Hajduk je u derbi krenuo s dozom opreza, ali nije odstupao od svoje ideje izlaska iz posljednje linije te dodavanja od noge do noge. To je Bijelima donosilo određeni ritam igre koja je, kako se poluvrijeme bližilo kraju, bivala sve konkretnija i okomitija. Imali su domaćini dvije-tri dobre situacije za ugrozu Nevistićeva gola, ali Krovinović i Bamba bili su neprecizni, odnosno neučinkoviti.
Plan je očito bio štetu Modrima nanositi kroz međuprostore u koje se prvenstveno izvlačio Livaja pa razigravao suigrače, a isto je bilo milo i Pajazitiju. Taj je dvojac, uz Bambu, činio najveću opasnost za Dinamo koji je Bijelima konstantno sužavao prostore djelovanja. Ipak, obrambeno je najveća rupa opet bila u sredini terena, gdje je Hajduk često bio u raskoraku, a pogodak koji je domaćin primio identičan je onome u Varaždinu.
Tada su Sigur i Krovinović kasnili za Latkovićem i Tavaresom, a sada je Hoxha prošao gotovo 50 metara terena, a cijeli vezni red ga je pogledavao, umjesto da mu priđe. Potom su mlako u blok ušli i stoperi pa dolazimo do toga da je Hajduk opet primio jeftin i nevjerojatan gol. I definitivno se može reći da nije naučio na greškama iz prošlosti.
U nastavku se malo pravog nogometa igralo, a sve što se pokušavalo bilo je stihijski i bez prave ugroze gola Nevistića. Nije Dinamo uopće bio osjetno bolji, ali što to Bijelima vrijedi kad su još jednom primili jeftin pogodak, a zatim i drugi za potvrdu poraza koji ih je ostavio korak iza Dinama. Ukratko, Garcia i njegova momčad pali su najozbiljniji ispit ove sezone.
