izbija mu zrak iz pluća i na koncu ga tjera u serije pogrešaka. Na ovom teritoriju se, međutim, kada je Dinamo u pitanju, u startu suočavamo s barem dva problema.
Prvi kaže da se intenzitet također uči, usvaja i brusi. Ovjerena izjava donora “spremnog ostaviti srce na terenu” svakako je poželjan uvjet u životopisu Dinamova prvotimca, ali nije jamstvo pozitivnih rezultata i trofeja. Drugi, još važniji problem kaže da su Mario Kovačević i Zvonimir Boban zagovornici nešto drukčije nogometne filozofije. Birajući 4-3-3 raspored s ofenzivnim krilnim napadačima, oni su u glavi vrtjeli slike Barcelone, a ne Liverpoola.
Planet nogomet i Dinamo na njemu ponekad se oko rezultatskog Sunca okreću nemogućom brzinom, pa nam neke vrijedne lekcije lako izblijede u pamćenju. U zagrijavanju za splitski derbi jedne takve lekcije iz listopada prošle godine, koja se ticala upravo intenziteta, jedva da se tko sjeća: Dinamo je tada gostovao u Salzburgu, a trener Red Bulla bio je Pepijn Lijnders, na glasu kao najbolji Kloppov učenik, svojedobno njegov pomoćnik na Anfieldu, a usput i autor knjige “Intenzitet: naš identitet”. Utakmicu najavljenu kao “bum bum nogomet”, jurnjavu rojeva ljutitih Lijndersovih stršljenova, dinamovci su nakon nešto težeg uvoda, na koncu bez problema priveli trijumfalnom kraju (2-0). Sve u svemu, intenzitet je do prosinca Lijndersa spustio na peto mjesto austrijske lige i uoči Božića je pod drvcem, umjesto bonusa, pronašao kuvertu s otkazom.
Rastavši se od Sergeja Jakirovića, dinamovci su tih dana svoj novi identitet tražili u metodama Nenada Bjelice. Ispratili su ga već do zime, okrenuli se u nastavku Fabiju Cannavaru i Sandru Perkoviću, ali su se, nezadovoljni ishodima, na koncu okrenuli Kovačeviću. On je prošle godine Slavenu Belupu udahnuo dušu igrajući dotjeran nogomet, neku vrstu “build upa”, u kojem nije bilo mjesta za strah pred papirnatim favoritima. U Dinamu je 50-godišnjak pred drukčijom vrstom izazova, on je favorit u svakoj utakmici SHNL-a, pod skenerom u svakoj utakmici, s kreditnim bonusom koji se može otopiti doslovce preko noći. U prijevodu: dobije li utakmicu na Poljudu, obnovit će kredit za sljedećih nekoliko ispita Europske lige i SHNL-a. Izgubi li, nije teško zamisliti scenarij u kojem mu naručuju taksi kao što je to neki dan učinila Benfica, kada je zahvalila Bruni Lageu, koji je prethodno preko Fenerbahčea uveo momčad u skupinu Lige prvaka.
Gledajući razvoj situacije, nećemo pogriješiti s ocjenom da Kovačević ovih dana prolazi ubrzani tečaj trenerske emancipacije, koju je veliki Cico Kranjčar jednom sažeo u stoičku devizu: jednom ću svakako dobiti otkaz, a kada dođe taj trenutak, bolje je da ga dobijem zbog vlastitih ideja. Ako u predvečerje velikog derbija navijači od Dinamova trenera nešto očekuju, onda je to upravo – ideja. Onaj projektni okvir s 4-3-3 sustavom, ofenzivnim krilima, klasičnom devetkom i dvama osmicama može biti intrigantan, ali ne mora biti sveto pismo, pogotovo u fazama kada momčad vozi na rezervi.
S igrom protiv Varaždina i Gorice, “plavi” očito ne mogu računati na pozitivan rezultat u gostima kod najvećeg suparnika i najbližeg konkurenta na tablici. Kovačeviću će, dakle, trebati izvjesne kadrovske promjene, neka nova energija i poneko taktičko iznenađenje za Gonzala Garciju, koji na startu svoje splitske avanture također nerado mijenja kurs. Jedna se korekcija čini neizbježnom, a odnosi se, naravno, na Sandra Kulenovića, koji bi, uz dodatnih tjedan ili dva “odležavanja u pacu”, mogao izgubiti svojstva vječno zapetog i motiviranog napadača. Zaslužio je priliku, možda čak i pored Diona Drene Belje u ulozi drugog napadača.
U talonu trener čuva i druga zanimljiva rješenja, poput Roberta Mudražije, Marka Solde ili Arbera Hoxhe. Svi su oni u Maksimiru s razlogom, ali rijetko dobivaju prilike…
