Superderbi na Poljudu donosi mnogo, čak i previše nepoznanica, premda su momčadi Hajduka i Dinama već odigrale po šest utakmica u prvenstvu, što bi trebalo omogućiti realniju procjenu stručnog i igračkog kadra, pa i samih rezultata. Ipak, vrlo je vjerojatno da će, uz brojna nagađanja, demonstraciju žestine među navijačima, izražene želje za pobjedom u oba tabora i suzdržana očitovanja trenera, sve na kraju završiti rezultatski miroljubivo – na hoćeš-nećeš zadovoljstvo obaju protivnika.
Kao i uvijek, velika su medijska iščekivanja, procjene vrijednosti igračkih kadrova i mjerenja njihovih stvarnih potencijala. Ovaj put dodatnu pozornost privlači činjenica da će se najuža rukovodstva dvaju klubova naći na zajedničkom ručku, gdje će, vrlo vjerojatno, razgovarati o suradnji i možda o zajedničkom jurišu na osvajanje HNS-a. U neka ranija vremena bilo je i dogovaranja – primjerice, u premijernom izdanju HNL-a 1992.: nakon pet kola Hajduk je imao 10, a Dinamo 6 bodova; poslije 14. kola Hajduk 24, Dinamo 17. U derbiju 15. kola treneri Stanko Poklepović i Vlatko Marković, uz blagoslov političkih čimbenika, odigrali su, kako se u žargonu kaže, velemajstorski remi, to jest 0-0. Tada su “modri” bili u značajnom zaostatku, pa je otud proizišla i omražena “štela”…
U ovom trenutku toga nema – iz Maksimira najavljuju juriš na tri boda, dok se na Poljudu toliko ne junače. Dapače, glavni kapo struke Goran Vučević u opširnom ekskluzivnom razgovoru za Sportske novosti, dva dana uoči derbija, nije ni spomenuo tu utakmicu, nego je pomirljivo najavio glavni strateški klupski cilj: “izgraditi stabilan Hajduk”.
Kako da ne – s novim trenerom, željno dočekanim Gonzalom Garcijom, te osiguranim i nikad moćnijim pojačanjima od osam igrača, uz razbuktalu “prgavu familiju” koja “bijelima” pruža dosad najjaču podršku, trebalo bi biti jasno: imperativ je boriti se s Dinamom za naslov prvaka, barem do posljednjih kola prvenstva.
Prema prilično realnim procjenama Danijela Pranjića o kapacitetima dvaju sastava, Dinamo ima pola ocjene prednosti (38,5 – 38). To je gotovo izjednačeno, ali kako se ipak igra na Poljudu, logično je očekivati da bi “bijeli” mogli imati prednost. Nakon sjajnog starta, oba suparnika ostvarila su po četiri pobjede, a zatim su u dva sljedeća kola oba tabora dopustila luksuz gubitka pet od mogućih šest bodova. Ipak, složit ćete se, poraz Dinama na svojem terenu od Gorice znatno je bolniji od Hajdukova posrtaja u Varaždinu.
Može se zaključiti da je na vagi uloga trenera – dvoboj Gonzala Garcíje i Marija Kovačevića, koji su prvi put u poziciji dokazivanja na kormilima svojih sastava. Sada ćemo vidjeti od kakvog su materijala sazdani. Dok su vodili Istru 1961, odnosno Varaždin i Slaven Belupo, nisu bili pod pritiskom rezultata kao što je to sada slučaj.
Pitanje je s kakvim će početnim sastavima García i Kovačević ući u nadmetanje. Kad je o Hajduku riječ, pojavile su se dvojbe u vezi vratara – dilema temeljena na sumnji “zašto je Ivušić otišao iz Pafosa”, kakvu je iznio Ivan Pudar, vrlo kritički raspoložen veteran “bijelih”. Pudar je, na temelju vlastitog iskustva (tadašnji trener Ivić iznenada je pretpostavio njega standardnom Ivanu Budinčeviću), skloniji forsiranju Tonija Silića, uz ključni zaključak:
– Ako je najavljena godina stabilizacije, zašto se uopće dovodilo igrače na posudbu? Zašto se ne nastavi s mladim kadrovima, koji će tako brže stasati, pa će u sljedećim sezonama svojom kvalitetom, ne samo približiti klub tituli, nego će ih se lakše i plasirati u inozemstvo…
Ostavimo se, međutim, prepucavanja. Policijske snage posebno su naglasile zahtjev da derbi protekne u sportskom tonu: na terenu u nadmetanju, a na tribinama uz korektno, koliko je to moguće, nadglasavanje navijača, jer ovo je premijerni sudar Hajduka i Dinama – dana za dokazivanja bit će još.
